img_2016_057_1

MONS. LUIGI PEZZUTO, APOSTOLSKI NUNCIJ U BOSNI I HERCEGOVINI

Milosrđe je najveća vrijednost pontifikata pape Franje

Kada je prošle godine pripreman nezaboravni apostolski pohod pape Franje Bosni i Hercegovini, tada se razmišljalo gdje će Sveti Otac ručati i odmoriti se. Vatikansko izaslanstvo bilo je jasno: „U svojoj kući.“ A Papina je kuća u svakoj zemlji nuncijatura. Stoga smo prigodom treće godišnjice pontifikata pape Franje razgovarali s „upraviteljem“ njegove kuće u Sarajevu apostolskim nuncijem mons. Luigijem Pezzutom.

Mons. Pezzuto je kao peti po redu apostolski nuncij u Bosni i Hercegovini u studenom 2012. naslijedio mons. Alessandra D’Errica koji je otišao na službu u Republiku Hrvatsku. Na „brdoviti Balkan“ Pezzuto je došao nakon dugogodišnjega rada u vatikanskoj diplomaciji u koju je ušao 1978., sedam godina nakon ređenja za svećenika nadbiskupije Lecce. Svoj je zanat, između ostaloga, „pekao“ u: Republici Kongo i Republici Gabonu, Ujedinjenoj Republici Tanzaniji te Republici Salvadoru i Belizeu. S nama je podijelio svoja gledišta o dosadašnjem tijeku pontifikata pape Franje osvrnuvši se, dakako, i na posjet Svetoga Oca Bosni i Hercegovini 6. lipnja 2015.

Preuzvišeni, 14. ožujka obilježit ćemo pune tri godine od izbora kardinala Jorgea Maria Bergoglija za 265. nasljednika sv. Petra. Koji bi, prema Vašem mišljenju, bili najvažniji naglasci tijekom njegova dosadašnjega pontifikata?

Na ovo je pitanje vrlo lako odgovoriti jer imamo novine, radio, televiziju – on je uvijek negdje. Vidimo da je u svakom aspektu kršćanskog života on donio jednu novu viziju. Kršćanstvo je ostalo isto, a papa Franjo je u prvi plan stavio jedan način gledanja i izražavanja kršćanstva koji odgovara ovom trenutku povijesti. No, njegova nova vizija nije samo glede sadržaja, nego i u stilu života koji je i nama svećenicima stavio nove naglaske u ovom povijesnom trenutku koji Crkva sada živi. Nešto slično učinio je sv. Ivan XXIII. On je htio Drugi vatikanski koncil da bi pokazao kršćanstvo u jednom novom stilu, novom terminologijom kako bi ljudi u novom vremenu mogli razumjeti kršćanstvo. To isto čini i Franjo. Meni izgleda da on želi staviti opet naglasak na neke vrijednosti koje nisu bile odbačene ili zaboravljene, ali vrijednosti koje Crkva treba shvatiti u svjetlu današnjeg vremena. To su vrijednosti: skromnosti i jednostavnosti, siromaštva, zatim vrijednosti odbačenih, periferije i mnoge druge koje sada malo nedostaju. Tako da, sintetizirajući, ovaj pontifikat vidim u svjetlu isticanja vrijednosti koje su kršćanske i koje je danas nužno ponovno naglasiti kršćanima.

Možemo li reći da papa Franjo često bude neshvaćen ili ga razumiju na pogrešan način?

Ja shvaćam kada govori. On vrlo jasno govori, a samo oni koji ga ne žele razumjeti, ne razumiju. Za njega, primjerice, važi ova vrijednost jednostavnosti te on jasno već od prvog dana pontifikata očituje svima svoju blizinu. Ne samo riječima nego i stilom života. Sjećate li se njegova pozdrava: „Dobra večer?“ Netko tko je jednostavan, bit će jednostavan i u izražavanju. Tako da ja vidim da je njegova poruka vrlo jasna i vrlo shvatljiva. Shvatljive su bile riječi i geste koje je pokazao ovdje u Sarajevu. Njegova nauka – govorim o Učiteljstvu Crkve – vrlo je jasna, prozirna. Ne slažem se da ga ne možemo shvatiti – on je vrlo jasan. Ali ponekada kada kaže stvari koje se nama ne sviđaju ili ne razumijemo ili drukčije interpretiramo – tada nije u pitanju on, u pitanju smo mi.

Događa se da određeni mediji u istupima pape Franje hoće predstaviti kako je on na jednoj strani, a recimo da je Crkva, odnosno biskupi na drugoj – primjerice u temama kao što su homoseksualnost, istospolni brakovi, kontracepcije i slično?

Sada ja neću ići u detalje, ali ću reći ono što sam rekao prije, skoro isti odgovor. Ako idemo propovijedati evanđelje, može nam se dogoditi ono što i Isusu kada su mu predbacivali da je „na suprotnoj strani“. Međutim, tko su bili oni koji su igrali ovu igru? To nisu bile osobe koje su se jednostavno približavale Kristu, nego one koje su imale neko loše shvaćanje o njemu. Ako su to napravili s Isusom, mogu s bilo kim. U tom smislu gledam da učiteljstvo pape Franje ima jedan kontinuitet stalnoga učiteljstva Crkve.

Ne bismo li onda mogli reći da je Papa reformator u ovom trenutku?

To sigurno možemo reći. Jedna stvar je vjernost Crkvi, Učiteljstvu, a druga stvar je – i prije smo citirali sv. Ivana XXIII. – rasuđivati koji su elementi Crkve, kršćanskog života. Bitno nam je vidjeti što Crkva daje čovjeku današnjice kako bismo ga shvatili u aktualnom trenutku življenja. Mi katolici, a i Vaš Katoličkitjednik, trebamo učiniti napor da vidimo pozitivnost u stvarima, ljudima, događajima… Sigurno da kršćanstvo stvara jednu kontradiktornost, stari Šimunje rekao: „Ovo dijete će biti znak protivljenja.“ Dakle, ovaj Papa jest reformator jer jedna stvar je vjernost, a druga stvar je rasuđivanje: da se razumije kako Crkva mora ulaziti i biti korisna u ovom kontekstu povijesti.

Za Svetog Oca Franju već se može kazati da je Papa milosrđa…

Milosrđe je najveća vrijednost ovog pontifikata. Suosjećanje, nježnost ključ su ovog pontifikata. Vrijednost milosrđa već je uvidio i naglasio sv. Ivan Pavao II.Bog je u biti milosrđe. Ovaj Papa što radi? – stvari su takve da mi trebamo živjeti milosrđe. Crkva treba biti milosrdna i biskupi trebaju biti milosrdni. Na primjer – svećenici u ispovjedaonici. Tako da ovaj cijeli pontifikat kaže: „Nemojte se nikada obeshrabriti tražiti Božje milosrđe. Gospodin se nikada ne umara kada prašta.“ Meni se čini da je u ovome svijetu poruka milosrđa ključ rješenja svih problema. Mi kršćani smo pozvani to živjeti među sobom, ali to i svjedočiti. Mi u Crkvi „puštamo vodu“ jer u mnogim župnim zajednicama možemo naići na svašta… Papa je baš našao pravu točku jer Crkva ima vrijednost milosrđa i Bog nam uvijek to daje. Ovo je milosrđe koje bi Crkva trebala svjedočiti i koje bi trebala pružiti drugima. Puno je konfuzija u svijetu, nasilja, rata… Stoga i u Crkvi i izvan nje treba milosrđa.

Sarajevo, 9. ožujak 2016.
Razgovarao: Josip Vajdner
Izvor: Katolički tjednik