Banjaluka, 06. lipnja 2006. (TABB)

Tehnološko nasilje nad zemljom, vodom i zrakom
Povodom Svjetskog dana zaštite okoliša održana tribina na Europskoj akademiji u Banja Luci  

Dana 5. lipnja, u večernjim satima, je na Europskoj akademiji Banjolučke biskupije dr. Valerije Vrček, docent na Zavodu za organsku kemiju Farmaceutsko-biokemijskog fakulteta Sveučilištu u Zagrebu pred brojnom publikom održao predavanje o temi: “Tehnološko nasilje nad zemljom, vodom i zrakom”. Ovom predavanju, pored brojne publike, nazočio je i biskup banjolučki dr. Franjo Komarica. 

U svom izlaganju, navodeći mnoge primjere s kojima se on skoro svakodnevno kroz svoj znanstveni rad susreće, dr. Vrček je pokušao pokazati na koji način se napredak, ostvaren tehnološkim boljitkom, odražava na cjelokupan ljudskih život. Započevši izlaganje riječima pape Ivana Pavla II: “Kriza okoliša je kriza osnovnih životnih vrijednosti”, dr. Vrček nas polako uvodi u tematiku koja predstavlja čovjeka kao osobu koja posjeduje jedan urođeni nagon, koji on naziva tehnološko nasilje. Ovu izjavu on potkrepljuje primjerom strojeva s kojima se danas vode ratovi, a u biti se nazivaju napretkom.

Kao novo u tom tehnološkom obliku nasilja dr. Vrček prepoznaje moderni razvoj tehnologije uvjetovan brzim razvojem znanosti i nasilje prepoznatljivo po svojoj globalnoj patologiji i, kako ih on naziva, njegovih metastaza koje oštećuji sve, i zdravlja, i život, i hranu.

“Do kraja 18. stoljeća čovijek živi u prirodi i ovisan je o njoj. Čovjek je ugrađen u prirodne tokove i koristi je, nemoćan da je ugrozi. Početkom 19. stoljeća dolazi do sinergizma, do početka nasilja, do pronalaska parnog stroja. To je ujedno trenutak kada se suvremena tehnologija povezuje sa znanošću i poprima novu dimenziju koja se temelji na tehnološkom napretku. A sve to se događa na račun okoliša.“ 

Dr. Vrčeka predočava, na vrlo sistematičan način, kao izgleda struktura tehnološkog nasilja danas i kuda nas ta struktura može odvesti. Objašnjavajući na primjeru četiri osnovna elementa: zemlje, vode, zrak i vatre, navodi primjere nasilja kemijske tehnologije kao što su herbicidi s njihovim kancerogenim svojstvima, nasilja biotehnologije kao što su genski modificirani kukuruz i sl., nasilje izazvano plastičnim otpacima koji završavaju u moru, nasilje u vidu ratova za vodu oko rijeke Jordan, nasilje uređajima za klimu kao začaranog kruga krađe zraka, ili kao ih on naziva „privatizacije zraka“ i dr.  

Na kraju dr. Vrček navodi pohlepu kao ključni pojam u mehanizmu nasilja. Pojam koji otvara vrata svim drugim mogućnostima rasipanja i neumjerenosti. On pohlepu naziva “unutarnjom napašću znanosti”, a tehnologija je sredstvo kojim se to omogućava.

Dr. Vrček zaključuje riječima da je ekološka kriza, kriza ljudske potrebe. Jedina mogućnost da se iz ovog začaranog kruga nasilja iziđe je promjena mentaliteta i prihvaćanje novih, umjerenijih životnih stilova. Potrebano je obraćenje kako bi se nešto moglo ostaviti i sljedećim generacijama. 

Nakon izlaganja dr. Vrčeka, dr. Miljenko Aničić – direktor Europske akademije, zahvalio je gospodinu Vrčeku na njegovoj spremnosti što je, pored mnogih obveza, ipak našao vremena da posjeti Banju Luku i održi predavanje na Europskoj akademiji. Poslije toga uslijedila je vrlo interesantna i živa diskusija gdje su sudionici postavljali pitanja koja se tiču konkretnog života ali i mogućih rješenja kako bi se ekološka slika u Bosni i Hercegovini i Republici Srpskoj poboljšala. Također je bilo onih koji su podijelili svoja iskustva s nazočnima apelirajući da moramo misliti na mlađe generacije te učiniti sve da bi dolazeće generacije imale čistiju i zdraviju okolinu i hranu.     (I.L.)