knjiga_presucivani_zlocin

PREŠUĆIVANI ZLOČIN

BANJALUČKA BISKUPIJA – EUROPSKA AKADEMIJA

PREŠUĆIVANI ZLOČIN
20 godina pod teretom progona, nepravde i prešućivanja

“Istinu se može pritiskati, ali ju se ne može zgnječiti.“
„Istina može ostarjeti, ali neće umrijeti.“

(Narodne poslovice)

Predgovor

Etničko čišćenje, koje je prije dvadeset i više godina provedeno na području banjalučke regije i ostalih područja u entitetu Republika Srpska, urodilo je gorkim plodovima. Hrvati, kao domicilno i autohtono stanovništvo ovih prostora, svedeni su i danas dovedeni u takvu poziciju, opstati ili nestati! Od nekadašnjih, više od 140 tisuća Hrvata, prema popisu stanovništva iz 1991. godine, danas u entitetu Republika Srpska ima manje od 10 tisuća Hrvata. Sadašnje stanje hrvatske populacije i tijekom cijelog poraća u Republici Srpskoj dovoljno je dramatično da ima sva obilježja genocida nad jednim narodom.

Dvadeset poratnih godina pod teretom progona, nepravde i prešućivanja dug je period. Upravo je ovo bio slogan pod kojim je, u organizaciji Europske akademije Banjalučke biskupije, 13. studenoga 2015. održan, Međunarodni studijski dan u povodu dvadesete godišnjice od protjerivanja Hrvata, Bošnjaka i drugih sa šireg područja banjalučke regije. Na ove tragične događaje, u proteklim godinama, javno je podsjećala Katolička crkva u Banjalučkoj biskupiji molitvenim okupljanjima, misnim slavljima te konferencijama za tisak koje je sredinom svake godine u kolovozu, sredinom mjeseca kolovoza sazivao banjalučki biskup dr. Franjo Komarica. Kao usamljenik u pustinji upozoravao je biskup svekoliku javnost na velike ljudske patnje i nepravde koje su doživjeli banjalučki Hrvati, Bošnjaci i ostali tijekom progona 90-ih godina, kao i na teške posljedice koje su, za mnoge, iz toga proizašle, a koje se nikako ili veoma sporo – tek u pojedinim slučajevima pozitivno rješavaju.

Posebnu težinu tim dramatičnim i potresnim događanjima, koji su presudno utjecali na sadašnji položaj Hrvata u entitetu Republika Srpska, daje činjenica da je istina o njima, u proteklih dvadeset godina, bila prešućivana i skrivana od šire javnosti. No, zahvaljujući odgovornima u Banjalučkoj biskupiji i svima onima koju su u svojim srcima sačuvali istinu o patnjama i učinjenim nepravdama, koji se nisu odrekli prava na svoj identitet, zavičaj, istina o ovome nije se mogla u cijelosti sakriti. Ipak začuđuje i žalosti činjenica kako je ova problematika postala nepoželjna i nepoćudna, napose političarima – domaćim i međunarodnim – te pravosudnim tijelima, kojima je zakonska briga i obaveza raditi na zaštiti dostojanstva i neupitnih ljudskih prava svakog čovjeka. A kada bi se povremeno javno progovorilo o brojnim zločinima nad Hrvatima i o etničkom čišćenju s područja banjalučke regije, sve se činilo da takav javni govor u javnosti ne dobije potreban publicitet. Štoviše, išlo se dotle da se činjenice krivotvore i da se drsko tvrdi da su „Hrvati i Bošnjaci šire banjalučke regije otišli sami, da ih nitko nije protjerao“.

Neki bi pod svaku cijenu htjeli što prije zaboraviti i spriječiti bilo kakvo javno

spominjanje onoga što se u ovome gradu i ovoj regiji događalo prije dvadesetak i više godina; u prostoru u kojem uglavnom nije bilo oružanih ratnih sukoba. A istina je da su se događale zastrašujuće i dramatične stvari. Završen je zločin progona nesrpskog stanovništva, prije svega Hrvata i Bošnjaka, ali i drugih iz njihovih domova i rodnog kraja… „U Banjoj Luci i na teritoriji današnje RS, gotovo svi nesrpski, muslimanski, katolički, hrvatski, bošnjački ili bosansko-hercegovački kulturni i memorijski narativi i identifikacije nalaze se pod tepihom dubokog zaborava. Svi nazivi ulica, škola, mjesnih zajednica, sela koji su nosili neku bosansko-hercegovačku ili muslimansku ili katoličku simboličku naraciju ili su percipirani kao nedovoljno srpskim izbrisani su i zamijenjeni simboličkim srpskim identifikacijama…..“, zabilježio je banjalučki kulturolog mr. Srđan Šušnica.To su nepobitne činjenice kojih se nije uputno sjećati. Poželjan je potpun zaborav!

O onome što se u ovom dijelu Bosne i Hercegovine događalo, svjetski mediji su većinom šutjeli. Novinarima koji bi došli u ovo područje, ovdašnji događaji, ako se izuzme otkriće koncentracijskih logora Keraterm, Omarska i Trnopolje, nisu bili dovoljno medijski zanimljivi, nisu bili dovoljno krvavi. Od njih se očekivalo da svojoj publici ponude mnogo strašnije scene, premda je i u ovom prostoru bilo zlostavljanja i ubojstava stotina nedužnih civila. U konačnici, rezultat nije ništa manje tragičan od drugih destinacija u Bosni i Hercegovini. U banjalučkom kraju danas definitivno, u velikom postotku, nedostaju dva naroda. Potpuno je uništen i izbrisan najveći dio hrvatskog naroda.

Ove, 2015. godine navršilo se dvadeset godina od Daytonskog mirovnog sporazuma. O tome se govorilo na mnogim razinama. Jedni su pri tome slavili pobjedu i oslobođenje, a za druge je to bio povod za isticanje vlastitog stradanja. O zločinu u ovom dijelu Bosne i Hercegovine uglavnom nije bilo riječi. Stoga smo smatrali svojom dužnošću i obvezom prema žrtvama progona, prema desecima tisuća obespravljenih, prema povijesti i istini, progovoriti o tim tragičnim događajima prije 20 godina, kada je završen zločin progona. Isto tako, smatrali smo potrebnim progovoriti i o ništa manje tragičnim godinama poraća, u kojima se na sve načine nastojalo zacementirati rezultate progona i onemogućiti desecima tisuća prognanih i obespravljenih građana pravo na njihov dom, zavičaj i život dostojan čovjeka.

Zahvalnost dugujemo svim autorima i sudionicima Međunarodnog studijskog dana, koji su bili spremni dati svoj doprinos znanstvenom i na činjenicama utemeljenom rasvjetljavanju toga tragičnog vremena i događaja. „Uvjereni smo da time služimo budućnosti svih koji ovdje žive i budućnost ove zemlje“, kazao je u uvodnoj riječi direktor Europske akademije doc. dr. Miljenko Aničić.

Zato je ovaj Međunarodni studijski dan došao u pravom trenutku da se nakon nekoliko pojedinačnih doprinosa tijekom proteklih poratnih godina organizirano pristupi obrani i spašavanju činjenica, ne samo od njihova krivotvorenja, nego i od njihova nijekanja. Sustavno i studiozno te kroz multidisciplinarni pristup, uz pomoć dostupne povijesne građe i svjedočenja preživjelih, razmotrene su bitne i vjerodostojne činjenice vezane uz protjerivanje, točnije plansko iskorjenjivanje domicilnih Hrvata, Bošnjaka i drugih s ovog područja – te da se istim znanstvenim pristupom utvrdi tko je i zašto u svim poratnim godinama opstruirao održiv povratak Hrvata (i drugih) na ova područja RS-a.

Ljubaznošću i razumijevanjem svih sudionika skupa dobili smo priliku sva izlaganja sabrati u knjigu, s naslovom „Prešućivani zločin“, koja, u organizaciji Europske akademije Banjalučke biskupije, izlazi u biblioteci, znakovitog imena, „Korijeni“, kao njezin prvijenac. Ona će, bez sumnje, uz neke već postojeće, moći poslužiti kao pouzdana građa i temeljni kapital za buduća ustrajna, temeljita, stručna, znanstvena istraživanja, kako bi se rasvijetlili ovi i svi drugi tragični događaji iz nedavne prošlosti ovoga kraja naše zemlje.

Zahvaljujemo svim autorima koji su bili spremni ostaviti po strani svoje redovite obaveze i približili nam stručno i argumentirano tragična zbivanja s područja šire banjalučke regije od prije 20 godina. To su domaćin, biskup banjalučki dr. Franjo Komarica, kardinal Vinko Puljić, nadbiskup vrhbosanski, Patsy Sorensen, bivša članica Europskog parlamenta i gradska vijećnica grada Antwerpena iz Belgije, doc. dr. Miljenko Aničić, direktor Europske akademije iz Banje Luke, mr. sc. Šimun Penava, Hrvatski institut za povijest Slavonije i Baranje, iz Slavonskog Broda, mr. sc. Srđan Šušnica, kulturolog iz Banje Luke, dr. sc. Josip Jurčević, Institut Dr. Ivo Pilar iz Zagreba, dr. Mujo Begić, Institut za nestale osobe BiH, iz Bihaća, prof. dr. fra Velimir Blažević, umirovljeni profesor iz Banje Luke, mr. Ivica Božinović, ravnatelj Katoličkog školskog centra “Ivan Merz”, iz Banje Luke, mr. sc. Andrej Plenković, član Europskog parlamenta iz RH i potpredsjednik Odbora za vanjske poslove Europskog parlamenta, doc. dr. Ivo Miro Jović, Sveučilište „Vitez“ iz Viteza, prof. dr. Miodrag Živanović, Filozofski fakultet iz Banje Luke, Alojz Jakirčević, načelnik općine Davor u vrijeme progona nesrpskog življa čamcima preko mjesta Davor, mr. Frano Piplović, voditelj studija Europske akademije, iz Banje Luke, Gordana Katana, novinarka Oslobođenja, iz Banje Luke, te mr. sc. Davor Čordaš, ministar za izbjeglice i raseljena lica RS-a. Svoj autorski tekst pripremila je i Banjalučanka prof. dr. sc. Armina Galijaš, sa sveučilišta u Grazu. Kako se više autora u svojim izlaganjima referiralo na „izvještaje“ ratnog, specijalnog izvjestitelja Komisije za ljudska prava UN-a, poljskog diplomata i humanitarca dr. Tadeusza Mazowieckog, u knjigu smo uvrstili i njegove izvještaje u kojima govori o etničkom čišćenju koje su provodili bosanski Srbi u banjalučkoj regiji u vremenu od 1992. do 1995. godine. Uvjereni smo da će nas samo istina osloboditi od mogućih pogubnih zastranjivanja i zlodjela u budućnosti! „Ovim skupom i sličnim skupovima koje planiramo u budućnosti, želimo nastaviti rasvjetljavanje ovih i svih drugih tragičnih događanja koja su uvijek iznova pogađali ova područja i njihove stanovnike svih nacionalnih pripadnosti“, završne su riječi doc. dr. Miljenka Aničića na Međunarodnom studijskom danu.

Objavljivanjem priloga u ovoj publikaciji želimo dati konkretnu pomoć prešućivanoj i gnječenoj istini, omogućiti izgradnju temelja za poželjnu i moguću zajedničku budućnost koja će počivati na istini i pravdi, na spremnosti na praštanje i pomirenje.

U pripremi tekstova za ovaj zbornik uvaženi su originalni jezični izričaji autora.

Frano Piplović