prijedor_4

Župa PRIJEDOR

Rimokatolički župni ured Sv. Josipa PRIJEDOR

Župa je utemeljena u travnju 1891. odvajanjem od Volara. Na današnjem području župe 1334. postojale su barem tri župe i crkve Zagrebačke biskupije: u Kozarcu, Dragotinji i Puharskoj, a možda još koja od onih koje još nisu precizno ubicirane.

Župna crkva sagrađena je 1896. Toranj je teško oštećen u Drugom svjetskom ratu, a novi je sagrađen tek 1970. Srpski ekstremisti su 29. kolovoza 1992. kratko nakon ponoći crkvu minirali i posve srušili, a potom potpuno uklonili ruševine. Gradnja nove crkve počela je 2004. a svečano je blagoslovljena 25. kolovoza 2012. godine.

U crkvenom je dvorištu 1983. napravljena lijepa vjeronaučna dvorana. Nakon što je 1992. srušena župna crkva, bogoslužje se obavljalo u toj dvorani. Ona je tijekom rata djelomično služila i kao Caritasovo skladište. Kada je u kolovozu 1995. prvo zatočen, a potom 20. rujna iste godine i ubijen župnik Tomislav Matanović, vjeronaučna je dvorana opljačkana i srušena. Na tom je mjestu poslije 2001. sagrađen sadašnji župni pastoralni centar u kojemu je i kapelica za bogoslužja.

Prva župna kuća sagrađena je 1896. Ona je 1942. izgorjela pa je 1943. sagrađena nova. Od 1992. do 1999. u njoj su bile srpske izbjeglice, a onda je opet vraćena Crkvi. Obnovom i proširenjem 2004. godine ta je kuća pretvorena u Caritasov đački dom u kojemu stanuju đaci srednjoškolci iz okolice Prijedora.

U Kozarcu je 1903. podignuta kapelica posvećena Rođenju BDM. I ona je srušena 1992. U blizini se nalazi i Gospina spilja pred kojom se povremeno u ljetnom razdoblju slavi sv. misa.
Na groblju Urije u Prijedoru nalazi se zidana kapelica koja je u ratu ostala neoštećena. U njoj se nakon rušenja crkve, a prije izgradnje novoga župnog pastoralnog centra, obavljalo bogoslužje u ljetnom razdoblju, a zimi u župnoj kući.

Župa Prijedor karakteristična je po svojim župnicima-mučenicima. U 20. stoljeću u toj su župi ubijena čak trojica župnika.

Prvo su prilikom napada na Prijedor 17. svibnja 1942. partizani u župnom stanu ubili mons. Josipa Kaurinovića (rođ. 1875.) i njegovu kuharicu. Tada je u Prijedoru stradao velik broj župljana.
Nepune tri godine poslije partizani su nakon namještenog suđenja 21. veljače 1945. strijeljali prijedorskog župnika vlč. Josipa Bockmanna (rod. 1910). Optužili su ga da je surađivao s njemačkim vlastima jer je bio Nijemac. Strijeljan je skupa sa sasinskim župnikom fra Miroslavom Buzukom kod groblja Greda u Sanskom Mostu.

Treći prijedorski župnik koji je u 20. st. mučenički završio svoj život jest vlč. mr. Tomislav Matanović (1962. – 1995.). Lokalna srpska policija ga je noću 24./25. kolovoza 1995. odvela na saslušanje, a potom držala u pritvoru zajedno s njegovim roditeljima Josipom i Božanom sve do 19. rujna, kada su odvedeni u nepoznatom smjeru. Njihovi su posmrtni ostaci pronađeni tek šest godina poslije u Rizvanovićima-Bišćanima u jednom bunaru i dostojanstveno pokopani na prijedorskom groblju Urije 24. studenoga 2001. Prema sadašnjim saznanjima, sve troje ubijeni su kratko nakon ponoći 20. rujna 1995. Godine 2005. podignut im je lijep zajednički spomenik.

Župom upravlja dijecezanski svećenik. Od brojnih naselja koja su nekoć pripadala prijedorskoj župi danas katolika ima samo u gradu Prijedoru i u Kozarcu.

Od važnijih hrvatskih kulturnih udruga i ustanova u župi Prijedor djelovalo je povjerenstvo Hrvatskoga kulturnog društva Napredak 1907., 1922. – 1932. i 1938. – 1944. Podružnica Napretka djelovala je u Prijedoru od 1933. do 1937.