img_2015_607_1

PROPOVIJED BISKUPA KOMARICE NA MISI OTVARANJA JUBILEJA MILOSRĐA

Dragi brate u biskupskoj službi, Marko,
draga braćo svećenici,
dragi dekane i župnici, drage sestre redovnice,
dragi Kristovi vjernici – laici,
dragi slušatelji Radio Marije BiH

„Padaj s Neba, roso sveta
padaj s rajske visine …
Otvori se zemljo mila
da iz tvoga plodnog krila …
– svemu svijetu dođe spas!“

To su riječi jedne od poznatih, drevnih adventskih pjesama. Zapravo su prepjev riječi starozavjetnog proroka Izaije, koje glase: „Rosite nebesa odozgor, i oblaci daždite Pravednika; neka se rastvori zemlja da procvjeta spasenje, da proklija izbavljenje“(Iz 45, 8).

1. Brojne generacije tijekom mnogih stoljeća, pa čak i više tisućljeća ljudske povijesti ovim – ili sličnim riječima žarko i čeznutljivo su izražavale svoju tjeskobu i muku, ali i svoju nadu i pouzdanje.

Tvrdile su: ima Boga, postoji i Spasitelj, mi ga trebamo, Njega koji je  izvor i  ušće, rijeke našeg zemaljskog života.

O da konačno dođe, On, milosrdan i blag;  s njime će nam doći spasenje, mir, sigurnost i vječna sreća.

2. Prije 2000 godina našeg računanja vremena – konačno se Nebo definitivno naselilo na našoj planeti Zemlji. Sām Bog, Stvoritelj beskrajnog svemira, nas i svega oko nas, utjelovio je u liku Isusa iz gradića Nazareta, svoju beskrajnu ljubav i milosrđe – i to „radi nas ljudi i radi našega spasenja“.

Sām Jedinorođeni Sin Božji postade članom ljudskog roda; porodi ga jedinstvena izabranica Božja – Bezgrešna Djevica Marija.

Taj isti Isus, kojega su starozavjetni proroci naviještali kao obećanog Mesiju, Spasitelja, sām sebe naziva Dobrim Pastirom, koji ne prestaje tražiti svaku zalutalu ovcu, svakog zalutalog i unesrećenog čovjeka i koji – kako reče – daje život svoj za ovce (usp. Iv 10, 11). On također za sebe tvrdi da je „vrata u ovčinjak i da će se svaki tko kroz njega uđe spasiti“ (usp. Iv 10, 1. 9). On se nazvao i kraljem Istine – Božje objavljenje istine da je svaki čovjek Bogoliko stvorenje, kojem je sam Bog Stvoritelj dao dostojanstvo svoga tj. Božjeg djeteta.

3. Crkva, koju je ustanovio taj isti, utjelovljeni Sin Božji, Isus Krist, i kojoj je zagarantirao da ju ni vrata paklena neće nadvladati (usp. Mt 16, 18), i po kojoj i u kojoj Crkvi On spasonosno djeluje, ima istu ulogu koju ima i Krist, njezina božanska Glava. I Crkva se mora istinski brinuti – ne samo za svakog svoga člana, nego i za svakog člana ljudskog roda. Mora u zgodno i u nezgodno vrijeme (usp. 2Tim 4, 2) svjedočiti za Božju objavljenu istinu i o Bogu i o čovjeku, o Božjem milosrđu i dobroti prema ljudima.

Tu zadaću je Crkva nastojala ispunjavati kroz sva protekla stoljeća svoje povijesti. Ispunjava ju i u ovo naše vrijeme. Svako je vrijeme nova prilika za spasonosno djelovanje Crkve. I ovo naše vrijeme je za sve nas osobito povlašteno, blagoslovljeno vrijeme i mi ga – kao takvo –  moramo i prepoznati i prihvatiti.

Poticani riječima i primjerima od strane najodgovornijih članova Kristove Crkve – Kristovih namjesnika – rimskih biskupa – i svih drugih biskupa, koji su u zajedništvu vjere, ljubavi i poslanja s rimskim biskupima – papama, trudimo se i mi članovi te iste Crkve biti što bliže izvorima Božjeg milosrđa i milosti.

4. Evo nam i najnovijeg, osobitog Božjeg dara, kojeg imamo u ovom milosnom vremenu – upravo započete Jubilejske, Svete Godine Božjeg milosrđa. Ona je otvorena prije nekoliko dana u središtu kršćanstva – u Rimu, a danas se otvara diljem zemaljske kugle, gdje god ima katoličkih biskupija.

Upravo se i mi, ovdje sabrani u središtu naše biskupije u ovoj katedrali nalazimo u radosnom i zahvalnom slavlju otvaranja te, za sve članove naše biskupijske zajednice milosne i spasonosne godine. Na samom početku ove današnje jedinstvene liturgije otvaranja Svete godine i „vrata milosrđa“ čuli smo iz kratkog odlomka svečanog Papinog pisma – Bule proglašenja izvanrednog Jubileja milosrđa i ove riječi Svetog Oca: „Proglasio sam Izvanredni jubilej milosrđa kao posebno vrijeme za Crkvu, kako bi svjedočenje vjernika bilo snažnije i plodnije“(usp. br. 3).

Crkva – a s njom i današnje čovječanstvo – treba Svetu godinu milosrđa. Evo zašto: Svjedoci smo i mi sami dubokih, pa i dramatičnih promjena koje se događaju u međusobnim odnosima članova brojnih obitelji, u međusobnim odnosima žitelja jednog sela, grada, jedne društvene sredine ili etničke zajednice, a da ne govorimo međusobnim odnosima država, interesnih blokova, kultura i civilizacija – na našem kontinentu i na drugim kontinentima. Sve češće čujemo dramatične vijesti o raščovječenju suvremenog čovjeka, o smrti savjesti svijeta, o nezasitnoj utrci oko proizvodnje i primjene oružja koje sije smrt, prouzročava razaranja i progon stotina tisuća pa i milijuna nedužnih ljudi. Što se to događa s ljudskim rodom – pitaju se mnogi, a s njima i mi, članovi Kristove Crkve?

5. Nema sumnje da je Kristova Crkva danas pozvana i zadužena pružiti vidljivo, opipljivo svjedočanstvo Božje milosrdne spasavajuće blizine i brige za čovjeka.

Kao članovi Crkve mi svakodnevno imamo  – i moramo imati pred očima milosrdnog Boga koji se u Isusu Kristu definitivno nastanio među nama, članovima ljudskog roda i želi s nama dijeliti i  dobro i zlo. On se potpuno solidarizirao sa svakim od nas i sa svakim našim bližnjim.

Ta činjenica je sama srž, središte Evanđelja, Kristove radosne vijesti. Isus Krist je sam rekao: „Što učinite jednom od ove moje najmanje braće tj. od ovih svojih suvremenika – obespravljenih, protjeranih, osiromašenih, bolesnih, zapuštenih, nejakih – meni ste učinili (usp. Mt 25, 40). Također je rekao: „Blaženi milosrdni, jer će postići milosrđe“ (Mt 5, 7). Moći ćemo činiti dobro, tj. djela milosrđa, samo uz Božju pomoć. Isus je jasno rekao:“Bez mene ne možete ništa učiniti“ (Iv 15, 5).

Trebamo znati – a mislim da i znamo – kako  ima, nažalost i prepreka djelovanju Božjeg milosrđa i ljubavi u našim srcima i u našim sredinama. To su: sebičnost, samodostatnost, samodopadnost, nezainteresiranost za Božja nadahnuća. Te prepreke mogu biti osobne ali i grupne: kada ja gledam samo na sebe, na svoje uske interese i potrebe i želim ih zadovoljiti. Ili kad mi gledamo  i brinemo  se samo za članove naših obitelji i rodbine, na članove svoje vjerske župske, ili redovničke zajednice, na članove svoga naroda ili svoje političke stranke. Svi drugi nas ne zanimaju, osim ako mogu poslužiti u bilo kojem obliku ili mjeri našim uskogrudnim, isključivim interesima. Takvo držanje se kod nas čak tako uvriježiti da ga čak ne smatramo ni grijehom! A jest grijeh! Kao takav, on je prepreka spasonosnom djelovanju Božjeg milosrđa i ljubavi u nama i s nama. Bez plodova djelovanja Božjeg milosrđa u nama, mi smo u velikoj opasnosti da postanemo neosjetljivi za djelovanje Božjeg Duha. A bez djelovanja Duha Svetoga u nama, mi smo osuđeni biti „ledenih grudi“ i „kamena srca“, osuđeni tonuti  i potonuti u crnom Zlu, postali robovi i suradnici Zloduha, Sotone!

Zbog te i takve opasnosti koja nam prijeti trebamo itekako Svetu milosnu godinu.

6. Prema izričitoj želji pape Franje, po prvi put u dugom nizu proslavljanja Jubilejskih – Svetih godina (prva je bila davne 1300-e godine!)  – Sveta godina se otvara i slavi ne samo u središtu Katoličke Crkve – Vječnom gradu Rimu, otvaranjem i prolaskom kroz „Sveta vrata“ četiriju glavnih rimskih crkava – bazilika, – nego i u svim katoličkim biskupijama svijeta – u njihovim katedralama, a u mnogim većim biskupijama i u biskupijskim značajnim svetištima. S tim posebnim dopuštenjem papa želi da dođe do izražaja zajedništvo cijele Crkve sa rimskom Crkvom i rimskim biskupom, nasljednikom prvaka apostolskog zbora – sv. Petra.

U spomenutom svečanom pismu u buli proglašenja Svete godine milosrđa papa piše: „Svaka je mjesna crkva (biskupija) izravno pozvana živjeti ovu Svetu godinu kao izvanredan trenutak milosti i duhovne obnove“.

Papa  također naglašava: „Nošeni osjećajem zahvalnosti za sve što je Crkva, Kristova zaručnica, primila od svoga božanskog Zaručnika, ali i svjesni odgovornosti prema zadaći koja je pred nama, proći ćemo kroz „sveta vrata“ Božjeg Milosrđa, s povjerenje da će nas pratiti snaga uskrslog Gospodina, koji nas nastavlja podupirati na našem hodočasničkom putu“(br. 5).

„Koliko samo želim da godine koje dolaze budu natopljene milosrđem, kako bismo išli u susret svakom čovjeku donoseći mi Božju dobrotu i nježnost“(br.6).

7. Nadalje, ističe papa: „Želimo živjeti ovu jubilejsku godinu u svjetlu Gospodinovih riječi: Milosrdni kao Otac. Evanđelist prenosi Isusov nauk koji kaže: „Budite milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“ (Lk 6, 36)(br.13).

Papa u pismu tumači da je hodočašće „poseban znak Svete godine“. Da bi prošao kroz Sveta vrata u Rimu ili negdje drugdje – konkretno kroz ova glavna vrata na našoj katedrali – svatko će – ovisno o svojim snagama i mogućnostima – morati obaviti hodočašće (usp. br. 14). „Neka nas hodočašće potakne na obraćenje: prolazeći kroz „sveta vrata“, dopustit ćemo da nas zagrli Božje milosrđe i obećat ćemo da ćemo biti milosrdni prema drugima, kao što je Otac (nebeski) milosrdan prema nama“ (isto) – veli Papa.

Papa, nadalje – pojašnjava u čemu bi se trebalo očitovati to naše milosrđe prema drugima, pa piše: „Imam žarku želju da tijekom ovog jubileja kršćanski narod razmisli o tjelesnim i duhovnim djelima milosrđa … Otkrijmo iznova tjelesna djela milosrđa: gladna nahraniti, žedna napojiti, siromaha odjenuti, putnika primiti i mrtva pokopati. I ne zaboravimo duhovna djela milosrđa: dvoumna savjetovati, neuka poučiti, grješnika pokarati, žalosna i nevoljna utješiti, uvrede oprostiti, nepravdu strpljivo podnositi, za žive i mrtve Boga moliti“ (br. 15).

8. Što je još važno da znademo za nas tijekom ove Svete godine ? Papa nam tumači i potiče nas: „Ne sudimo i ne osuđujmo. Ako ne želimo da Bog sudi nas, nemojmo biti suci svojoj braći. Isus traži i da opraštamo i dajemo. Biti oruđe praštanja  zato što  je Bog nama prvi oprostio, biti velikodušni prema svima znajući da je Bog velikodušno dobar prema nama … Dok nas dan za danom dodiruje njegova sućut, i mi možemo postati sućutni prema svima“.

U ovom kontekstu poticaja pape Franje prisjetimo se značajnih riječi i sv. pape Ivana Pavla II. Taj nas sveti papa podsjeća: Oprostiti i pomiriti se znači očistiti sjećanje od mržnje, zavade, želje za osvetom … Jedino je tako moguće oprostiti a ne zaboraviti. Cilj je ozdraviti sjećanje, a kako bi rane iz prošlosti zacijelile i kako bi se prošlost, odnosno mi i nas pogled na prošlost, preobrazili. Ozdravljeno srce bez poteškoća se može sjećati prošlosti i o njoj govoriti, jer su rane ozdravile“.

9. Ono, što je u cijeloj dosadašnjoj praksi Svetih odn. Jubilejskih godina bilo izričito naglašeno i provedeno u Crkvi jest oprost (lat. indulgentia).

Papa Franjo piše: „U ovoj Svetoj godini milosrđa oprost poprima veliko značenje. Božje praštanje naših grijeha nema granica … Bog je uvijek spreman oprostiti i neumorno nudi svoje opraštanje na uvijek nov i učinkovit način … U sakramentu pomirenja (ispovijedi) Bog oprašta grijehe  i oni su doista izbrisani, no grijeh je ipak, ostavio negativan trag na našem ponašanju i u našim mislima. Živjeti oprost (indulgenciju) Svete godine znači približiti se Očevu milosrđu sa sigurnošću da se njegov oprost širi na sveukupni život vjernika (tj. na naš, na moj sveukupni život)“ veli papa. U tu svrhu papa Franjo navodi mnoštvo prilika za stjecanje Jubilejskog oprosta. Nabrojat ću one osobito važne za nas:

Kao prvu priliku za Jubilejski oprost imaju svi oni vjernici koji prođu kroz „Sveta vrata“ u bilo kojoj od katedrala odn. crkava posebno za to određenih.

Važno je povezati taj „hodočasnički“ prolazak kroz „Sveta vrata“ sa sakramentom pomirenja (ispovijedi) i slavljenjem svete euharistije (mise), uz razmatranje milosrđa. K tom je potrebno izmoliti i „Vjerovanje“ te molitvu za papu i na njegove nakane koje on nosi u srcu za dobro Crkve i čitavog svijeta.

Još jedna daljnja prilika za sigurno stjecanje Jubilejskog oprosta je – kako papa piše – svaki put kad vjernik učini jedno od „duhovnih ili tjelesnih djela milosrđa“. Ovdje nadodajem kako je također moguće steći odn. namijeniti jubilejski oprost i za pokojne.

Papa također piše kako Jubilejski oprost mogu steći i osobe, koje zbog bolesti ili starosti ne mogu pohoditi „Sveta vrata“. Njima će od osobite pomoći biti ako podnose svoju bolest, nemoći i starost kao iskustvo blizine Isusa Krista, koji u otajstvu svoje muke, smrti i uskrsnuća pokazuje uzvišeni put, koji patnji i usamljenosti daje smisao.

„Bolesnici, stariji i nemoćnici mogu Jubileski oprost steći – veli papa – ako s vjerom i radosnom nadom žive svoje trpljenje, te prime pričest ili sudjeluju na svetoj misi i zajedničkoj molitvi čak i putem raznih sredstava komunikacija (kao što su radio i TV).
Ima još nešto važno da znademo iz onih od pape ponuđenih prilika za stjecanje Jubilejskog oprosta.

To je ovlast odrješenja od grijeha pobačaja. Tu ovlast papa udjeljuje tijekom trajanja ove Godine milosrđa svim svećenicima. Papa piše: „Rašireni mentalitet neosjetljivosti doveo je do gubitka osjetljivosti za prihvaćanje novog života, a tragediju pobačaja neki doživljavaju površno – kao da ne shvaćaju krajnje zlo, koje taj čin povlači“.

No, Božji se oprost ne može uskratiti onima koji su se pokajali, osobito ako iskrena srca pristupe sakramentu pomirenja odn. ispovijedi.

I konačno, govoreći o Božjem milosrđu, kao uvjet našeg spasenja – jer nam u njemu dolazi u susret samo Presveto Trojstvo – ne možemo ne spomenuti i ove Papine riječi: „U našim župama, redovničkim zajednicama, udruženjima vjernika laika ili u duhovnim i molitvenim pokretima u Crkvi, tj. gdje god su kršćani zajedno, svatko mora naći oazu milosrđa“.

Što to konkretno znači?

Znači da svaka od tih navedenih zajednica mora doživjeti jednu pravu duhovnu obnovu. Mora pokazati da se u njoj pojedinac može – ne samo osjećati ugodnije – nego da se u njoj može postići, doživjeti Božje milosrđe – toliko potrebno današnjem ispaćenom, često zbunjenom i dezorijentiranom – pa i prezrenom čovjeku.

Bog želi od nas, kao članova naših župnih, redovničkih molitvenih zajednica, da budimo nadu, da budemo istiniti svjedoci njegove suosjećajne ljubavi – bez obzira koliko nas brojčano ima. Ako se  i malen broj Kristovih vjernika osjeti dotaknutijim Božjim milosrđem – snaga njihova milosrdnog svjedočenja će se ubrzo proširiti i na druge. A ti drugi mogu biti i oni koji nisu pripadnici Katoličke Crkve, koji su pripadnici drugih religijskih tradicija.

Papa nas potiče: „Neka ova Jubilejska godina učini nas još otvorenijima za razgovor, kako bismo se međusobno bolje upoznali i razumjeli. Neka otkloni svaki oblik zatvorenosti i prezira i neka otjera svaki oblik nasilja i diskriminacije“ (br. 23).

Na današnji dan 3. nedjelje Došašća – obilježava se na području cijele naše Vrhbosanske metropolije BiH – NEDJELJA CARITASA.

Prigodno pismo svim katolicima naše metropolije – koje je uputio predsjednik Caritasa BK Vinko kardinal Puljić, nadbiskup vrhbosanski – u duhu je IZVANREDNE JUBILARNE GODINE MILOSRĐA.

Pozivajući se na riječi pape  Franje kardinal Vinko potiče sve nas – da u skladu s našim mogućnostima radosno iskazujemo djelotvornu kršćansku ljubav svima kojima je naša solidarnost potrebna, a osobito onima koji, možda zbog stida ili obzira, od nas ništa ne traže, iako žive u krajnjoj oskudici ili su u teškim duhovnim krizama i potrebama. „Uveče našeg zemaljskog života bit ćemo suđeni – navodi se u pismu – jesmo li u našim bližnjima – koji su bili u potrebama – duhovnim ili materijalnim prepoznali Krista – Patnika“.

Današnji Vaši dobrovoljni prilozi  ići će  materijalne potrebe naših bližnjih za koje skrbi naš Caritas.

Koristim prigodu da od srca zahvalim svim savjesnim i neumornim djelatnicima našeg Biskupijskog Caritasa na čelu s prelatom Njegove Svetosti dr. Miljenkom Aničićem kao i svim djelatnicima Župnih Caritasa na čelu s braćom župnicima ovdje nazočnim i nenazočnim.

Draga braćo i sestre, Kristovi miljenici i suradnici, tijekom ove milosne Godine – imat ćemo u našoj katedrali brojna liturgijska slavlja i hodočašća – grupna i pojedinačna iz cijele biskupije. Slično će se naša braća i sestre okupljati i u drugim nadbiskupijama i biskupijama u našoj Domovini i po cijelom svijetu. Predviđeni su i brojni drugi programi i sadržaji – katehetski, pastoralni, liturgijski, duhovni i karitativni. Potičem Vas sve da se uključite u te sadržaje u Vašim župnim i drugim zajednicama. Molimo svi zajedno dobrog i milosrdnog Boga da nam svima udijeli obilje svoga milosrđa, kako bismo bili i mi ispunjeni njegovim milosrđem dragocjeni graditelji bolje i sigurnije budućnosti naše zemlje i cijelog svijeta, izgrađujući Božje kraljevstvo – istine, pravde, ljubavi i mira. Amen!