Sarajevo, 30. lipnja 2005. (TABB)  

LITERARNA NAGRADA «BL. IVAN MERZ» NA  NATJECANJU  KATOLIČKIH  ŠKOLA DODIJELJENA  SARAJEVA  

Nadbiskupska klasična gimnazija u Zagrebu pokrenula je prošle godine natječaj među katoličkim školama po Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini za literarnu nagradu «Bl. Ivan Merz» u spomen na hrvatskog Blaženika, svoga kolegu, bivšega profesora francuskog jezika kojega se i sada Nadbiskupska gimnazija na Šalati s ponosom sjeća.  Za što bolje obrazovanje važno je pružiti učenicima priliku da budu kreativni. Tako su i ove godine brojni učenici katoličkih škola u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini imali mogućnost  iskazati se u lijepom pisanju i staviti na papir inače tih, intiman svijet vjere. Nagrada «Bl. Ivan Merz»  dodjeljuje se najboljemu literarnom radu koji izriče osobnu pobožnost i promišljanja zadane teme u duhu vjere.  Tema ovogodišnjega natjecanja bila je DIJETE JE DAR. Na natječaj je pristigao velik broj radova iz katoličkih škola iz  Konjica, Sarajeva, Osijeka, Slavonskog Broda, Splita, Rijeke i Zagreba. Povjerenstvo Nadbiskupske klasične gimnazije, sastavljeno od profesora hrvatskoga jezika, svećenika, profesora vjeronauka i psihologa najboljim je proglasila rad Željane Karlović iz Katoličkoga školskog centra u Sarajevu.  15. svibnja na Otvorenom danu škole u Nadbiskupskoj gimnaziji u Zagrebu pobjednici je uručena nagrada «Bl. Ivan Merz» u iznosu od 1000 kuna. Drugu nagradu osvojila je Slavica Rojc iz Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu, a trećeplasirani rad bio je esej Dejane Maroš, također iz Katoličkoga školskog centra u Sarajevu.  Na slici vidimo ovogodišnju pobjednicu Željanu Karlović, a iza nje ravnatelja Nadbiskupske klasične gimnazije u Zagrebu. U nastavku donosimo njezin prvonagrađeni rad.

NAGRAĐENI RAD 2005.  NAGRADOM “BL. IVAN MERZ”
U Zagrebu 

Katolički školski centar u Sarajevu
Opća-realna gimnazija 

D i j e t e   j e   d a r 

   I.

Otvorila je oči. Udahnula duboko. Isprva ju je zabljesnulo svijetlo, a onda je počela nazirati oblike. Svidjela joj se sloboda, iako joj je bilo pomalo neugodno. Svi su buljili u nju, neki su se smijali. Ali naviknut će se. Pa što se moglo očekivati od nje? Cijeli je život dosad živjela u maloj, mračnoj prostoriji. Bilo je vlažno, ali zavoljela je to mjesto. Odjednom ju je nešto podiglo. Sve se zaljuljalo, zavrtjelo oko nje. Neke hladne ruke su je spustile na meku podlogu. I tada ga je čula. Taj zvuk. Dum – dum. Dum – dum. Isti ritam koji je slušala već mjesecima. I tada je znala da će biti sretna. Sretna jer je živa. Sretna jer je dobila priliku. Sretna jer se rodila.

ili

   II.

Otvorila je oči. Ustvari, nije bila baš sigurna da ih je otvorila. Naime, nije imala očiju. Ali ipak je vidjela mrak. Gustu tamu oko nje. Gledala je bez očiju u masu koja se slijevala oko nje, u nju, i po njoj, poput … poput crnila. Samo što Ona to nije znala. Nije mogla znati. Jer nije dobila priliku da nauči što je crnilo niti da prepozna crnu boju. Znala je samo da joj se to što vidi, ustvari ne vidi nego osjeća, ne sviđa. I znala je da je tužna. Ali nije znala zašto. I čekala je da već jednom dođe netko i objasni joj sve to. Ali nitko nije dolazio. Niti će doći. Zato što Ona ne postoji.

ili

   III.

Spavala je. I slušala. Slušala bubanj. Bila je još mala. Ali joj to nije bilo važno. Ništa joj nije bilo važno dok god je bubanj bio tu. Dum – dum. Dum – dum.
Dum ------------------------. Odjednom je doživjela nepodnošljivu bol. Tako jaku da joj se činilo da svaki centimetar njezinog malog tijela gori. Mogla je osjetiti kako joj svaka košćica puca. Netko ju je na silu izbacivao iz njezine sobice. Deložorali su je. Više nije čula bubanj. Nije čula ništa. Nikada više.

--------------------------- 

Što biste vi izabrali? Kladim se da bi to bilo prvi slučaj. Srećom, vi ste, čim čitate ovo,. već prošli kroz to. Niste morali birati. Drugi su birali umjesto vas. I izabrali dobro. Samo, pitam se što bi Ona iz drugog i trećeg slučaja izabrala da je mogla. Ali nije mogla. Nitko je nije pitao… 

Željana Karlović, IIc