Ivica Božinović

135. godina trapističkog samostana "Marija zvijezda"u Banoj Luci 

Tko su trapisti?

Red pod takvim imenom ne postoji u Katoličkoj Crkvi. Ime su dobili po čuvenom francuskom samostanu "La Trappe" iz kojega je sredinom 17. st. krenula reforma cistercitskog reda, koja je željela vratiti se na nekadašnju strogu disciplinu iz vremena sv. Bernarda. Službeno se nazivaju "Cisterciti strožijeg obreda". Uz kartuzijance, reformirani cisterciti (trapisti) spadaju u najstroži red u Katoličkoj Crkvi. Opslužuju pravilo života sv. Benedikta koje glasi: "Moli i radi" - "Ora et labora". Izolirani su od svijeta, mnogo mole,  bave se manualnim radom i šute.

U Delibašinom Selu nadomak Banja Luke postoji već 135. godina trapistički samostan "Marija Zvijezda". Otkud trapisti u Banjoj Luci?

O. Franz (Franjo) Pfanner, trapist, utemeljio je ovaj samostan 21. lipnja 1869. godine, nakon nekoliko neuspjelih pokušaja da osnuje samostan u Hrvatskoj. Naime, dolazak skupine njegove redovničke subraće u Bosnu (tada otomansko carstvo) smatra se danom utemeljenja samostana "Marija Zvijezda". Svladavši brojne poteškoće, uspio je kupiti posjed od Tome Radulovića. Najprije su se nastanili u maloj drvenoj staji, koju je o. Franjo kupio, a koju do danas trapisti nazivaju svojom "kolijevkom". Kao prva crkva služila im je drvena kapelica na groblju sv. Ive Krstitelja. U “kolijevci” je nekoliko mjeseci živjelo devet trapista.

Trapisti su iste godine počeli graditi svoj "privremeni samostan" u kojem su boravili od 7.9.1869. do 24.12.1870. godine. O. Franjo dao mu je ime "Marija Zvijezda" ("Maria Stern").

U proljeće 1870. godine počinju graditi novi samostan. Radi velikih problema s turskim vlastima (uz brojne druge, problemi s turskim vlastima bili su njegov trajni usud!) o. Franjo iste godine putuje tajno, preobučen u turskog bega, u Carigrad, gdje dobiva dozvolu da može sazidati "kuću sa 60 soba".

Te godine sagrađena je i zgrada za gospodarstvo u kojoj je bila: ambulanta-bolnica, soba za goste, mala žitnica i štala za dva konja i šest krava.

Godine 1871. o. Franjo je održao sa svojom braćom, radnicima i katoličkim susjedima Tijelovsku procesiju, možda prvu u Bosni nakon 400 godina. Iste godine nabavio je prvo crkveno zvono (zvona su bila zabranjena u otomanskom carstvu!).  Prokrijumčario ga je u bačvi jeftinog vina.

O. Pfanner sa svojom subraćom bio je neumorni graditelj. Izgradili su pravi poljoprivredno-zanatsko-industrijski kombinat! U njemu su bili: Ciglana (1869.g.), Kovačnica s radionicom za plugove (1869.g.), Žitnica-silos (1870.g.), Kamenolom (1870. g.), Mlin (1872. g.), Sirara (1882.g.), Pilana (1872.-1873.g.), Sušionica šljiva (1872.g.) Pivara (1873. g.), Sušionica za voće (1876.g.), Tvornica cigle i crijepa (1877. g.), Klaonica (1877.g.), Mlin za mljevenje kostiju i Tvornica tutkala (1877.g.), Voćni i šumski rasadnik (1878.g.), Tvornica sukna sa predionicom i tkaonicom (1878.g.), Štamparija sa kartonažom i knjigovežnicom (1879.g.), Bačvarsko, stolarska i kolarska radionica (1879.g.).

Godine 1877. počeli  su sa izgradnjom bolnice, a prvi bolesnici su primljeni 2.2.1879.

Dječje sirotište otvoreno je 1.3.1878. Započelo je s četiri dječaka, a već nakon mjesec dana bilo ih je 20.

Izgradili su 1879.g. obiteljske kuće za svoje radnike. Prve koje su bile pokrivene crijepom. Bile su to također prve kuće u BiH koje su poslodavci izgradili za svoje radnike. Te godine sagrađen je i Radnički azil.

Izgrađena je štala kapaciteta 50 krava.

O. Pfanner je doveo u Banja Luku dvije redovničke družbe: Milosrdnice (1872. g.) i Klanjateljice (1879. g.).

Na poziv tamošnjeg biskupa, o. Pfanner je g. 1880. je sa skupinom braće otputovao prvi puta u Južnu Afriku, a 28.5.1883. konačno je napustio "Mariju Zvijezdu". Godine 1885. izabran je u južnoafričkom samostanu "Marianhill", kojega je osnovao, za opata. Umro je u Africi 24.5.1909. u 84 godini života. U tijeku je proces za njegovo proglašenje blaženim.

Godine 1885. samostan "Marija Zvijezda" proglašen je opatijom i za prvog opata izabran je 27.1.1886. o. Bonaventura, dotadašnji prior.

Opat Bonaventura je nastavio s proširenjem crkve i gradnjom zvonika.

Početkom 1885. godine trapisti su pristupili izgradnji moderne pivovare.

Zatim su podigli i sljedeće pogone: Pekaru (1889.g.), Štavionicu kože (1892.g.), Kuhinju za pripremanje hrane za stoku (1893.g.)

Opat Bonaventura je bio veoma aktivan i u povećavanju samostanskog posjeda kupovinom novih šuma i njiva.

U  njegovo vrijeme je bilo toliko članova samostana da je trebalo osnivati filijale. Prva filijala je bio Josipovac u Maglajanima. U nju su se braća naselila 14.9.1887. Proizvodili su sir, gojili svinje, bavili se pčelarstvom i povrtlarstvom.

Druga filijala je bio Marijin Dvor u Rovinama kod Nove Topole. Otvorena je 1893. g. i u njoj je bila sirana.

Nakon smrti opata Bonaventure (12.12.1893.g.), izabran je 30.1.1894. za novog opata o. Dominik Assfalg.

U njegovo vrijeme podignuti su sljedeći pogoni: Opći rasadnik (1894.g.), nova Tvornica sukna (1897.g.), Tvornica boja sa bojadisaonom platna i praonicom (1898.g.), Električna centrala (1899.g.), Hladnjača (1899.g.), Stolarska i model-stolarska radionica (1901.g.), Silos za pšenicu (1901.g.), Tvornica tjestenine, Tvornica sapuna, Tvornica soda vode i bezalkoholnih pića.

U to vrijeme u svome radu trapisti koristili su lokomobile, vršalice, sijačice, crpke za vodu...

U jesen 1894. osnovali su azil za djecu koja su trebala naučiti neki od zanata. Godine 1895. otvorili su školu za zanate. Školovali su mlade za više od 30 raznih zanata.

Opat Dominik je zatražio 25.2.1899. dozvolu za izgranju hidrocentrale na Vrbasu, a samostan je 27.3.1899. dobio svoju električnu rasvjetu. Od 1902. počinju rasvjetljavati i sam grad B. Luku.

Gradnju mosta preko Vrbasa započeli su 28.3.1904. g. Most je dobio ime "Most sv. Bernarda".

Opat Dominik se povukao sa službe 1920 g. i umro 27.1.1922.

Za opata je izabran 29.12.1920. g.

Pokrenuo je 1920. g. časopis "Putokaz".

Za njegova upravljanja trapisti su se 1924. preselili u novi samostan, a sagrađena je i današnja monumentalna crkva 1925.g

U proljeće 1925. preselio je sirotište u dotadašnji samostan, blizu hidrocentrale.

Godine 1944. opat Bonaventura, s većinom svoje redovničke subraće njemačke nacionalnosti, bio je prisiljen napustiti "Mariju Zvijezdu" i otići u izgnanstvo. Većina ih je kasnije našla utočište u  samostanu "Engelszell" u Austriji. Opat Bonaventura je umro 7.5.1957. u Njemačkoj i pokopan u samostanu "Mariawald".

Nakon II. svjetskog rata odlukom Okružne agrarne komisije u Banjoj Luci Arik broj: 99-2-1946 od 17.4.1946. i rješenjem Ministarstva poljoprivrede i stočarstva odjeljenje za agrarnu reformu i kolonizaciju u Sarajevu Arik broj: 12873/46 od 19.6.1946. samostanu je oduzet skoro cijeli zemljišni posjed, zgrade, postrojenja i sav inventar. Prešao je u ruke tadašnje države bez ikakve odštete dosadašnjem vlasniku. Tako je ostalo sve do danas! Nepravda još uvijek nije ispravljena!

Novi vlasnici potrudili su se u svome “revolucionarnom žaru” odmah spaliti ogroman broj knjiškog blaga, a mnoštvo vrijedne imovine je  razgrabljeno i uništeno.

Nažalost, novim vlastodršcima ni to nije bilo dovoljno! Mnoga samostanska braća su završila  na komunističkim sudovima, a tijekom montiranih procesa dosuđene su im višegodišnje robije.

Odlaskom opata Bonaventure samostanom "Marija Zvijezda" upravlja o. Fulgencije Oraić, prior. Od listopada 1946. samostanom upravlja o. Flavian Grbac, superior. Od 1957. do 1963. samostanom upravlja o. Tiburcije Penca, superior. O. Fulgencije Oraić postaje 1963. g. ponovno superior "Marije Zvijezde".

Godine 1964. izabran je o. Fulgencije Oraić za opata "Marije Zvijezde". Doživio je katastrofalni potres 1969. i nakon toga povukao se s većim dijelom zajednice u Kloštar Ivanić, nedaleko od Zagreba. Samostanom je u opatovu odsustvu upravljao o. Anton Artner, u puku poznatiji kao otac Anto. On je obnavljao i potresom teško oštećenu crkvu, kao i skromne samostanske prostorije uz crkvu. Godine 1973. imenovan je i prvim župnikom novosnovane župe "Marija Zvijezda".

Nažalost, opat Fulgencije nije se više živ vratio u "Mariju Zvijezdu". Umro je u Kloštru

Ivaniću, a pokopan je u groblju samostana "Marija Zvijezda" 30.5.1977. Nakon njegove smrti ostala braća vraćaju se u "Mariju Zvijezdu". Samostanom od 1977. upravlja o. Anton Artner, superior. U vrijeme njegova upravljanje sagrađen je današnji samostan (1983.g.). Kad se radi teškog zdravstvenog stanja o. Anton povukao sa službe, novim superiorom samostana imenovan je 1991.g. o. Nivard Volkmer. Proživio je sa svojom subraćom teške ratne godine (1992.-1995.). Obnašao je i dužnost župnika. Godine 2002. superiorom samostana imenovan je br. Philipp Vaneste, a od 2003. godine “Marijom Zvijezdom” upravlja apostolski upravitelj o. Franciscus de Place.