biskup-markovic

Fra Marijan MARKOVIĆ, apostolski upravitelj od 1884. do 1912.

Službu apostolskog upravitelja obnašao je od 4. svibnja 1884. godine do 20. lipnja 1912. godine

Fra Marijan Marković rodio se 21. listopada 1840. u Docu kraj Travnika. Na krštenju je dobio ime Franjo. Bio je sin jedinac. a rano je ostao bez oca. Školovanje je započeo kod mjesnog župnika fra Lovre Tucića. Stupio je u franjevački samostan u Fojnici 28. travnja 1856. Redovničko ime fra Marijan uzeo je iz poštovanja prema svojim odgojiteljima fra Marijanu Šunjiću i fra Marijanu Jakovljeviću. Svečane zavjete položio je točno godinu poslije, 28. travnja 1857. Filozofsko-teološke studije završio je u Strossmayerovu Đakovu, gdje se isticao kao izvrstan student. Za svećenika je zaređen 26. travnja 1863. Mladu je misu svečano slavio tjedan poslije, 3. svibnja u rodnom Docu.

Svećeničko djelovanje započeo je fra Marijan Marković kao kapelan i kateheta u Docu. Potom postaje odgojitelj i lektor filozofije i teologije u Gučoj Gori. Godine 1870. imenovan je župnikom u Kotor Varoši, točnije u Sokolinama. U to je doba sjedište župe, koja je obuhvaćala područja današnjih župa Kotor Varoš, Sokoline i Vrbanjci, bilo u zabačenim i od Turaka zaštićenim Sokolinama. Nakon što je u Kotor Varoši sagradio skromnu kapelicu i župni stan, godine 1871. tamo je preneseno sjedište župe. Nakon petogodišnjeg župnikovanja u Kotor Varoši postaje fra Marijan gvardijan i župnik u Gučoj Gori. Uz to je obavljao i niz drugih dužnosti u samostanu. U doba austrougarske okupacije nakratko je župnik u Travniku. Neko je vrijeme bio i definitor svoje provincije. Potom je imenovan župnikom u Vitezu, odakle je 1882. premješten u rodni Dolac pa je svoje svećeničko djelovanje dovršio ondje gdje ga je i započeo. Tu ga je, naime, zateklo imenovanje biskupom i apostolskim administratorom Banjolučke biskupije 23. studenoga 1883.

Za biskupa je posvećen u Beču 4. svibnja 1884. Glavni posvetitelj bio mu je papinski nuncij u Beču Serafino Vannutelli. U Banju Luku stigao je 16. Lipnja 1884., gdje je vrlo svečano instaliran u biskupsku službu. Marković nije formalno nosio naslov banjolučkog biskupa, nego samo njezina upravitelja, ali tu službu obavljat će gotovo tri desetljeća. U Banjoj Luci tek je trebalo stvoriti uvjete za biskupsko djelovanje. Sa svojim tajnikom smjestio se nakratko kod mjesnog župnika fra Filipa Ljubasa, a onda kao podstanar kod nekog pravoslavca. U neposrednoj blizini uskoro je započeo graditi biskupski dvor i katedralu.

Samo mjesec nakon dolaska u Banju Luku, 16. srpnja 1884. blagoslovljen je kamen temeljac nove crkve. Nacrt za katedralu izradio je vojni graditelj Bohm. Zemaljska vlada iz Sarajeva dala je građevinsko zemljište. Uz pomoć brojnih darovatelja, među kojima su se posebno istaknuli trapisti iz samostana Marija Zvijezda, u ljeto 1887. crkva je dovršena. Ukupni su troškovi iznosili oko 26 000 forinti. Katedrala je posvećena svetom Bonaventuri, biskupu i crkvenom naučitelju.

Usporedo s gradnjom katedrale fra Marijan Marković je podigao i biskupski dvor. Ta je gradnja dovršena za samo jedno ljeto, točnije od 5. travnja do 29. rujna 1885. kada je biskup uselio u novu kuću. I pri gradnji župnih crkava i stanova po cijeloj biskupiji Marković je pomagao, posredovao u traženju pomoći izvana, jer su domaći vjernici bili presiromašni. Svuda je trebalo graditi crkve i župne stanove, pri čemu je fra Marijan pomagao i tražio pomoć od dobročinitelja. U samo deset godina, od 1893. do 1903. u biskupiji je sagrađeno devet crkava i pet kapelica. Broj vjernika od 1884. do 1910. udvostručio se: s 36 000 porastao je na 73 200.

Kad je fra Marijan Marković preuzeo upravu Banjolučke biskupije, ona je imala ukupno 27 župa: u 24 župe su pastorizirali franjevci, a u tri biskupijski svećenici. U 28 godina svoga upravljanja Banjolučkom biskupijom fra Marijan je osnovao ukupno 13 župa. To su Bosanska Kostajnica, 1885., Bosanski Novi i Mahovljani, 1887., Prijedor, Prnjavor i Ključ, 1891., Zelinovac (Krnjeuša), 1892., Novi Martinac, 1900., Miljevac i Rakovac, 1901., Devetina, i Stara Dubrava, 1903., te Bosanski Petrovac, 1906. I župom Šibenske biskupije Uništa u razdoblju od 1897. do 1933. upravljao je svećenik Banjolučke biskupije, a potom je opet vraćena Šibenskoj.

Usporedo sa sve intenzivnijim vjerskim djelovanjem, Crkva je u ovim krajevima dobila mogućnost i prosvjetnoga djelovanja. Prve su škole otvorene još prije Markovićeva dolaska u Banju Luku. Činili su to sami franjevci, trapisti, koji su otvorili sirotište, te sestre Milosrdnice i Klanjateljice Predragocjene Krvi Isusove otvarajući škole i sirotišta, osobito za žensku djecu i mladež. Osnivala su se i različita vjerska i kulturna udruženja, kao Hrvatsko kulturno društvo Napredak, Orao, Križari. Od pjevačkih društava svakako je najpoznatije Hrvatsko pjevačko društvo Nada, osnovano 1898. u Banjoj Luci.

Fra Marković je svake godine vjernicima i svećenicima upućivao po jednu poslanicu, ponekad i po dvije, tako da je u 28 godina svojega upravljanja biskupijom uputio ukupno 31 poslanicu.
Nakon plodna rada kojim je postavio solidne temelje biskupiji u Banjoj Luci, fra Marijan Marković preminuo je 20. lipnja 1912. Posljednje je počivalište našao u katedrali koju je sam sagradio.