img_2017_491_001

4. NEDJELJA DOŠAŠĆA
„Evo, začet ćeš i roditi sina.“

vlč. Boris Jorgićstudent na postdiplomskom studiju iz kanonskog prava u Rimu

EvanđeljeLk 1, 26-38

Čitanje svetog Evanđelja po Luki

U ono vrijeme: Posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav. No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.« Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem?« Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!« Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.

Riječ Gospodnja.

U Evanđelju, koje smo imali priliku upravo pročitati, posebno je istaknuto vjerovanje kako je Djevica Marija bezgrešno začela i sačuvala svoje djevičanstvo. Ovo vjerovanje sadrži kršćansku misao o Isusu kao potomku Davidovu koji je o uskrsnuću po Duhu Svetom „postavljen za Sina Božjega“. Bog je, Marijinim pristankom, sagradio ne rukotvoren hram. Taj isti hram je obećan Davidu u današnjem prvom misnom čitanju: „I kad se ispune tvoji dani i ti počineš kod svojih otaca, podići ću tvoga potomka nakon tebe, koji će se roditi od tvoga tijela, i utvrdit ću njegovo kraljevstvo. Ja ću njemu biti otac, a on će meni biti sin. Tvoja će kuća i tvoje kraljevstvo trajati dovijeka preda mnom, tvoje će prijestolje čvrsto stajati zasvagda“. U začeću Sina Marijinog, Bog ostvaruje ovo starozavjetno obećanje, učvršćujući kuću Davidovu, usprkos kukavičluku i skandalima u njenoj povijesti.

Dalje u čitanju vidimo način na koji se to obećanje ispunilo: Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. Oblak je u starom zavjetu bio jedan od privilegiranih znakova Božje prisutnosti sred Njegova naroda (usp. Izl 40, 35), dok u ovome dijelu osjeniti predstavlja utjelovljenje i ujedno je linija Božje vjernosti, koja osigurava, još jednom, Svoju prisutnost, unatoč povijesti patnje, okrutnosti i neuspjeha.

Luka u ovom odlomku također uspoređuje i suprotstavlja Ivana i Isusa: „A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!“. Isus je Sin Svevišnjega, nasljednik na Davidovu prijestolju čijem kraljevstvu neće biti kraja. Ivan je velik pred Gospodinom. Njegovo rođenje može izgledati izvanredno zato što su ga roditelji dobili u poodmakloj dobi, ali Isusovo je još izvanrednije jer mu je majka bila i ostala djevica.

Luka Mariju prikazuje kao primjer jedne čvrste vjere i bez straha, primjer jednostavne vjernosti, koja se ne plaši siromašenja vlastite ljudskosti. Marija ne stavlja u sumnju Božje djelo, ne pokušava izmjeriti plan Svevišnjega u granicama svoje mogućnosti shvaćanja, ne obeshrabruje Boga u granicama svojih želja. Marija pita i nudi si sama odgovor, povjeravajući se Božjem planu koji joj je upravo objavljen, bez kalkuliranja i bez laži.

Možemo i mi uskliknuti sa svetim Bernardom, opatom, koji u svojoj homiliji u čast Djevice Marije ovako piše: „Djevice, čula si da ćeš začeti i roditi Sina, čula si da to neće biti po čovjeku, nego po Duhu Svetomu. Anđeo očekuje odgovor. Vrijeme je naime da se vrati Bogu koji ga je poslao. Očekujemo, Gospo, riječ smilovanja i mi, koje jadno pritište osuda. A eto tebi se pruža cijena spasenja našega: ako pristaneš, odmah ćemo biti oslobođeni. Po vječnoj Božjoj Riječi svi smo nastali, a evo umiremo. Trebalo bi da nas tvoj kratki odgovor ojača i tako da se vratimo u život. Djevice blažena, to te smjerno moli rasplakani Adam, s bijednom svojom djecom izagnanik iz raja, to isto Abraham i David. To željno traže ostali sveti oci, tvoji naime pređi, jer i oni borave u kraju smrtne sjene. To cijeli svijet očekuje prostrt pred tvojim koljenima.“.

Nato Marija reče: „Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!“