U sklopu svojih redovnih mjesečnih susreta, na kojima sudjeluju svi svećenici u pastoralu Banjolučke biskupije - i dijecezanski i redovnički, upriličeno je prigodno hodočašće u župe gdje su u nedavnom ratu i poraću podnijeli mučeničku smrt domaći župnici, odnosno teško zlostavljane mnoge desetine svećenika i redovnika za vrijeme komunističke vladavine. Hodočašće, koje se vremenski poklapalo s hodočašćem u Rim brojnih svećenika iz materijalno bogatijih država, predvodio je  biskup Franjo Komarica. Glavna odredišta su bila: Nova Topola kod Bos. Gradiške, Stara Gradiška u Republici Hrvatskoj te Bosanska Gradiška.

U Novoj Topoli su svećenike i biskupa srdačno dočekali domaći župnik vlč. dr. Anto Pelivan te redovnice Družbe Klanjateljica Krvi Kristove, koje uz župnu crkvu svetog Josipa imaju svoj samostan. U crkvi, koja predstavlja pravi dragulj neogotičke arhitekture na našim prostorima, a koja se temeljito obnavlja zalaganjem grupe dobročinitelja sa sjevera Njemačke, sve je nazočne pozdravio župnik Pelivan prikazavši ukratko povijest župe, njezine uspone i padove te posebno veliku tragediju tijekom domovinskog rata. Već na početku rata 16. lipnja 1992. odveden je iz svog župnog stana tadašnji župnik vlč. Ratko Grgić i od tada do danas o njemu se ništa službeno ne zna, osim da je ubijen. Mnogobrojni apeli biskupa Komarice ostali su do sada uzaludni, jer oni koji znaju tko je župnika ubio i gdje je sahranjen ne žele da se njegovi posmrtni ostaci prenesu i sahrane u svećeničku grobnicu, kako to i dolikuje. Nakon odvođenja župnika Grgića redovnice su bile užasno maltretirane, a onda konačno i prognane. Župna kuća je spaljena, crkva i samostan teško oštećeni.

Biskup Franjo je podsjetio svećenike i nazočne redovnice da je „zvanje i život osoba u svećeničkom i redovničkom staležu Kristov poziv na radikalno nasljedovanje njegova života i djelovanja što uključuje spremnost žrtvovanja i vlastitog života za istinu Evanđelja“. Nadodao je kako se nalaze „na mjestu istine o postojanju Neba i Pakla i pobjede ljubavi nad mržnjom i praštanja nad osvetom“. Zahvalio je redovnicama koje su se, bodrene dosadašnjim poratnim župnicima, ponovno vratile u svoj drevni samostan, uspjele ga obnoviti i učiniti mjestom molitve, duhovne obnove i zadovoljštine za teške grijehe koji su počinjeni u tom kraju.

Biskup je predvodio molitve za ubijenog župnika Grgića, za druge ubijene župnike te sve pokojne svećenike, redovnike i redovnice. Na kraju je zahvalio i nazočnim dobročiniteljima iz Njemačke za njihovu veliku ljubav prema Banjolučkoj biskupiji i osobito prema mučeničkoj župi Nova Topola, nekoć Windthorst, koju su decenijima naseljavali njemački kolonisti. Najavio je da će svečana posveta crkve i blagoslov u ratu spaljene župne kuće, koja je u fazi obnove, biti polovinom rujna ove godine.

Nakon Nove Topole biskup Komarica se zajedno sa svećenicima zaputio u Staru Gradišku, na lijevoj obali Save, u Republici Hrvatskoj. Pred novom župnom spomen-crkvom svetog Mihovila dočekao ih je domaći biskup požeški mons. dr. Antun Škvorčević, župnik vlč. Josip Vračarić i načelnik općine g. Velimir Paušić zajedno s grupom vjernika. U crkvi je najprije biskup Komarica protumačio nazočnima kako je za završetak Svećeničke godine, koja se obilježava diljem Katoličke Crkve, želio da svećenici u njegovoj, i za vrijeme II. Svjetskog rata, za vrijeme komunizma i u nedavnom ratu teško nastradaloj biskupiji, svi zajedno posjete mjesta posebnog trpljenja i mučenja braće svećenika i redovnika iz nedavne prošlosti Crkve u hrvatskom narodu, među kojim mjestima je zloglasni zatvor u Staroj Gradišci zauzimao nezaobilazno mjesto. Napomenuvši kako se radi o „prvom zajedničkom hodočašću svih svećenika u pastoralu Banjolučke biskupije“, biskup Komarica je izrazio radost što je već posvećena župna spomen-crkva svetog Mihovila izgrađena na mjesto nekadašnje župne crkve koju su prisilno morali „golim rukama“ srušiti do temelja svećenici zatvorenici. Posebno je zahvalio domaćem biskupu Škvorčeviću te domaćem župniku i načelniku na bratskom srdačnom dočeku.

Biskup Škvorčević je potresnim riječima prikazao svu dramu i stradanje zatvorenih  svećenika, redovnika kao i vjernika laika starogradiške župe tijekom komunističke vladavine kao i nedavnog rata. Izrijekom je spomenuo ubijenog župnika Ferdu Maretića te dugogodišnju pastoralnu brigu za župljane Stare Gradiške koju su vodili svećenici Banjolučke biskupije, župnici iz susjedne Bosanske Gradiške. Zahvalio je banjolučkim svećenicima za sva trpljenja i svjedočenja tijekom minulog rata i poraća kao i za ovo „prvo hodočašće jedne biskupije u ovu spomen-crkvu“. Poželio im je vedrinu i postojanost u novim izazovima i zadaćama, nadodavši da će kao i tijekom duge povijesti Crkve „zasigurno i sve žrtve i patnje sadašnjih Kristovih učenika donijeti dobar plod za Crkvu“. Zatim je protumačio arhitekturu i druga obilježja nove crkve i kako je došlo do ostvarenja njene izgradnje.

Biskup Komarica je, zajedno sa svećenicima, molio molitvu Srednjeg časa iz Časoslova, uputio nekoliko prigodnih riječi i izmolio potresnu Molitvu zatočenika iz jednog od zloglasnih zatvora za njihove mučitelje.

Pod dojmom te molitve svi su u pratnji načelnika i župnika obišli nekadašnje zatvorske ćelije i 'samice' gdje im je jedan od zatočenika iz vremena domovinskog rata dramatično protumačio užasno maltretiranje koje je podnosio on osobno i drugi s njim.

Zahvalivši se ljubaznim domaćinima na gostoljubivosti, hodočasnici su se vratili preko Save u Bosansku Gradišku i u župnoj crkvi svetog Roka zajedno s grupom redovnica i vjernika laika imali klanjanje pred Presvetim Oltarskim Sakramentom uz prikladne molitve za svećenike te obnovu svećeničkih obećanja i vjernosti što je predvodio biskup Franjo. Posebno su molili za ubijenog župnika prelata Njegove Svetosti Kazimira Višatickog, koji je 17. studenog 2004. izmasakriran u župnoj kući pored crkve.

Zauzimanjem domaćeg župnika vlč. Pere Čolića te redovnica Družbe Klanjateljica Krvi Kristove i župljana, za sve je priređen bratski objed u dvorani župne kuće.

Biskup Komarica je još jednom zahvalio svim svećenicima za njihovu postojanost, vjernost i ljubav u pastoralnom djelovanju i zaželio da i dalje nastave u tijesnom zajedništvu s Kristom i međusobno koje su i do sada njegovali. Zahvalio je župniku vlč. Čoliću, redovnicama i župljanima za gostoprimstvo.

Na povratku su svi zajedno posjetili i neke projekte Biskupijskog Caritasa: farmu krava i siranu čuvenog sira 'Trapist' u Bosanskom Aleksandrovcu te vinograd u Mahovljanima.

„Ovo je bio osobito dojmljiv, plodan i nezaboravan dan za sve nas! Bogu hvala za sve“ – bile su riječi jednog od mlađih sudionika s kojim su se složili i mnogi drugi hodočasnici-svećenici i redovnici Banjolučke biskupije. (tabb)