img_2016_152_1

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST BANJOLUČKOG BISKUPA FRANJE KOMARICE POVODOM REAKCIJA NA NJEGOVU IZJAVU PRED NOVINARIMA OD 17. 5. 2016.

Povodom reakcija političara i drugih javnih osoba u RS i u okruženju na moju izjavu pred novinarima 17. 5. 2016., prigodom posjete visoke delegacije Hrvatskog Sabora sjedištu Banjolučke biskupije, a koju sam dao na pitanje jednog od novinara ’Zašto sam išao u Bleiburg, jer mi se to zamjera?’ smatram potrebnim obratiti se javnosti ovim priopćenjem i dodatnim pojašnjenjem.

Nikako nisam mogao ni slutiti da će moje riječi, koje sam tada izgovorio, izazvati ovakve reakcije.

Nikako mi nije bila namjera povrijediti niti svoje živuće cijenjene sugrađane Srbe, niti žrtve srpskog naroda – vremena Drugog svjetskog rata niti iz ovoga zadnjeg rata, kao ni ikoga od svih vas živućih, koji ste pogođeni ratnim stradanjem vaših najrođenijih i vaših bližnjih. Nikada nisam rekao niti ću reći da je srpski narod iskorijenio svoje susjede iz njihova rodnog mjesta, nego da su to učinili oni pojedinci koji su u svojim rukama tijekom rata i u poraću imali vlast i mogli primjenjivati – ne zakon pravde i ravnopravnosti nego „zakon jačega“. Suosjećao sam i suosjećam sa svim žrtvama svakog naroda i sa svima onima koji su direktno ili indirektno pogođeni stradanjem svojih bližnjih.

Moje ovogodišnje sudjelovanje na godišnjoj liturgijskoj komemoraciji žrtava Bleiburga i Križnog puta, bilo je moje ispunjavanje dužnosti katoličkog biskupa iz hrvatskog naroda, koja mi je ove godine bila povjerena. Sveta je dužnost i „djelo milosrđa“ za svakog katolika „za žive i mrtve se Bogu moliti“, bez obzira o kome je riječ.

Za tragične događaje iz Drugog svjetskog rata i neposrednog poraća nitko od nas ne može biti odgovoran, a brojni odgovorni su već mrtvi.

Nikada nisam negirao zločine niti žrtve iz proteklih ratova, niti sam pristajao na manipuliranje ni jednim ni drugima.

Dok s dužnim pijetetom komemoriramo – molitveno ili na druge civilizirane načine – nedužne žrtve iz vremena prije nego što smo se mnogi bili i rodili, nikako ne smijemo zaboravljati nedužne žrtve onih naših brojnih sugrađana i suvremenika, koje osobno dobro poznajemo, a koje se pobilo ili nasilno iskorijenilo iz njihova rodnog kraja. Svjedoci smo sve ovo poratno vrijeme, kako se te stradalnike uporno prešućuje. Premalo se učinilo i čini da se brojne i raznovrsne nepravde konačno isprave barem onima, kojima je to još moguće.

„Bleiburg“ je – koliko znadem ne samo za mene – sinonim stradanja brojnih ljudi bez obzira na njihovu vjersku, nacionalnu ili ideološku pripadnost, bez dokazane im na sudu krivnje i bez donesene presude o njihovoj krivnji.

Moja metaforička usporedba moga rodnoga grada Banja Luke s „Bleiburgom“ isključivo je trebala služiti sadašnjim aktualnim političarima – i u Republici Hrvatskoj i u entitetu Republika Srpska i u cijeloj Bosni i Hercegovini, pa i u Banjoj Luci – da konačno odlučnije zajednički započnu ispravljati tešku i dalekosežnu nepravdu mnogim mojim sugrađanima, sunarodnjacima i suvremenicima, koja se njima čini već dva i pol desetljeća, a za što veliku odgovornost nose brojni, još uvijek živući političari iz ratnih i poratnih godina.

Kao čovjek i kršćanin i tijekom zadnjeg rata i cijelo vrijeme poraća odlučno sam osuđivao svaku nepravdu i svaki zločin bez obzira tko ih je učinio i nad kime su učinjeni. Još tijekom rata sam se najodlučnije zalagao za praštanje, pomirenje i pravedni mir na temelju istine i pravde o žrtvama, o zločinima nad njima, kao i o zločincima. Vjerujem da je to mojim cijenjenim sugrađanima dobro poznato. To i tako kanim činiti i ubuduće.

Zahvaljujem svima Vama koji ste voljni razumjeti me i podržati u mome opredjeljenju da pomognem svakom obespravljenom, ustrašenom i izmanipuliranom mome sugrađaninu i suvremeniku, kojega gledam isključivo kao bogoliko biće.

Banja Luka, 19. 5. 2016.
Franjo Komarica, biskup banjolučki, v. r.