img_2018_017_001

2. NEDJELJA KROZ GODINU
„Vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega“

vlč. mr. Zlatko Matićtajnik biskupa

EvanđeljeIv 1, 35-42

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Stajaše Ivan s dvojicom svojih učenika. Ugleda Isusa koji je onuda prolazio i reče: »Evo Jaganjca Božjega!« Te njegove riječi čula ona dva njegova učenika pa pođoše za Isusom. Isus se obazre i vidjevši da idu za njim, upita ih: »Što tražite?« Oni mu rekoše: »Rabbi« – što znači: »Učitelju – gdje stanuješ?« Reče im: »Dođite i vidjet ćete.« Pođoše dakle i vidješe gdje stanuje i ostadoše kod njega onaj dan. Bila je otprilike deseta ura.

Jedan od one dvojice koji su čuvši Ivana pošli za Isusom bijaše Andrija, brat Šimuna Petra. On najprije nađe svoga brata Šimuna te će mu: »Našli smo Mesiju!« – što znači »Krist – Pomazanik«. Dovede ga Isusu, a Isus ga pogleda i reče: »Ti si Šimun, sin Ivanov! Zvat ćeš se Kefa!« – što znači »Petar – Stijena«.

Riječ Gospodnja.

Dragi Čitatelju!

U središtu današnjeg Isusovog govora, kojeg donosi evanđelist Ivan, nalazi se poziv za nasljedovanjem, upućen prvim učenicima, riječima: „Dođite i vidjet ćete“ (Iv 1, 39). Isus poziva „znatiželjne“ da istraže ono što ih zanima i da „utaže svoju žeđ“ za neistraženim, za nepoznatim, za novim! Učenici prihvaćaju „ponudu“ koja postaje konačni cilj njihova traženja, te svojim oduševljenjem žele obogatiti i oduševiti druge do kojih, također „ova jedinstvena ponuda“ ima pravo doći. Svjesno i slobodno prihvaćena odluka postaje trajno usmjerenje!

Isto pitanje Isus upućuje i nama danas: „Što tražite?

Kao ljudska bića smo neprestano u potrazi za nečim što bi nas moglo i trebalo ispuniti. Premda nestalni, ipak čeznemo za nečim u čemu bismo pronašli svrhu svoga postojanja tj. mjesto na kojem bismo se u potpunosti nastanili i ostvarili.

Društvo u kojem živimo i djelujemo nam također preko svojih različitih izvora nudi recepte po kojima bismo trebali osmisliti ovozemaljski, materijalni život. Ali njihova receptura često je svojim sadržajem usmjerena samo na tijelo i tjelesne užitke, koji nam u početku djeluju uistinu privlačni, ali nas „na duge staze“ vode prema ispraznosti i razočarenju. Pitanje je kakva nas ponuda privlači te koje i kakve ideje smo mi sljedbenici?

Jesmo li usmjereni samo na zemaljska dobra ili ipak po materijalnim dobrima znamo čeznuti i za nebeskim dobrima koja su prožeta vjerom, nadom i ljubavlju?

Imamo mogućnost poput prvih učenika zaustaviti se nad svojim traženjima, nad svojom svakodnevicom i poslušati što nam to Isus danas nudi. Trebamo ući u stanove svoga srca te zaviriti koliko je Isus prisutan u njima, tj. koliko smo mu prisutnosti dozvolili! Jer Isus stoji pored vratā našeg srca i kuca, ali ih mi trebamo otvoriti kako bismo mogli iskazati gostoprimstvo.

Odvažimo se i mi poput prvih Isusovih učenika te hrabro i vjerodostojno odgovorimo na upućeni nam poziv te pronosimo Isusovu „Radosnu vijest“ gdje god bili i kamo god išli. Amen!