vlč. mr. Ante Vidović
student na postdiplomskom studiju iz kanonskog prava u Rimu
Evanđelje – Mk 9, 2-10
U ono vrijeme: Uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. I haljine mu postadoše sjajne, bijele veoma – nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. A Petar prihvati i reče Isusu: »Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu.« Doista nije znao što da kaže jer bijahu prestrašeni. I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: »Ovo je Sin moj ljubljeni! Slušajte ga!« I odjednom, obazrevši se uokolo, nikoga uza se ne vidješe doli Isusa sama.
Dok su silazili s gore, naloži im da nikomu ne pripovijedaju što su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. Oni održaše tu riječ, ali se među sobom pitahu što znači to njegovo »od mrtvih ustati«.
Riječ Gospodnja.
Druga Korizmena nedjelja nas iznenađuje s Evanđeljem Preobraženja, koje je puno sunca i svjetla, koje daje krila našoj nadi. Vidjeti Isusa kao sunce našeg života. Vidjeti naš život obasjat Božjim suncem.
U Evanđelju Isus ponovno poziva prvo-pozvane učenike. Sve je ispripovijedano s njihova stajališta, što se njima događalo, o putu koji su oni prošli kako bi uživali u ljepoti svjetlosti, putu koji i mi možemo ali trebamo proći. Isus ih vodi na visoku goru i preobražava se pred njima: gore i planine u Bibliji su mjesta gdje Bog prebiva, ali nude i mogućnost novog pogleda na svijetu, pogleda odozgo, pogleda od nepoznate točke gledište za čovjeka, gledanje na stvari kao što ih Bog vidi, s Božjeg gledišta.
Naše razumijevanje, naša inteligencija, naša svjetlost nisu dovoljni za nas, stvari oko nas nisu nam dovoljno jasne, povijest i putevi budućnosti nisu nam uopće očiti. Kao i Petar i druga dvojica učenika, i mi smo prosjaci svjetlosti, tražitelji objašnjenja i smisla. A vjera koju tražimo jest nova vizija stvari, vidjeti svijet u drugom svjetlu, gledati svijet Božjim očima. Upravo je to što nam najviše nedostaje. Kako bismo razumjeli naš život i sve što nas okružuje potrebno je da se izdignemo iznad nas, i da na naš život gledamo Božjim očima, s njegove točke gledišta.
Petar nam otvara put svojim izvanrednim usklikom: dobro nam je ovdje biti! Ovdje je lijepo Gospodine! Uplašen progovara zamuckujući, kao prvi učenik kojega je dotaknula ljepota vjerovanja. Živa vjera dolazi iz čuđenja, iz ljubavi, iz poklika “kako je lijepo ovdje biti”, kako je lijepo biti s Isusom! Snaga Petrova srca je otkriće Isusove ljepote. Iz tog otkrića dolazi i potreba za djelovanjem: Načinimo tri sjenice.
Gledajući Isusa u slavi, s Ilijom i Mojsijem, učenici su bili zapanjeni: ispred njih je započela divna objava Božje ljepote. Boga koji je svjetlost. Sunce koje obasjava svakog čovjeka.
A onda se začu glas: »Slušajte ga!« Isus je Glas koji je postao lice. Otajstvo Božje sada je u Isusu. Za nas tražitelje svjetla označen je put: slušajte ga, posvetiti mu svoje vrijeme i svoje srce. Zatim ga slijedite, voleći stvari koje je On volio i odbacujući ono što je i On odbacivao. Slijedeći Isusa dolazimo do svjetla i sreće, jer slijedeći ga, a to znači ljubeći, i mi postajemo sposobni za preobraženje, ljubav nas preobražava.
