img_2016_272_01

SUSRET VJEROUČITELJA BANJALUČKE BISKUPIJE

U Biskupijskom duhovno pastoralnom centru »Sv. Josip« u župi Lištani, u Livanjskom polju, 27. kolovoza 2016. godine održan je susret vjeroučitelja Banjalučke biskupije. Prigodnu riječ dobrodošlice svim nazočnim vjeroučiteljima uputio je don Marko Vidović, predstojnik Katehetskog ureda Banjalučke biskupije i predao uvodnu riječ pomoćnom biskupu banjolučkom mons. Marku Semrenu. Meditativno-molitvenim sadržajem vezanim uz navještaj Božje riječi biskup Semren je zahvalio svim vjeroučiteljima na njihovu radu, pozivu, poslanju i svemu što znače Crkvi i narodu.

Nakon pozdrava uslijedilo je predavanje dr. sc. Kate s. Amabilis Jurić, više asistentice na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu na temu Vjeroučitelj – svjedok života preobraženog Božjom prisutnošću. Među ostalim, s. Amabilis je naglasila kako se danas s pravom može govoriti o duhovnosti vjeroučitelja laika kao što se npr. govori o benediktinskoj, franjevačkoj, isusovačkoj, salezijanskoj i sličnim duhovnostima. Naime, radi se o tzv. funkcionalnoj duhovnosti koja je u funkciji/službi vjeroučiteljeva poučavanja djelovanja u školi i u župnoj zajednici. Specifičnost vjeroučiteljeve duhovnosti od njega zahtijeva da zna konkretizirati duhovni život kršćanina upravo kroz svoj vjeroučiteljski poziv i djelovanje te adekvatno odgovoriti zahtjevima koji iz njega proizlaze. Budući da je vjeroučitelj, bilo da svoju službu vrši u školi ili župnoj zajednici, pozvan iznad svega naviještati, odnosno poučavati Božju riječ, poznati francuski katehetičar Joseph Colomb duhovnost vjeroučitelja laika smješta unutar teologalnih kreposti (vjere, nade i ljubavi) u službi Božje riječi, kao i u službi vjeroučenika odnosno ljudi koji slušaju Poruku. Što se tiče vjere, kao temeljne teologalne kreposti kršćanskoga života, J. Colomb nabraja pet bitnih elemenata duhovno vjerničkoga života svakog vjeroučitelja: kontemplaciju, biblijsku, liturgijsku, teološku i crkvenu pobožnost (život po Bogu), koji su neophodno potrebni za konkretizaciju njegove duhovnosti. Vjeroučiteljeva aktivnost nužno treba izrastati iz meditacije i kontemplacije Božjeg djelovanja koje spašava svijet po svojoj Riječi te iz nutarnjeg prihvaćanja Božje volje, divljenja i zahvaljivanja čudesnim Božjim zahvatima kroz povijest spasenja. No, ukoliko vjeroučitelj za pripremu vjeronaučnog sata ili neke druge vjeronaučne aktivnosti ne uzme dovoljno vremena za meditaciju i kontemplaciju sadržaja u tišini te ako pri tom zaboravislušati dubinu poruke, Colomb tvrdi, da će ubrzo postat nevjeran svom vlastitom pozivu, odvajajući se tako od izvora svoga vjeroučiteljskog djelovanja. Što se tiče teologalne kreposti nade, radi se o kreposti kojom se nadvladaju zapreke na koje vjeroučitelj nailazi u svom djelovanju. Teologalna krepost ljubavi osposobljuje vjeroučitelja da uloži sav trud u spoznavanju i slavljenju Boga iznad svega: njegov bitni čin ljubavi sastojat će se u revnosti da se Boga upozna i uzljubi svim srcem, svom dušom, svim umom.

Kad je riječ o teologalnim krepostima u službi onih kojima se naviješta Poruka, J. Colomb navodi sljedeće teologalne stavove: pogled vjere, nade i ljubaviprema bližnjemu, vjeroučeniku odnosno svakom čovjeku kojemu je Poruka upućena. Što se tiče pogleda vjere, važno je naglasiti da je misterij Boga što ga je vjeroučitelj pozvan naviještati, onaj isti misterij vjeroučenika, konkretnih ljudi kojima se obraća. Kraljevstvo se Božje upravo u njima aktualizira, u njihovoj cjelokupnoj osobnosti, odnosno ljudskosti. Stoga J. Colomb s pravom tvrdi da to otajstvo Božje jest upravo otajstvo naše braće i sestara, misterij čovjeka koji jedino može rasvijetliti vjera što se crpi iz Biblije, liturgije i teologije. Pogled nade omogućuje vjeroučitelju laiku da se suoči s poteškoćama te prihvati i nadvlada trpljenja, patnje, nerazumijevanja, stradanja i sl., sve ono čime se susreće u svom vjeronaučnom radu. Tu svakako spada i trpljenje zbog ignoriranja vjere sa strane vjeroučenika, mladih i odraslih, svi oblici nepovoljnih uvjeta koji priječe slušanje Božje poruke, omalovažavanje Božje riječi te nedovoljan napor koji se ulaže u njezinu prihvaćanju, zatim patnja što proizlazi iz savjesti zbog pomanjkanja osobne vjere i nedostatne učinkovitosti koja se očituje u pomanjkanju autentičnog svjedočanstva života u korist Evanđelja. Može se dogoditi da vjeroučitelj tijekom svoga djelovanja bude iskušavan da postane obeshrabren, posebice kada se objektivne poteškoće sa svom svojom snagom sruše na njega tako da ga učine umornim, iscrpljenim i nedovoljno spremnim za daljnju borbu. U tom slučaju, smatra J. Colomb, spada na njegovu domišljatost pronaći u meditaciji i molitvi obnovljene motive koji mu osiguravaju uspješnost djelovanja i radost naviještanja, odnosno posredovanja riječi Božje. Kada je riječ o pogledu ljubavi, neophodno je učiniti sve da vjeroučenici kao sudionici katehetsko-vjeronaučne pouke upoznaju riječ Božju i njezin plan ljubavi u Kristu, koja bez daljnjega svoj vrhunac dosiže u ljubavi prema bližnjemu. Zaključno je svoje predavanje s. Amabilis završila konstatacijom da samo onaj vjeroučitelj koji se svakodnevno druži s Božjom riječju postaje svjedok života preobraženog Božjom prisutnošću.

Nakon predavanja dr. Jurić je prigodnom meditacijom Novi početak zaželjela vjeroučiteljima sretan i blagoslovljen početak nove školske godine uz molitvenu podršku. Susret je završio predstojnik Katehetskog ureda don Marko kratkim informacijama i dogovorima za nastupajuću školsku godinu te ugodnim zajedničkim blagovanjem u blagovaonici duhovno pastoralnog centra »sv. Josip«.

KTA
Lištani, 29. kolovoz 2016.