Banja Luka, 30. lipnja 2004. (TABB)

Još jedna radosna vijest za katolike Banjaluke! Nakon vraćanja više nacionaliziranih zgrada Srpskoj Pravoslavnoj Crkvi, još prije desetak godina, a Islamskoj zajednici zgrade jedne škole  prije godinu i pol dana, danas, 30. lipnja 2004. je predana Banjalučkoj biskupiji a u posjed vraćena Družbi sestara Milosrdnica sv. Vinka Paulskog, zgrada u Srpskoj ulici br. 30, nekadašnja Fra Grge Martića. To je ujedno prva, za vrijeme komunizma oduzeta imovina Katoličke Crkve, koja je sada vraćena.

U toj zgradi sestre milosrdnice su imale svoje škole, koje su osnovane odmah po njihovom dolasku u Banjaluku 1872. god. Zgrada, koja je bila dio samostanskog kompleksa sestara Milosrdnica, nacionalizirana je 1945. godine. U njoj je dugo vremena bila smještena osmogodišnja škola, pa tvz. tercijarna, a u zadnjih deset godina građevinska škola, koju je pohađalo oko 600 učenika. Odlukom Ministarstva prosvjete i kulture RS br. 6-01-1943/04 jod 03.05.2004. g. koju je potpisao ministar prof. dr. Gojko Savanović, zgrada je u predviđenom roku «ispražnjena od lica i stvari.»

Nakon što su zajedno pregledali zgradu, od tavana do podruma, zapisnik o izvršenoj primopredaji zgrade potpisali su u ime Građevinske škole, direktor  prof. Milan Čikić, a u ime Banjalučke biskupije, biskup mons. dr. Franjo Komarica. Ključeve zgrade simbolično su uručeni sr. Mirni Matić, kao opunomoćenoj zastupnici Družbe sestara Milosrdnica.  Biskup je nakon toga pozvao direktora Čikića i njegove suradnike u zgradu Ordinarijata gdje im je još jednom zahvalio za korektnost u pripremi i tijeku same primopredaje crkvene zgrade njezinom vlasniku.

Na pitanje prisutnih novinara «što se kani učiniti s vraćenom zgradom», biskup Komarica je «najprije zahvalio Bogu da je dočekao ovaj dan početka ispravljanja davno učinjenih nepravdi prema Katoličkoj Crkvi u ovom gradu,» a onda je nadodao da će zgrada «kao i prije trebati stajati na korist građana Banjaluke, bez razlike na njihovu vjersku ili nacionalnu pripadnost. U duhu 'Zakona o slobodi vjere i pravnom položaju crkava i vjerskih zajednica u BiH', kao i na temelju mnogih želja žitelja Banjaluke, ozbiljno se razmišlja oko osposobljavanja zgrade za tzv. 'školu za Europu' po uzoru na slične primjere u drugim većim gradovima BiH»   (tabb)