U organizaciji Udruga Udruga logoraša „Prijedor“ i Udruge Stara Rijeka, u Velikoj Gorici je u nedjelju, 16. rujna 2018. godine u Pučkom otvorenom učilištu Velika Gorica velikogoričkoj publici predstavljena knjiga o najmonstruoznijem i pojedinačno najbrojnijem zločinu i masakru nad bosanskim Hrvatima u hrvatskom selu Briševo nedaleko Prijedora. Knjiga je tiskana u povodu 25 obljetnice briševačkog masakra kada je u dan i pol, 24/25 srpnja 1992 godine brutalno ubijeno i izmasakrirano 68 hrvatskih civila, mještana ovog malog i ponosnog sela. Među 68 izmasakriranih i ubijenih ljudi bilo je 14 žena, dva dječaka, četiri invalida dok je još 36 muškaraca odvedeno u logor „Krings“ u Sanskom Mostu. Kako je počela i završila ova tragedija biriševačkih Hrvata opisali su Frano Piplović (kao autor) te Ivo Atlija (kao suautor) u knjizi „Briševački mučenici“ kako bi od zaborava otrgnuli ovaj najveći zločin učinjen nad bosasnkim Hrvatima od strane srpskih vojnih i paravojnih formacija nad nedužnim civilima gdje nije bilo rata. Nažalost ovaj zločin, sa svim elementima genocida, ni do današnjeg dana nije procesuiran niti su zločinci kažnjeni. Štoviše postalo je nepoželjno spominjanti ovaj zločin, što se može vidjeti iz čin jenice da su tekstovi o Briševu i briševačkom zločinu izuzetno rijetki u hrvatskim medijima. Zbog čega ovakva sramna šutnja o ovom zločinu i Golgotom hrvatskog katoličkog puka sela Briševa znaju samo oni koji su je i uspostavili.
Knjigu su velikogoričkoj publici predstavili njeni autori Frano Piplović i Ivi Atlija koji su u svojim izlaganjima pokušali dati odgovor zbog čega ovakva sramna šutnja nad hrvatskim, katoličkim mučenicima sela Briševa. Razloge za ovakvu šutnju, i njome ponovno ubijanje briševačkih nevinih žrtava, treba tražiti kako na srpskoj tako i na hrvatskoj strani, moglo se čuti tijekom predstavljanja knjige. Piplović je posebno stavio naglasak na na Briševo kao najveću Golgotu bosanskih Hrvata. Prije 25 godina na Briševu se odigrala teška ljudska drama, slična drami na Golgoti. Dobili smo briševačku Golgotu, gdje je ponovo mučen i ubijan Bogočovjek kroz mučenja i ubijanja briševačkih katolika. Na Briševu imamo sve elemente Golgote: i žrtve, i zločince-razbojnike, i Pilate, ali i majke koje gledaju kako im muče i ubijaju sinove. Stoga i ovakav naziv knjizi: „Briševački mučenici“, jer po svemu kako je izveden, ovaj zločin nad nedužnim civilima sela Briševa, ima karakter mučeništva. Ljudi su ovdje doista bestijalno mučeni i nad njima se iživljavalo. Umirali su u patnjama, mučeni su zbog druge vjere i druge nacije. Podsjetimo se dijela iskaza svjedoka, na koji način su i pod kojim okolnostima su svoje živote okončali neki od briševačkih mučenika. Ivica i Luka Mlinar te Jerko Ivandić ubijeni su krampovima, lopatama kolcima; Mara i Franjo Marijan, Stipo Dimač i Marko Buzuk su zapaljeni; baka Kata Komljen je ubijena u molitvi sklopljeni ruku, a prije toga su joj ugurali u usta krunicu da ju proguta; Kaja Komljen je silovana sve do svoje mučeničke smrti, otkidali su joj komade tijela i grizli prsa; Fabijanu Matanoviću su odsjekli genitalije i stavili mu ih u usta te polomili kralježnicu; Milanu Buzuku izvadili oči; nekolicinu su zaklali, drugima su odrezali uši, prerezali mišiće i tetive na nogama i rukama; Vikica Buzuk je u boli gledala dok joj muče sina Milana i vade mu oči; baka Ana Ivandić je gledala kako joj ubijaju sinove i snahe; djeca su gledala kako im ubijaju roditelje. Dok su uživali u mukama svojih žrtava mučitelji su ih pitali „što im sada ne pomogne njihov Šokački Isus“!? Sjetimo se i reakcije Pere Pepe Dimača, 80- godišnjeg starca, kada je rekao svojim mučiteljima: „Draga djeco, ni vama nije lako“, nakon čega je uslijedio smrtonosni rafal. Mogli bismo navoditi još niz činjenica kao potvrdu da su ubijeni briševački katolici zaista mučenici jer je njihova smrt po svemu bila mučenička. Ovim se ni u kom pogledu ne prejudicira kakav će biti stav Katoličke Crkve spram ovih mučenika, da li će ih i kada Crkva uzdići na čast oltara.
U podrumima kuća gdje su se sklonili od granata žene su molile krunicu, a u stankama svatko sa svojim mislima, poput Krista na Maslinskoj gori ,molio je: „Oče ako je tvoja volja neka me mimoiđe ova čaša žuči“!
Kome pripadaju briševačke žrtve? Ispada da su briševačke žrtve i briševački mučenici privatne žrtve, koje pripadaju svojim obiteljima , rodbini i selu Briševu, jer ih nema ni u jednom katalogu hrvatskih žrtava, kao što su primjerice žrtve Vukovara, Škabrnje, Ovčare i drugih stratišta. Kada se komemoriraju ove žrtve cijeli hrvatski društveni, politički, medijski, kulturni i vjerski prostor danima je sav u znaku komemoriranja tih žrtava.
Na kraju predstavljanja ove knjige autori su pozvali sve one koji imaju novih spoznaja i činjenica o ovom zločinu da daju svoje iskaze kako bi ih se moglo uvrstiti u drugo dopunjeno izdanje koje je u pripremu.
F.P.
Velika Gorica, 16. rujna 2018.
