Dr. Smiljan Franjo ČEKADA, apostolski upravitelj od 1946. do 1951.

Službu apostolskog upravitelja obnašao je od 8. srpnja 1946. godine do početka korizme 1951. godine

Nakon što su Banjolučkom biskupijom 62 godine upravljali biskupi iz redova franjevaca, tek je nakon Drugoga svjetskog rata imenovan prvi njezin pastir iz redova dijecezanskoga klera. Međutim, prvo će upravljati dva apostolska administratora prije nego bude imenovan rezidencijalni banjolučki biskup. Nakon smrti biskupa Garića, apostolskim administratorom u Banjoj Luci imenovan je privremeno skopski biskup, dr. Smiljan Franjo Čekada.

Rodio se u Donjem Vakufu, župa Bugojno, 29. studenoga 1902., a za svećenika je zaređen 5. travnja 1925. Imenovan je pomoćnim biskupom vrhbosanskim nadbiskupu Šariću 6. lipnja 1939., a biskupsku posvetu primio je 6. kolovoza 1939. u Sarajevu. Godinu dana poslije, točnije 18. kolovoza 1940., imenovan je rezidencijalnim biskupom u Skoplju. Budući da je biskup Garić još u proljeće 1945. zbog liječenja morao napustiti biskupiju, a godinu nakon toga je umro u Grazu, Sveta je Stolica odmah nakon njegove smrti povjerila Čekadi i upravu Banjolučke biskupije. Bilo je to 8. srpnja 1946. Dakako da je bilo vrlo teško upravljati biskupijom s tolike udaljenosti. U Banju Luku Čekada je dolazio dvaput godišnje i boravio tu po dva mjeseca, kako bi obavio najnužnije poslove. Pohodio je župe i dijelio sakrament potvrde pa se opet vraćao u Skoplje. Komunističkim vlastima su i ti njegovi rijetki dolasci bili trn u oku pa su ga čak dvaput protjerali iz Banje Luke. Prvi put se to dogodilo 1950. godine, kada mu je naređeno da u roku osam dana mora napustiti Banju Luku i Banjolučku biskupiju. On je pismeno prosvjedovao kod šefa države Tita i početkom korizme 1951. ponovno došao u Banju Luku, ali je od Udbe dobio nalog da u roku od 24 sata zauvijek napusti Banjaluku a zajedno s njom i čitavu Bosnu i Hercegovinu. Naime, upravo u to vrijeme u Bosni i Hercegovini nema ni jednoga biskupa koji bi vršio svoju dužnost: vrhbosanski nadbiskup dr. Ivan Šarić je u egzilu, mostarski biskup dr. Petar Čule u zatvoru, a biskupska stolica u Banjoj Luci ispražnjena. Osnivanjem staleškog svećeničkog udruženja “Dobri Pastir” u koji se učlanio najveći broj franjevaca vlasti su namjeravale stvoriti Crkvu podložnu njihovoj kontroli, neovisno od Svete Stolice. Čini se da upravo u tom svjetlu valja gledati i izgon biskupa Čekade iz Banje Luke.

U Banjoj Luci Čekada je svojim vikarom delegatom imenovao mons. Božu Ivaniša, generalnog vikara u doba biskupa Garića, a kancelarom fra Mirona Kozinovića. Oni su praktički vodili poslove biskupije i o tome ga izvješćivali. Bilo je to vrlo teško vrijeme kada je trebalo nekako nadoknaditi ubijene i prognane svećenike kao i one koji su izdržavali višegodišnje zatvorske kazne i kako-tako pastorizirati vjernike. Pozvani su u pomoć stariji svećenici pa i preostali trapisti, a neki su upravljali i s više župa.

Back to top button