img_2015_604_1

USKRSNA PORUKA KARDINALA PULJIĆA

Mir vama (Iv 20,19)

Uskrsnu poruku kardinala Vinka Puljića, nadbiskupa metropolita vrhbosanskog prenosimo u cijelosti:

Draga braćo misnici, dragi redovnici i redovnice!
Draga braćo i sestre!

U Ivanovom evanđelju čitamo: „I uvečer toga istoga dana, prvoga u tjednu, dok su učenici u strahu od Židova bili zatvorili vrata, dođe Isus, stane u sredinu i reče im: MIR VAMA“ (Iv 20,19).

Te Isusove riječi uzeli smo kao geslo susreta s papom Franjom koji će pohoditi našu zemlju u lipnju ove godine. Želimo zajedno s Petrovim nasljednikom i Kristovim namjesnikom osjetiti kako se taj Kristov mir izlijeva na naša srca, na našu zemlju i na sve narode u njoj. Kako bismo što spremnije dočekali, te što radosnije i ponosnije doživjeli pastirski pohod Svetog Oca, želimo se pripraviti za taj događaj i kroz slavlje Kristova uskrsnuća koje naša srca i naše dane ispunja svojim mirom.

Mir Krista uskrsloga ispunja dušu kroz svaku našu skrušenu molitvu, posebno ako je ona doživljena u zajedništvu najbližima, unutar naših obitelji ili pak s onima s kojima dijelimo svoju svakodnevnu egzistenciju. Mir uskrslog Krista nastanjuje naša srca osobito u sakramentu svete ispovijedi gdje kroz skrušeno kajanje nad svojim grijesima zadobivamo milost Božjeg oproštenja. Mir uskrsloga Gospodina ispunja srce i dušu i onda kada snagom vjere opraštamo jedni drugima, te sud prepuštamo Bogu, a mi svoje srce i svoje misli oslobađamo od svake gorčine, mržnje i želje za osvetom. Mir uskrsloga Gospodina ispunja cijelo naše biće osobito onda kada zračimo djelatnom ljubavlju, te umijemo prepoznati bližnjega u potrebi i pružiti mu svoju ljubav, pažnju i blizinu. Mir uskrsloga Gospodina rađa se u nama na poseban način kada jedni drugima postajemo bližnji po slavljenju otajstva euharistije u kojemu se tješnje združujemo s Gospodinom stvarno nazočnim pod prilikama kruha i vina, te tako kroz slavlje Euharistije koja je uvir i izvor naše vjere jasnije očitujemo svoje zajedništvo.

Danas, kada su naši dani i naše vrijeme obilježeni strahovima u nama i oko nas, te smo nerijetko prisiljeni donositi teške i nepromišljene odluke, koje se tiču napuštanja naših ognjišta ili druge odluke koje nas tjeraju na bijeg od naše stvarnosti, držim da ponovno trebamo doživjeti Uskrslog Krista u našoj sredini, u našim obiteljima, a prije svega u našem srcu, te čuti njegovu riječ utjehe i ohrabrenja. Neka riječi uskrsloga Gospodina zapale naša srca da poput učenik iz Emausa uzmognemo reći: „Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?“ (Lk 24, 32). Primjer učenika iz Emausa trebao bi nam biti paradigma u trajnom otkrivanju Božje prisutnosti među nama, te njegova mira i svjedočke snage koju takva prisutnost udjeljuje onima koji je dožive i prepuste joj se. Struktura teksta koji donosi evanđelist Luka (Lk 24, 13-35) očituje nam iskustvo preobrazbe koje ide od: „Ali prepoznati ga bijaše uskraćeno njihovim očima“ (r.16) do „Uto im se otvore oči te ga prepoznaše“ (r.31).

Uvjeti koji nam olakšavaju dospjeti do svjedočenja i prepoznavanja uskrsloga Isusa kao „živoga“ (r.23) i koje nas vode do unutarnjeg obraćenja mogli bi se sažeti u tri iznimno bitna elementa:

Prije svega, sjećanje na Isusa kroz čitanje i tumačenje Svetoga pisma koje je učenike oslobodilo od tuge i očaja: „A mi se nadasmo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela“ (r.21) i dovelo ih do obraćenja: „Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?“ (r.32). Pouzdanje u Boga prisutnoga u Svetome pismu izvanredan je put koji nas vodi susretu sa živim i uskrslim Gospodinom koji je kadar mijenjati i preobražavati ljudska srca.

Druga bitna odrednica u tome procesu je lomljenje kruha – to je prvi naziv za kršćansku euharistiju i oduvijek je odlučujuće mjesto za prepoznavanje Gospodina. Čitamo u odlomku iz Lukina evanđelja: „Nato oni pripovjede [Jedanaestorici] ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha“ (r.35). Euharistija nas poziva na susret s Gospodinom, posreduje nam živoga Boga, u njoj se Bog očituje na stvaran način: „Blago onima koji su pozvani na gozbu Jaganjčevu“, čujemo kod svake svete mise. Euharistija se uvijek živi u gostoprimljivosti: „Ostani s nama jer zamalo će večer […] i uniđe da ostane“ (r.29). Naš Bog nije nasilan Bog, On nije nametljiv Bog, On nas ne zarobljuje, nego čeka naš poziv, otvorenost, spremnost i pripravno srce.

Treći korak u prepoznavanju uskrsloga Gospodina je apostolska zajednicaokupljena u Jeruzalemu kao Crkva koja se rađa i kao mjesto gdje se prihvaćaju uskrsna svjedočanstva: „Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu“ (r.34) posvjedočili su dvojica učenika apostolskoj zajednici. Apostolska zajednica je mjesto gdje se provjerava iskustvo doživljeno na putu u Emaus, mjesto gdje se provjerava prepoznavanje Uskrsloga u lomljenju kruha.

Dakle, živa riječ Boža kao sjećanje na Isusa ispunjeno nadom, odnosno sjećanje koje vodi trajnom obraćenju, zatim euharistija življena u zajedništvu u kojemu se prepoznaje Isusa i apostolska zajednica koja naviješta uskrsnuće i bdije nad hodom učenika iz Emausa su tri uvjeta kako bi se moglo prepoznati Isusa kao živoga i navijestiti ga kao Uskrsloga i onoga koji donosi mir.

Neka prisutnost uskrsloga Krista, kojega otkrivamo kroz Sveto Pismoeuharistijuapostolsku zajednicu prožme naš život, te tako mognemo nadilaziti sve strahove koje nam nameće današnja kultura življenja. Neka nam se kroz susret s Uskrslim vrati snaga vjere i gorljivo srce kakvo su imali učenici na putu u Emaus, kako bismo se mogli suočiti sa svim izazovima u vremenu i prostoru u kojemu živimo. Neka prisutnost uskrslog Kista trajno odsjeva među nama te nas osposobi da budemo svjedoci njegove ljubavi i graditelji mira da zajedno s psalmistom možemo govoriti: „Radi braće i prijatelje svojih klicat ću ‘Mir tebi!’“ (Ps 122,8).

Uskrsli Krist nam jamči mir, donosi nam svoj mir. Njegov mir nije mir koji daje ovaj svijet, kao što ni njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. Kristov mir nije kao mir moćnika ovoga, koji je zapravo nemir, jer stvara mir u korist jačih i moćnijih a na štetu malih i slabih. Mir Krista uskrsloga je mir srca, njegov mir uvažava svakog čovjeka i nije uskraćen nikome. Naprotiv! On je trajna ponuda svim ljudima dobre volje. Krist razlijeva svoj mir u srca svih ljudi kako bi i mi ljudi mogli postati graditelji i pronositelji mira.

Stoga slaveći otajstvo Uskrsa, otvorimo svoje srce Božjem miru i gradimo mir u nama i u našim obiteljima, kako bi u našem društvu zavladali sloga, pravda, jednakopravnost i solidarnost. Onaj tko se otvorio miru uskrsloga Krista spreman je na iskorjenjivanje svakoga zla, nasilja i nepravde, koji ukoliko se ne rješavaju i ne sijeku u korijenu uvijek rađaju još većom nepravdom, nasiljem i mržnjom. Takva zla onda u konačnici uništavaju osnovnu stanicu našega društva – obitelj.

Neka nas mir uskrsloga Gospodina ohrabri i potakne kako bismo se zajedno s drugima u našoj zemlji zauzeli za izgrađivanje pravednijeg društva u kojemu će svaki čovjek – miljenik Božji, te svaki narod i svaka religija imati jednaka prava i jednako ljudsko dostojanstvo.

S tim mislima želim vam sretan i blagoslovljen Uskrs i na sve zazivam obilje Božjega blagoslova.

Vinko kardinal Puljić
nadbiskup i metropolit vrhbosanski