Propovijedi

PROPOVIJED BISKUPA SEMRENA NA MISI U OKVIRU MEĐUDEKANSKOG SUSRETA U TRAVNIKU

Braćo i sestre, u Izvanrednoj Jubilarnoj Godini Božjeg milosrđa, okupilo nas je danas Božje milosrđe, Božja dobrota, Božja ljubav, jednom riječju Božja radost. Božje milosrđe uvijek silazi dublje od dubine u koju pada ljudska bijeda“ (Gustav THIBON). Isus je put Očeve milosrdne ljubavi za čovjeka i put čovjekove ljubavi za Boga. Milosrđe je put našega spasa. Svjesnije slavimo Jubilej milosrđa susretom s Gospodinom. Susresti Isusa znači susresti njegovu ljubav na što nas upućuje i Časni Sluga Božji Petar Barbarić. Ta nas ljubav preobražava i omogućuje nam da drugima prenosimo snagu koja nam je darovana. Time postajemo Kristonosci, nositelji Kristove radosti – evanđelja, njegova milosrđa.

Koliko molitve i milosti treba  da u iskrenoj i dubokoj vjeri možemo re­ći: „Gospodine, ti imaš riječi života vječnoga! Ova vjera je temelj kršćanskog života i svakog apostolata.Bog je milosrdan. Milosrđe je izvor ljubavi, radosti, vedrine i mira. Ono je uvjet našega spasenja, temeljni zakon koji prebiva u srcu svake osobe, kada iskrenim očima gleda brata kojega susreće na životnom putu. Milosrđe Božje je kucajuće srce Evanđelja – naviještajte svim narodima čudesa Gospodnja. Beskrajno milosrđe Božje pokazuje se u Isusu, Bogočovjeku i našem Spasitelju. Stoga je Božje milosrđe, Božja moć koja održava, štiti, promiče, iznova stvara i izgrađuje život. Božje milosrđe hoće život, ono je Božja opcija za život. Ono jasno pokazuje: Bog nije, kako je mislio Nietzsche, neprijatelj života. Bog je snaga (Ps 27,1) i izvor života (Ps 36,10), On je prijatelj života (Mudr 11,26) i Ljubav. On je naš prijatelj i ako se na Njega oslonimo vršeći Njegovu volju sve poteškoće lakše ćemo nadvladati ojačani i svoji na svome.

Reče Isus svojim učenicima: „Kao što je Otac lju­bio mene, tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mo­joj ljubavi“. Ovo su čudesne riječi: Isus voli svoje učenike kao što Otac njega voli. Otac privlači srca Isusu, Otac privlači učenike Isusu. Moli ih da ostanu u njegovoj ljubavi. Ostati u njegovoj ljubavi znači svjesno i slobodno prihvatiti ulogu učenika. Ovo je definicija Isusova srca. On ne traži da bude izvor ljubavi, zna da ljubav ima početak u Očevu srcu, ali je Isus njezin savršeni ljudski izričaj: primio je u svoje ljudsko srce ljubav koja potječe od Oca i živio ju je na jedinstven način, savršeno. Ako želimo upoznati Očevu ljubav, moramo promatrati Isusovo srce koje je postalo darom za nas. Kušajmo „ostati u njegovoj ljubavi“, sljedeći njegov poziv! Ali kako možemo ostati u njegovoj ljubavi? On nam sam pokazuje: „Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mo­joj ljubavi“. Časni Sluga Božji Petar Barbarić u svom mladenačkom životu imao je misao vodilju: radije umrijeti nego Isusa uvrijediti, tj. izdati njegovu ljubav. Svi imamo u sebi neizmjernu želju za ljubavlju; ako je želimo ostvariti moramo neprestano traži volju Gospodnju i prihvatiti je čitavim svojim bićem, u velikim i malim stvarima zauvijek. „Uzmite jaram moj na se“ kaže Isus. Radi se o  slatkom i laganom jarmu, o njegovoj  zapovijedi ljubavi. Ovo je velika razlika u odnosu na zapovijedi starog zakona.

Isus se stavlja kao ideal koji njegovi učenici tre­baju slijediti. On je i naš ideal prema kojemu tre­bamo težiti i naš uzor koji trebamo nasljedovati. Nitko drugi nema pravo niti vjerodostojnost da tako govori i da nam se ponudi kao uzor koji tre­bamo slijediti. Nitko drugi ne može reći za sebe da je čuvao Božje zapovijedi i bio u Božjoj ljubavi kao Isus. Kao što je on čuvao zapovijedi svog Oca i ostao u njegovoj ljubavi, tako i učenici trebaju čuvati njegove zapovijedi da bi ostali u njegovoj ljubavi. Njegova vjernost Ocu primjer je koji tre­bamo slijediti. Isus je do kraja svjedočio svoju vjer­nost Ocu, do žrtve na križu. Da to nije bilo lako ni jednostavno, pokazuje se još one večeri u Getsemanskom vrtu kad je molio da ga mimoiđe kalež muke. Ali i u tim trenucima agonije podlaže se Očevoj volji i tako ispunja sve ono što Otac od nje­ga traži. Da bi učenici ostali u Isusovoj ljubavi, moraju biti vjerni Gospodinu i založiti sve svoje snage u nasljedovanju svog Učitelja. Zapovijedi treba vršiti da bi Isusova ljubav bila u njima. Riječ je o ljubavi, a ljubav uvijek traži zauzetost i sprem­nost osobnog darivanja. To znači prihvatiti Isusa do kraja i potpuno. Isus ne traži od nas samo dio naše ljubavi i srca. On traži sve. Ni njegova mjera nije djelomična i malena. Ona je potpuna.

Biti s Isusom, ostati u njegovoj ljubavi, ne ide automatski i bez spremnosti prihvaćanja njegovih zapovijedi. Mi ne volimo riječ zapovijed. Osjeća­mo kao da zapovijed ograničava prostor naše slobo­de, kao da nam je nešto nametnuto, kao da smo nešto prisiljeni činiti. Kod Isusa nije tako. Najveću zapovijed u Zakonu Isus stavlja u svjetlo ljubavi. To je ljubav prema Bogu i prema bližnjemu. Sve druge zapovijedi treba gledati u svjetlu jedine za­povjedi ljubavi. Ako je doista vršimo u Isusovu duhu, onda osjećamo i duh njezine slobode.

U 1. čit. vidimo kako su prvi kršćani razumjeli što znači biti slobodni od beskonačnih zapovijedi. Stoga je vrlo važno biti ujedinjeni s Kristom pomoću vjere i izvršiti njegovu volju u životu. To znači upoznati ga životno, umjesto da ga tražimo u strogim zakonima koji su utvrđeni zauvijek. U SZ određene zapovijedi  imale su odgojnu vrijednost i socijalnu zaštitu: Bog je učinio to da je njegov narod bio odvojen od drugih naroda po njihovu vršenju, posebno što se tiče hrane. I danas su Židovi praktikanti odvojeni od drugih, lako ne komuniciraju s drugima, jer ih u tome smetaju precizni propisi koji im ne dozvoljavaju živjeti u jednostavnosti s drugima.

Isusove zapovijedi nisu takve, štoviše to su zapovijedi koje promiču zajedništvo, komunikaciju. Isus ima samo jednu zapovijed: „Ljubite jedni druge“, sve drugo je objašnjenje ove jedine zapovijedi. „Ljubite jedni druge“, tražite moju volju znajući da je ona, u okolnostima trenutka, izraz moje ljubavi za vas i za druge. I štogod radili, mislite na svoje ujedinjenje sa mnom, mislite da budete vjerni mojim zapovijedima, to je živo traženje volje Božje.

Sv. Pavao više puta u svojim poslanicama ističe: „Ne suobličujte  se  ovomu svijetu, nego se preobrazujte obnavljanjem svoje pameti da mognete razabirati što je volja Božja, što li je dobro, Bogu milo i savršeno!“ (Rim 12,2). Volja Božja je živa volja koja nas tjera naprijed koja nam ne dopušta ostati prikovani na prošlost.

Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mo­joj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj“. Isus je tražio volju Očevu u svim okolnostima i posebno u dramatičnim okolnostima svoje muke, znajući da je ona bila volja za opće spasenje. Ovo nam govori ne da bi nam nametnuo neizdrživu težinu, nego da bi nam dao svoju radost: „To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna“. Ako tražimo ljubav Gospodnju, naći ćemo radost. Mnoge osobe traže radost i ne nalaze je jer radost ne trebamo tražiti, nego ljubav, tj. volju Gospodnju u svim stvarima: tada ćemo naći njegov mir i njegovu radost, radost punu klicanja, jer je radost biti ujedinjeni u Bogu preko njegova Sina Isusa Krista. Radost je jedna od temeljnih značajki Isusovih učenika i vjernika. Isus ostavlja učenicima svoj mir. Ostavlja im također i svoju ra­dost. Sve im daruje. Sve im to govori da dožive u sebi njegovu radost.

Radost je duševno stanje koje se očituje intenzivnim doživljajem sreće i punine, a posljedica je zadovoljenje težnje. Radost je iskustvo duhovne punine,  jedan od darova Duha Svetoga. Središnja novozavjetna poruka je radosna vijest – evanđelje. Radost se poistovjećuje s osjećajem punine, sklada, zadovoljstva nad vlastitom zbiljom. Radost se poistovjećuje i s postignućem skladne ravnoteže svih ljudskih pojavnosti na afektivnome, osjetilnome i intelektualnome polju: nutrina, vanjština, tjelesnost i duhov­nost. Stoga se obraćamo Gospodinu.

Gospodine, sve si nam darovao i radost je pot­puno ispunila tvoje biće. Želiš da i mi budemo ta­kvi, da budemo veseli darovatelji. Dar samoga se­be traži odreknuća i samozataju. Ako tome izmi­čemo, onda se u sebe zatvaramo i sve se okreće na našu štetu. Takvi nemamo pristupa pravom živo­tu, istinskoj ljubavi i savršenoj radosti. Ti si nam primjer dao, ali bez tebe ne možemo to ostvariti. Budi uz nas i pomozi nam!

I na kraju postavlja nam se pitanje: Čuvamo li tvoje zapovijedi? Jesmo li u tvojoj lju­bavi? Propitujemo se o tome, Gospodine, na puto­vima kojima prolazimo, na dužnostima koje vršimo, u sredinama u kojima živimo. Ima li tvoje ljubavi u nama? Ti želiš da naša ljubav prema drugima bu­de konkretna i stvarna. Nisu dovoljne samo riječi i suosjećanje s drugim. Trebamo to stvarno djelima pokazati. U molitvi, u susretima s tobom nalazimo snagu za ostvarenje ljubavi na koju nas zoveš. U povezanosti s tobom postajemo svjesni ljubavi ko­ju nam daruješ i u kojoj živimo. Sve si nam darovao. Pokazao si što nam je činiti. Pomozi nam da te naslje­dujemo i da tvoja ljubav bude u nama. Amen.

Povezani članci

Back to top button