Banjaluka, 19. lipnja 2004. (TABB)

BANJA LUKA: BISKUP KOMARICA PRIMIO MEĐUNARODNOG MEDIJATORA ZA BIH

           U petak, 18. lipnja 2004. u večernjim satima banjalučki biskup dr. Franjo Komarica primio je u Biskupskom ordinarijatu međunarodnog posrednika za BiH, dr. Christiana Schwarz-Schillinga i njegovu četveročlanu pratnju. U dužem otvorenom razgovoru međunarodni posrednik se zanimao za stanje katoličke populacije u banjalučkoj regiji i RS. Zanimao se i za broj povratnika kao i za vidove pomoći koju su domaće vlasti, u skladu sa svojim obavezama prema međunarodnoj zajednici, dužne pružati povratnicima. Biskup je, između ostalog, zahvalio visokom međunarodnom dužnosniku za njegov osobni trud oko ispravljanja velike nepravde prema izbjeglicama i prognanicima na području cijele BiH. Podsjetio je svoje sugovornike da se i s njima, kao i velikim brojem drugih odgovornih predstavnika međunarodne zajednice već susretao više puta u proteklih osam i pol godina i razgovarao o «dramatičnoj situaciji mnogih stotina tisuća nedužno kažnjenih stanovnika BiH, koji su prisiljeni kao ptice lutalice tražiti po svijetu prikladno mjesto da saviju novo životno gnijezdo, a ne mogu se vratiti u svoj zavičaj kamo ih srce vuče.«

Predočivši svojim sugovornicima konkretne podatke o ukupnom katastrofalno malom broju nazočnih katolika (uglavnom Hrvata) u svim župama na području entiteta RS, biskup Komarica je s gorčinom u glasu konstatirao: «Ovih samo 11.640 katolika od onih 220.000 predratnih u naših 70 župa, rezultat je osmogodišnjih napora Vas i svih drugih predstavnika međunarodne zajednice i domaćih političara da se zaustave, ublaže pa i uklone posljedice rasističkog i fašističkog etničkog čišćenja katoličke, odn. hrvatkse populacije. Ovo je totalni poraz Vaših napora i pokazatelj neprihvatljive, duboko nehumane i anticivilizacijske nakane aktualnih političkih moćnika da se Katolička Crkva iz ovog dijela Bosne i Hercegovine definitivno i potpuno istrijebi. Radi istine i pravde ne mogu i ne smijem amnestirati dosadašnje i sadašnje političke dužnosnike – domaće i međunarodne, koji su za svu ovu nepravdu znali i na nju pristali.»

Na tvrdnju jednog od članova delegacije međunarodnog posrednika da se «protjerani katolici-Hrvati ne žele više vratiti u svoj rodni kraj u Bosnu», biskup je primijetio da je takvu tvrdnju «već više puta čuo» i da je to za njega «vrhunac cinizma međunarodne politike.» «Prema toj tvrdnji naši su vjernici jedva čekali da netko dođe i da ih na mrtvo isprebija, a mnoge i ubije, da im sve opljačka i uništi a njih istjera u potpunu neizvjesnost! Umjesto da su već davno pozvani na odgovornost i sklonjeni s utjecajnih mjesta svi oni koji su tim jadnim nedužnim ljudima oduzeli skoro sva ljudska prava i slobode, te iste ljude se godinama svjesno pomaže, a njihove žrtve se proglašava ludima! To je apsurd, i ja se duboko stidim onih političara koji su na početku 21. stoljeća tako što dopustili da se tolerira u Europi. Toliko puta sam u ovih osam i pol godina molio da se najprije stvore nužni preduvjeti – politički, pravni, ekonomski i psihološki za mogući povratak i ostanak svih koji se žele vratiti. Umjesto toga međunarodni predstavnici su namjerno instalirali i podržavali ljude koji nisu htjeli ni čuti da se prognanici i izbjeglice vrate, a kamoli da im pomognu. Što ta Europa uopće kani s nama u Bosni i Hercegovini i kad će i kod nas početi vrijediti čovjek i njegovo dostojanstvo, kao što vrijedi u Vašim zemljama», bio je uporan biskup Komarica. Međunarodni predstavnik je konstatirao da je «razočaran i žalostan mršavim rezultatima svojih napora za povratak Hrvata u RS», ali da su «za to krivi i neki od međunarodnih predstavnika prvenstveno UNHCR koji su više puta pokazali da su im neki drugi interesi puno važniji». Zamolio je biskupa «da se ne umori i ubuduće dizati svoj glas u obrani svakog obespravljenog čovjeka, bez razlike, kao što je to i do sada činio, kako u ratu, tako i u poraću».  (tabb)