biskup-stadler

Dr. Josip STADLER, aposlolski upravitelj od 1882. do 1884.

Službu apostolskog upravitelja obnašao je od 25. travnja 1882. godine do 25. travnja 1884. godine

Josip Stadler rodio se 24. siječnja 1843. u Slavonskom Brodu. Niže škole završio je kod franjevaca u Požegi i u Zagrebu. Filozofsko-teološke studije završio je u Rimu, gdje je doktorirao iz obaju područja. Za svećenika je zaređen 1868. S dvostrukim doktoratom.

Papinskog sveučilišta Gregorijana vraća se u Zagreb i preuzima službu odgojitelja i profesora.

Prvo je bio prefekt u Nadbiskupskom bogoslovnom sjemeništu u Zagrebu te predavač filozofije i fundamentalne teologije na tamošnjem Katoličkom bogoslovnom fakultetu. Papa Leon XIII. imenovao ga je 16. kolovoza 1881. prvim vrhbosanskim nadbiskupom i metropolitom bosanskohercegovačke crkvene pokrajine. Sagradio je sarajevsku katedralu (1884. – 1889.), Dječačko sjemenište u Travniku (1882.) i Bogosloviju u Sarajevu (1893.), utemeljio je redovničku Družbu sestara Služavki Malog Isusa, osnovao je više župa, istaknuo se kao pastoralni, karitativni i kulturni radnik.
Poradi spleta političkih okolnosti, Papa Leon XIII. povjerio mu je i privremenu upravu Banjolučke biskupije imenovavši ga njezinim apostolskim upraviteljem. Tu je službu obnašao točno dvije godine, od 25. travnja 1882. do 25. travnja 1884., tj. do dolaska prvoga banjolučkog biskupa, apostolskog upravitelja fra Marijana Markovića, u lipnju 1884.

Banjolučka biskupija u to je doba obuhvaćala 23 župe: Banju Luku, Barlovce, Bihać, (Bosansku) Gradišku, (Bosansko) Grahovo, Čuklic, Glamoč, Ivanjsku, Jajce, Kotorišce (Kotor Varoš), Liskovicu, Lištane, Livno, Ljubunčič, Petrićevac, Popoviće (Kulaše), Sasinu, Sokoline, Staru Rijeku, Stratinsku, Varcar Vakuf (Mrkonjić Grad), Vidoše i Volar (Šurkovac). Nadbiskup Stadler osnovao je četiri nove župe u Banjolučkoj biskupiji. To su Bosanska Dubica, Windthorst (Nova Topola), Maglajani (Rudolfstal, Bosanski Aleksandrovac) i Vrbanjci. Također je učinio neke predradnje za osnutak župa u Sasini, Ključu, Bosanskom Petrovcu, Zelinovcu i Prijedoru. Brinuo se za bolji pastoralni rad, a da bi to omogućio, 16. lipnja 1882. podijelio je cijelu biskupiju na četiri dekanata, Banjolučki, Jajački, Bihaćki i Livanjski, u koje je rasporedio 23 postojeće župe. Brinuo se za život, rad i uzdržavanje svećenika. Poticao je vjeronauk za djecu, bolju pripravu za propovijedanje, uvođenje novih pobožnosti, osobito u čast Srcu Isusovu i Gospi itd. Uveo je svećeničke sastanke, tzv. korone, dekanske vizitacije pojedinih župa, a i sam je pohađao župe i dijelio sv. krizmu, koliko mu je u onim uvjetima to bilo moguće. Time je u kratko vrijeme udario dobre temelje za bolji vjerski život i pastoralni rad u našoj biskupiji.

Umro je u Sarajevu 8. prosinca 1918. i pokopan je u tamošnjoj katedrali. U tijeku je dijecezanski postupak u Sarajevu za njegovo proglašenje blaženim.