img_2017_095_01

REKOLEKCIJA SVEĆENIKA BANJOLUČKE BISKUPIJE

U srijedu, 15. ožujka 2017. u Duhovo-pastoralnom centru sv. Josipa u Lištanima održana je redovita rekolekcija svećenika Banjolučke biskupije (prva u 2017.g.).  Tridesetak svećenika s pomoćnim biskupom banjolučkim mons. Markom Semrenom započeli su susret s molitvom u župnoj crkvi u prijepodnevnim satima.

Na početku su izmolili opijelo za dvojicu subraće koji su preminuli vlč. Peru Ćolića, bosanskogradiškog župnika i fra Juru Papića, čuklićkog župnika te nastavili s molitvom Trećega časa. Kratko duhovno razmatranje imao je vlč. Žarko Vladislav Ošap, banjolučki župnik i organizator ovih susreta. Nakon molitve bila je prigoda za sv. ispovijed.

Poslije kratkoga osvježenja održano je predavanje „Dženderizam – znak dekadentnog društva“.  Predavač je bio prof. Ivan Poljaković, filolog sa sveučilišta u Zadru, političar i povjesničar književnosti te predsjednik Apologetske udruge „Bl. Ivan Merz“. Budući da se prof. Poljaković već duži niz godina bavi ovom problematikom i kao filozof, a posebno kao katolički apologeta prikazao nam je svu zastrašujuću dekadentnost društva u kojemu živimo a prakticira se kroz pobačaj, eutanaziju, kontracepciju, istospolne brakove te kroz tzv. znanstvenu teoriju „rodne ideologije“ i naglasio: „Svaki put kad su se civilizacije moralno degradirale, jaki i moćni su maltretirali i ubijali slabe i nemoćne. Nećudoredni Židovi su žrtvovali bebe poganskom bogu Baalu, Kartažani su spalili na tisuće beba njihovom bogu Molohu, nakon moralnog kolapsa rimskog carstva Rimljani su ostavljali neželjene bebe u šumi gdje su se smrzle ili su ih zvijeri pojele. Pobačaj (ubojstvo nerođenog ljudskog bića) nije danas legalan zato što je društvo prosvjećenije, već zato što je društvo moralno degenerirano. Legalizacija pobačaja ne čini pobačaj moralnim. Legalizacija pobačaja samo ukazuje na jadno moralno stanje u kom se društvo nalazi. One koji zločin pobačaja opravdavaju time što je pobačaj legalan, treba podsjetiti daje za vrijeme nacističke Njemačke bilo legalno ubiti Židove. Naci režim ubio oko 11 miliona ljudi, 1.5 miliona djece u 4 godine rata. Danas 180 miliona trudnoća – 25% pobačaja – 45 miliona djece godišnje, u HR ozakonjen  od 1978. god. a Ustav jasno kaže: Svako ljudsko biće ima pravo na život (čl.21). Otac medicine Hipokrat (460-377 BC) je ustanovio doktorsku zakletvu. U toj zakletvi doktori se zaklinju da neće nikada pomoći ženi da abortira, niti će pomoći čovjeku da uzme vlastit život (zabrana pobačaja i eutanazije). Što sve ideolozi pobačaja govore?

1. Fetus nije ljudsko biće. Svaka stvar ili živo biće određuje se po svojoj biti i stanju. Različito stanje iste stvari ili bića ne može promijeniti njegovu bit. Bit je ono što stvar ili biće svrstava u određenu grupu ili kategoriju, stanje je ono što određuje trenutni kapacitet ili kvalitetu. Tako na primjer voda ostaje voda u svojoj biti, bila ona u smrznutom, tečnom ili gasovitom stanju. Ljudsko biće ostaje ljudsko biće, bilo ono mladić, žena, invalid, nemoćni starac, mala beba koja ne može hodati, ili fetus koji može stati na dlan. Samo je stanje drugačije, a ne bit. Kad fetus u svojoj biti ne bi bio ljudsko biće, onda bi se on mogao razviti u majmuna, ili kokošku, ili nešto treće. Međutim fetus se ne može razviti u ništa drugo nego ono što onu svojoj biti jest, a to je ljudsko biće. Isto kao što se od bebe ne može razviti magarac, već samo (ako ostane na životu) jednog dana starac (ljudsko biće), tako se i od fetusa (ako ostane na životu) ne može razviti ništa drugo nego beba (ljudsko biće). Fetus, beba, dijete, mladić, djevojka, muž, žena, starac itd., sve su to samo nazivi različitog stadija (stanja) iste biti, ljudskog bića. Od samog začeća embrio je živ, (da je živ dokaz je to što se razvija), a to što se neminovno razvija u fetus, bebu, kasnije dijete, mladića itd. dokaz je daje embrio, tj. fetus živo ljudsko biće.

2. Fetus je samo skupina ćelija. I novorođena beba je jedna skupina ćelija. Jedina razlika između fetusa i novorođene bebe je stadij tj. kapacitet. Isto kao što je ogromna razlika u kapacitetu između fetusa i novorođene bebe, tako je i između novorođene bebe i odraslog čovjeka. Da li imamo pravo ubiti bebu samo zato što je manjeg kapaciteta od odraslog čovjeka?

3. Beba je u mojoj utrobi. One kažu: to je moje tijelo, mogu s njim raditi što hoću. Beba jest u majčinoj utrobi, ali beba nije njeno tijelo. Beba (ili fetus, svejedno) je od samog začetka genetski jedinstveno ljudsko biće i ima pravo na život kao i svako drugo ljudsko biće. Majka nema pravo uzeti ni sebi samoj život (gledajući s moralnog stanovišta), a kamoli usmrtiti drugo biće samo zato što je u njenoj utrobi. Zar otac može ubiti svoje dijete samo zato što je u njegovoj kući?

4. Iznimke u nekim slučajevima kao što je silovanje. Silovanje je gnusan zločin, za svaku osudu, ali beba koja je začeta silovanjem je nevino ljudsko biće koje ima pravo na život samo po sebi, kao i svako drugi. Zašto da ubijemo bebu zbog zločina njenog oca? Ubojstvo nevinog ljudskog bića nema nikakvog opravdanja.

5. Tebe nitko ne tjera abortirati – tebe nitko ne tjera ubijati Židove… Biblijska poruka je jasna: pobačaj je ubojstvo (Izl 21,22-24). Pobačaj je jedan od nekoliko grijeha koji snosi automatsku ekskomunikaciju iz Crkve (Kanonski zakon, 1398; KKC 2272). Pobačaj po svojoj težini nije ništa manji grijeh od čedomorstva.

Dženderizam ili Rodna teorija se danas i u Hrvatskoj pokušava predstaviti kao najsuvremenija i jedina ispravna teorija o ljudskoj spolnosti.

Sve je počelo s Alfredom Kinseyem koji je još davne 1948. god. zaludio Ameriku sa svojim ‘znanstvenim’ djelom, za koje se kasnije ispostavilo da ima više zajedničkog s kriminalom nego znanošću objavljujući svoje „znanstvene“ radove: Sexual Behavior in the Human Male (Seksualno ponašanje ljudskog mužjaka, 1948. i Seksualno ponašanje ljudske ženke, 1953.). Dok je za Alfreda Kinseya u posljednjih nekoliko godina saznala i šira javnost u Hrvatskoj, prije svega zahvaljujući Karolini Vidović Krišto i Judith Reisman, za drugog vrlo značajnog znanstvenog prevaranta Johna Moneya još se vrlo malo zna. Naime, John Money je vrlo važan u ovoj priči zbog toga što je on 1970-ih godina lažirao jedan znanstveni rad u kojem je tvrdio da je sasvim uspješno prenamijenio rodni identitet, tj. da je od zdravog muškog novorođenčeta stvorio zdravu i normalnu curicu. Ovaj rad je bio izvikan na sva zvona, a rodnim teoretičarima je baš tako nešto falilo, kako bi svoje teoretiziranje, za koje nisu imali nikakvog znanstvenog pokrića, mogli proglasiti znanstvenim. Naravno, kad je John Money razotkriven, rodni teoretičari su već mnogima isprali mozak sa svojom pričom o rodnom identitetu.

Zanimljivo da rodnu teoriju nisu izmislili ljudi s izobrazbom iz medicinskih ili bioloških disciplina, kao što bi bilo za očekivati, jer očito je i neukom čovjeku da spolnost određuju biološki faktori, već su je izmislili filozofi i filolozi, profesori engleskog jezika. To bi vam otprilike bilo kao kad bi vam mehanički inženjer držao lekcije iz jezikoslovlja ili filozofije. Najbolju kritiku rodnih teoretičara je dala jedna feministica (starog kova), Camille Paglia. Za nju je feminizam  postao  univerzalna  ladica  u  koju  nesigurne  i  čangrizave  žene  mogu  odlagati  svoje  ustajale neuroze. Ženske studije, objašnjava Paglia, tokom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća uspostavljene  su  bez  ikakva  utemeljenja  u  znanosti.  Razmahane rodne  generalizacije  donosili  su  društvenjaci,  bez  ikakvih  znanja o  endokrinologiji,  genetici,  antropologiji  ili  društvenoj  psihologiji..

Nažalost mnogi znanstvenici danas, kao i u vrijeme komunizma, trude se ponašati na politički, a ne znanstveno korektan način. Ako bi usporedili ‘znanstvene’ teorije kao temelj novih ideologija kojima se pokušalo ovladati masama u proteklih stotinjak godina, mogli bi reći da je nacistička teorija o nadčovjeku bila arogantna, komunistička teorija utopijska, a ova rodna teorija naivna. Doista treba imati dobru dozu naivnosti da bi tako očite biološke znakove kod sazrijevanja ljudske spolnosti mogli jednostavno ignorirati, i povjerovati u teoriju o spolnosti koja u potpunosti isključuje biološki faktor.

Međutim, ono što je zajedničko svim ovim teorijama jest pokušaj rušenja judejsko-kršćanskog poimanja čovjeka, što je u konačnici uvijek završavalo diskriminacijom i progonom Židova i kršćana. Zato rodna teorija nije samo naivna, već i opasna. Ova opasna ideologija kojom se posebno služe vladari Novoga poretka imaju najsuvremenije oružje a to je „masovno pranje mozga“. Termin ‘pranje mozga’ skovao je novinar Edward Hunter 1951. godine, posluživši se kineskim izrazom hsi nao (prati mozak), kako bi opisao proces kojem su bili podvrgnuti zarobljeni američki vojnici u Korejskom ratu.

Prema Stevenu Hassanu vodećem stručnjaku za destruktivnu kontrolu uma, postoje četiri komponente u procesu pranja mozga: informacija, razmišljanje, emocije i ponašanje (IREP). Prema teoriji kognitivne disonance ako se bilo koja od ovih komponenti promijeni, druge će se također pokušati prilagoditi kako bi se umanjila kognitivna disonanca.

Walter Lippmann u Public Opinion (1922.) jedan od prvih koji je proučavao uporabu masovnih medija, razvio je koncept tzv. proizvodnje suglasja, tj. prihvaćanja programa skrivenih, tj. nevidljivih društvenih elita. Prema tome konceptu, javnost nije kvalificirana donijeti zaključke o važnim pitanjima.

Predavač je, završavajući svoje izlaganje, istaknuo da je u korijenu svih ovih društvenih zala „seksualna revolucija“ koja spolnost želi prikazati samo kao uživanje  i zato se krenulo u projekt masovne i društveno prihvatljive kontracepcije, pobačaja, istospolnih brakova s mogućnosti usvajanja djece, rodna ideologije….

Predavač je, kao apologeta, završio citirajući Sv. Pismo: „Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali duše ne mogu ubiti. Bojte se više onoga koji može i dušu i tijelo pogubiti u paklu“ (Mt 10,28).

„Zaklinjem te pred Bogom i Kristom Isusom, koji će suditi žive i mrtve, zaklinjem te pojavkom njegovim i kraljevstvom njegovim: propovijedaj Riječ, uporan budi – bilo to zgodno ili nezgodno – uvjeravaj, prijeti, zapovijedaj sa svom strpljivošću i poukom. Jer doći će vrijeme kad ljudi neće podnositi zdrava nauka, nego će sebi po vlastitim požudama nagomilavati učitelje kako im godi ušima; od istine će uho odvraćati, a bajkama se priklanjati. Ti, naprotiv, budi trijezan u svemu, zlopati se, djelo izvrši blagovjesničko, služenje svoje posve ispuni!“ (2 Tim 4, 1-5).

Među slušateljima bile su i dvije vjernice iz Livna, društvene djelatnice koje su javno posvjedočile s kojim se problemima svakodnevno susreću kada je  u pitanju rodna ideologija i njezino uvođenje u škole, vrtiće… Svima su samo potvrdile aktualnost ove teme i svih pojava dekandentnog društva koje bi svećenici posebno trebali biti svjesni.

Susret je završen zajedničkim ručkom pod kojim smo još mogli čuti koju više od predavača.

KTA
Lištani, 18. ožujak 2017.