Vijesti 2016. godina

SVEČANI DOČEK TIJELA SV. LEOPOLDA BOGDANA MANDIĆA ISPRED ZAGREBAČKE KATEDRALE

Tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića stiglo je u Zagreb u srijedu 13. travnja u popodnevnim satima. Kako se vozilo s tijelom hrvatskog sveca Kaptolom spuštalo do zagrebačke katedrale, u znak pozdrava malo prije 17 sati zazvonila su zvona prvostolnice, crkve Sv. Franje i Sv. Marije na Dolcu. Nakon što je sarkofag s tijelom sv. Leopolda kojeg su na sam trg ispred katedrale donijeli zagrebački bogoslovi, te ga položili na postolje, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić je okadio sarkofag, a potom predvodio uvodnu molitvu.

U uvodnom nagovoru kardinal Bozanić je rekao kako je “u ovom jednostavnom činu koji povezuje prošlost i sadašnjost, sveopću Crkvu i Crkvu Zagrebačke nadbiskupije, razne krajeve naše domovine Hrvatske u nastojanju da sve promatramo u svjetlu Božjega milosrđa puno osjećaja i ganuća”.

Tijelo jednoga hrvatskog redovnika, kapucina svetog Leopolda Bogdana Mandića koji je postao znakom Božje blizine nakon što je bilo izloženo u bazilici Sv. Petra u Rimu, stiglo je i k nama, u Zagreb. Papa Franjo želio je da uz oca Pija i sveti Leopold bude u srcima vjernika svega svijeta kao svjedok u Jubileju milosrđa, rekao je.

Kardinal je istaknuo kako ovim dočekom i izlaganjem tijela svetoga Leopolda Bogdana Mandića na čašćenje “ponajprije dajemo slavu Bogu, izvoru svake svetosti. Isto tako otvaramo svoja srca nadahnućima Božjega Duha koji, po naizgled neznatnim, malenim i skromnim ljudima čini čudesna djela svoje ljubavi”. Kardinal je izrazio radost što tijelo osim u prvostolnici, biti izloženo i u crkvi kojoj je sveti Leopold nebeski zaštitnik u zagrebačkoj Dubravi.

Kardinal je podsjetio koliko je naš narod privržen ovomu svecu, te s koliko se pouzdanja u Božju milost njemu utječe.

Posvijestio je kako nas prisutnost tijela sv. Leopolda potiče na snažnije življenje svoje kršćanske vjere, na trajno obraćenje, na prihvaćanje milosti svete ispovijedi i na ljubav prema bližnjima.

Ovo je ujedno izniman događaj Crkve koja moli na svoje velike nakane. Sada tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića dolazi u blizinu zemnih ostataka blaženoga Alojzija Stepinca koji je prvi u našoj Domovini počeo širiti njegovo čašćenje. Ta blizina iste svetosti, očitovane u raznim životnim i crkvenim poslanjima, poziva nas da promatramo svoj život i jasnije otkrivamo komu nas Bog šalje i na koji ga način možemo najviše proslaviti, zaključio je kardinal Bozanić.

Nakon što je tijelo sv. Leopolda Bogdana Mandića uneseno u zagrebačku katedralu i postavljeno na postolje ispred glavnoga oltara uslijedila je svečana pjevana Večernja.

Ulaznu procesiju pjevanjem su pratili Koralisti zagrebačke katedrale i Zbor bogoslova.

U homiliji kardinal Josip Bozanić rekao je: “nalazimo se oko tijela nama tako dragog svetog Leopolda, koji je u jednostavnosti i ljubavi nasljedovao Isusa i sebe prinio za spas bližnjih. On je sebe prinosio za spas ljudi koji su tražili oslobođenje od zla i koji su tražili mir što ga može darovati samo Bog”.

„Sveti Leopold u krhkosti svoga tijela, u skromnosti svoga života i djelovanja, u neznatnosti svojih prohtjeva i u redovničkoj ljubavi, siromaštvu i poslušnosti Bogu pokazuje kako i najskrovitiji život postaje predivan život radosti i slobode u kojem se objavljuje sam Bog”, posvijestio je kardinal te podsjetio kako je sveti Leopold gotovo trideset godina satima bio u ispovjedaonici, maloj sobici, dočekivao i slušao ljude te služio opraštanju kojim je Bog vraćao ljude u život, obnavljao snagu i liječio rane.

„Koliko je samo veličanstvenih ljudskih djela nestalo s pozornice svijeta i ušlo u zaborav. Koliko je samo sjaja i ljudskih veličina potamnilo. Ali ta mala sobica svetog Leopolda ostala je privlačnom i njoj se ljudi dive više negoli svemu bogatstvu. Sveti Leopold se nije osvrtao ni na primjedbe, nekada šaljive, a nekada zlobne, koje su mu dolazile i od njegovih najbližih. Nije se osvrtao na prigovaranja da je previše blag, da ima „široke rukave”, da ne razlučuje pozorno u postupanju prema grešnicima. Ljudi su u njemu prepoznavali Božju dobrotu i blagost, a sam je pak govorio: „Kažu mi da sam predobar, ali, ako netko dođe i klekne pred mene, nije li to dovoljan dokaz da želi primiti oproštenje od Boga?” Svojoj je subraći tumačio da nam je Isus dao primjer i da nismo mi umrli za duše, nego je On prolio svoju božansku krv za nas ljude”, istaknuo je kardinal, govoreći o životu ovoga drugog hrvatskog kanoniziranog sveca.

„Danas je pred nas postavljeno propadljivo i slabašno tijelo poniznoga hrvatskog kapucina Bogdana Mandića iz Herceg-Novog o sto pedesetoj obljetnici njegova rođenja, da se ne obeshrabrimo i da u slabosti prepoznajemo Božju jakost. Da vidimo iz čega se Crkva rađa i radi čega smo pozvani biti živi članovi Crkve. Da vidimo što Crkvi daje sigurnost i gdje su usidrene njezine nade”, rekao je kardinal te nastavio “Ovaj naš susret, ispunjen pobožnošću, potvrđuje riječi psalma: Ako Gospodin kuće ne gradi, uzalud se muče graditelji (Ps 127, 1). Ako je pak Gospodin s nama, ako smo s njime pomireni, tada sve naše poteškoće imaju drukčiji okus, okus svetosti, koje smo dionici. I premda je naša molitva na drugim mjestima i u drugim vremenima vrijedna onoliko koliko nam je srce predano Bogu, ova prisutnost tijela svetoga Leopolda čini naše srce punijim i gorljivijim. Ovdje se skupljaju toliki osjećaji i nakane. Ovdje se osjeća čudesna istina naše upućenosti na Boga i veće osjetljivosti prema ljudima. Ovdje se ponovno čuju bezbrojne molitve našega hrvatskog naroda, kojemu molimo vjernost Božjim obećanjima”.

Kardinal je izrazio radost što je sv. Leopold u zagrebačkoj prvostolnici, u katedrali u kojoj se tijekom godine toliko ispovijeda; u kojoj Božje milosrđe svakoga dana dodiruje ljudske živote.

Danas se u ovoj Svetoj godini milosrđa na dojmljiv način ovdje ostvaruje susret sa Svecem koji je život posvetio ispovjedničkoj službi. Sveti je Leopold snagom otajstvene Božje prisutnosti ponovno među svojim narodom; ne da bismo mi gledali njega, nego da bismo po njemu vidjeli i susreli Boga, zaključio je kardinal Bozanić te sve preporučio zagovoru “da vidimo Božje milosrđe, da mu pristupimo i da živimo u njegovoj milosti”.

IKA
Zagreb, 14. travanj 2016.

Povezani članci

Back to top button