img_2016_264_06

KARDINAL PULJIĆ, NADBISKUP HOČEVAR TE BISKUPI KOMARICA I JAMNIK NA GODIŠNJEM FORUMU ZA MIR I UJEDINJENJE KOREJE

Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit beogradski mons. Stanislav Hočevar te biskup banjolučki mons. Franjo Komarica i pomoćni biskup ljubljanski mons. Anton Jamnik, sudjelovali su od 17. kolovoza 2016. na „Koreanskom forumu za ujedinjenje i pomirenje“ koji je na Koreanskom katoličkom sveučilištu u glavnom gradu Južne Koreje Seulu organizirala Katolička Crkva pod pokroviteljstvom kardinala Andrewa Yeoma Soo-junga i Vlade Južne Koreje pod pokroviteljstvom ministra za ujedinjenje Koreje dr. Honga Yong-pyovladea.

Južna Koreja, zemlja koja se 50-tih godina prošloga stoljeća osjetila po barutu i paljevini, danas miriše po mašinskome ulju i visokoj tehnologiji. To je država koja ne samo da ima čuveni Samsung (čit. sam-son, u značenju tri zvijezde),Hyundai (čit. jun-daj u značenju modernizam) i KIA-u (Coraen Indistry of Autos – Korejska industrija automobila), nego i najbrži internet na svijetu kao i najmanju stopu nezaposlenosti među azijskim zemljama poslije Japana. Ipak, i ova ekonomska azijska kraljica nosi svoj egzistencijalni „kostrijet“, a to je podijeljenost na sjever i jug. Još od Drugog svjetskog rata, točnije 1945. godine, međunarodne sile podijelile su Koreju na Sjevernu i Južnu. Premda se radi o jednome narodu, jednome jeziku, jednoj kulturi pa i jednoj religiji koja je generalno budistička, stvorena je umjetna granica koja ju je prepolovila na dva neprirodna dijela. Središnje regije Inje, Yang-gu, Hwa-cheon i Cheol-won, Yeon-cheon dijele ove dvije države asfaltnom crtom iza koje stoje snopovi čelične ubojite žice i more vojske kako s jedne tako s druge strane. Fascinantna je, s jedne strane, neodoljiva želja i nastojanje vlade Južne Koreje oko ujedinjenja sa Sjevernom i netolerantna nepodnošljivost vlade Sjeverne Koreje protiv ikakva ujedinjenja, s druge strane.

Kada bi se gledalo samo s političko-sociološke strane, ova južnjačka patnja i sjevernjačka netrpeljivost trajala bi in eternum (uvijeke), da nije one vjerske, prije svega katoličke volje, po kojoj su pomaci toliko napredni i očiti da je glavni organizator ovogodišnjeg Koreanskog foruma za ujedinjenje i pomirenje, na koji su pozvani eminentni gosti i predavači svjetskoga glasa kako bi analizirali dosadašnje uspjehe, predložili nove metode, ali isto tako dali primjer i drugim državama koje imaju sličnih međususjedskih razmirica i netrpeljivosti. Iz ovoga razloga pozvani su predavači s Bliskog Istoka koje je predvodio kardinal Raї Béchara Boutros, maronitski patrijarh Antiohije i cijeloga Istoka kao i gosti iz balkanskih zemalja: kardinal Puljić, nadbiskup Hočevar, biskup Komarica i biskup Jamnik.

Iako Katolička Crkva u Koreji broji svega četiri milijuna vjernika od oko pedeset milijuna stanovnika koliko ih živi u Južnoj Koreji, riječ je o snažnoj i utjecajnoj instituciji koja u svom djelovanju uključuje: Katoličko sveučilište u Seulu, prominentnu Korejsku katoličku bolnicu, široko prihvaćenu Korejsku katoličku televiziju te brojne katoličke radio postaje, kao i odgojno-obrazovne institucije širom cijele države.

Središnji dan foruma bila je subota, 21. kolovoza, kada je održana glavnina dugo najavljivanih predavanja. Uvodno predavanje održao je nadbiskup domaćin, kardinal Andrew Yeom Soo-jung. U svome izlaganju osvrnuo se na djelovanje svojih vjernika u konfliktnim pograničnim dijelovima svoje metropolije, u kojem je, uz biblijsku mudrost i kršćansku hrabrost istaknuo smjernice onoga što Crkva treba činiti u svim sličnim situacijama u svim područjima svoga djelokruga.

Najviše zanimanja pobudila su predavanja dvojice kardinala. Antiohijski patrijah Raї Béchara Boutros govorio je o mogućem suživotu muslimanke i kršćanske populacije. Prema njegovim riječima, primjer suživota jest njegova domovina Libanon. Iako bi se moglo govoriti o fiktivnoj suradnji muslimana i kršćana, kazao je da je to jedina država na Bliskom Istoku u kojoj su kršćani poštivani i prihvaćeni od svojih muslimanskih sunarodnjaka. Platforma na kojoj se temelji suradnja jednih i drugih jest jednakopravnost. Kazao je da je, bez elementa jednakopravnosti, utopija govoriti o bilo kojem obliku suradnje. Kardinal Raї je istaknuo da su muslimanski fundamentalisti manjina na Bliskome Istoku, ali su uspjeli uništiti mir koji su kršćani mučenički, s velikim naporom i strpljenjem izgrađivali tijekom dva tisućljeća. Ipak, Mir je ime kojim se zove Krist i poslanje Crkve ne skreće s tog evanđeoskoga kolosijeka, zaključio je kardinal Raї.

Kardinal Puljić je govorio o trenutačnoj razini intenziteta mira u Bosni i Hercegovini koji se ne razvija onako kako bi željela Katolička Crkva. Kazao je da je ono, što Crkva čini u Bosni i Hercegovini godinama čini, vidljivo iz rezultata njezinog nesebičnog zalaganja za čovjeka. Pozornost mnogih privukla je i njegova konstatacija da je mir bez Krista globalno neodrživ, štoviše nemoguć. Suradnja među različitima mora biti na prvome mjestu. Istaknuo je da se iz suradnje rađa međusobno poštivanje, a iz međusobnog poštivanja razvija jednakopravnost koja ne vodi samo vjersko-političkoj stabilnosti, nego i onoj ekonomskoj, kulturnoj i socijalnoj. Na kraju, kardinal Puljić je kazao da Katolička crkva u BiH želi slijediti korejski model prema kojem će, ne kvantitativno nego kvalitativno uvelike doprinositi općem dobru cijele države.

Veliku pažnju privuklo je i izlaganje biskupa Komarice koji je statistički predstavio tragičnu sudbinu Hrvata katolika u najvećem dijelu Banjolučke biskupije tijekom i nakon nedavnoga rata. Konstatirao je da su katolici protjerani iz svojih domova tijekom  rata što je nastavljeno i nakon rata sve do danas samo u perfidnijem jedva prozirnome velu. Istaknuo je da , unatoč svemu, nada ne posustaje i da se po krvi mučenika u Crkvi rađaju novi sinovi i kćeri koji će svjedočki djelovati u svijetu.

Nadbiskup Hočevar je u svome predavanju naglasio da su balkanske zemlje, koje su neprestano na periferiji geopolitičkoga globalnoga plana, raskrižje svjetskih interesa koji svojom globalizacijom zatiru interese manjih i slabijih naroda.

Osim crkvenih predstavnika na Forumu su sudjelovali i ugledni stručnjaci i profesori iz Oxforda, Američkoga katoličkoga sveučilišta, Katoličkoga korejskoga sveučilišta, Međunarodnoga instituta za mir u Londonu, Bliskoistočnog instituta za mir i brojnih drugih prominentnih društvenih institucija. Iz njihovih se predavanja mogla uočiti silna želja za ujedinjenjem Koreje što velikim dijelom priječi velika svjetska vrlo opasna „igra“ koja često uzrokuje veliko ogorčenje manjih naroda. To se posebno osjetilo prigodom posjeta demilitiziranoj zoni između Sjeverne i Južne Koreje koju kontroliraju snage Ujedinjenih naroda.

Jedna od posebno zanimljivih točaka bila je i posjet Centru za ujedinjenje koji se nalazi na samoj granici sa Sjevernom Korejom i s čije se krovne terase čeznutljivo promatra Sjeverna Koreja i gdje brojni južnjaci sanjaju o ujedinjenju. U toj zoni nalazi se i Crkva ujedinjenja u kojoj je kardinal Puljić predsjedao Euharistijskom slavlju. Uz ovaj nacionali element posebno je bio impresivan pohod Nacionalnom svetištu korejskih mučenika u kojemu hodočasnici dugo bdiju i zajedno sa svojim svećenicima mole na različite nakane.

Južna Koreja je primjer zemlje koja je nedavno strašno patila, a danas nezaustavljivo napreduje. Njezin križ razjedinjenosti i atomskih prijetnji sa sjevera nije malen i bezazlen, ali dobrim djelima i velikim zalaganjem želi ostvariti mir i napredak ne samo živućim stanovnicima, nego i onim budućim. U ovom narodu zaista je primjetna velika vjera u Krista i njegovu Crkvu.

KTA
Seul (Južna Koreja), 21. kolovoz 2016.