Biskupska konferencija Bosne i Hercegovine reagirala je, 16. lipnja na nedavnu presudu Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu prema kojoj je izlaganje vjerskih simbola u javnim školama protivno načelima slobode vjeroispovijesti kao i pravu roditelja na odgoj djece u skladu s vlastitim vjerskim uvjerenjima. Predsjednik Biskupske konferencije BiH mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki, uputio je Apel na engleskom jeziku čiji prijevod prenosimo u cijelosti:

PRESUDA VELIKOG VIJEĆA EUROPSKOG SUDA ZA LJUDSKA PRAVA O KRIŽEVIMA NA JAVNIM MJESTIMA

(Prijava br. 30814/06 LAUTSI protiv ITALIJE)

1. Presuda Europskog suda za ljudska prava od 3. studenog 2009. zabranjuje postavljanje religijskih simbola, pa tako i križeva, u javnim školama Italije. Stav Suda ne poštuje identitet Države i njezine kulture, i također predstavlja loš znak zakonskog postupanja Suda, koji sve manje poštuje granicu autonomije koja s pravom pripada Državama članicama.

2. Različite države su odlučile intervenirati kao treće stranke: Armenija, Bugarska, Cipar, Grčka, Litva, Malta, Monako, Rumunjska, Rusija, San Marino. One to čine radi različitih razloga: kako bi obranile nacionalne vlastitosti i nadležnosti, jer se na slažu da Strasbourg treba diktirati načine ponašanja državama koje imaju veoma različita kulturna i religijska obilježja, i kako bi očuvale vlastiti kulturni identitet itd. Intervenciju ulažu i države kojih zakoni ne predviđaju postavljanje križeva u škole. Uloženi priziv, međutim, tiče samo Italije i zakonski ne veže ove države koje su intervenirale kao treće stranke.

3. Presuda u prilog prizivu polazi od članka 9 Konvencije o ljudskim pravima i članka 2 Protokola br. 1. na taj način da može u budućnosti – ukoliko se potvrdi i postane zakonom – obuhvatiti i ostale Države članice. Između različitih argumenata koji se mogu navesti protiv ove presude, spominjemo sljedeće:

a. Donesena presuda pogrešno interpretira religijsku slobodu koja je definirana člankom 9. Konvencije o ljudskim pravima. Ova odredba nije prekršena ukoliko Vlada postavi simbol koji za neke može biti uvredljiv, nego ukoliko zakonski zabranjuje individualnu slobodu vjerovanja ili manifestiranja vjere. Ovako široka interpretacija slobode kao prava koje ne smije biti ometano za sve države predstavlja zabrinjavajući pomak u zakonu i interpretaciji religijske slobode. Sama prisutnost križeva u povijesno i kulturno kršćanskoj naciji ni na koji način ne predstavlja prisiljavanje na religiju od strane talijanske vlade. Nikoga ne obvezuje da postane kršćanin ili katolik, ili prakticira katoličanstvo ili kršćanstvo. Roditelji ostaju slobodni dati svojoj djeci bilo koji drugi religijski odgoj. Križ se smatra „pasivnim simbolom“. Ovaj slučaj pogrešno brka pitanje odvojenosti Crkve i Države s roditeljskim pravom na odgoj.

b. S obzirom na odnos Države i Crkve postoji nekoliko modela u državama članicama Europske unije, počevši od Državnih Crkava u Nordijskim i Pravoslavnim Državama do Država kao što su Francuska i Turska s veoma strogim razumijevanjem „laičnosti“. Nametanje samo jednog modela kao jedinog koji je u skladu s religijskom slobodom značilo bi proširenje na stvari koje su time obuhvaćene i umanjivalo bi nadležnost Država članica obzirom na kulturnu suverenost. Ovo posebno vrijedi za Italiju u kojoj je Ustavni Sud priznao načela „laičnosti“ ne kao indiferentnost Države prema religiji nego kao očuvanje prakticiranja religijske slobode i kao jamstvo koje uključuje i poštivanje religijskih simbola.

c. Nadalje, Sud već drži da naglašavanje jedne religije nad drugom, na temelju nacionalne povijesti i tradicije tužene Države, samo po sebi ne predstavlja odstupanje od načela pluralizma i objektivnosti u smislu indoktrinacije [1]. U prošlosti je Veliko vijeće Suda pošlo dalje tvrdeći da upravo zbog toga nadležnost Članica obuhvaća planiranje i izvođenje nastavnog programa (curriculum) [2]. Presuda pogrešno interpretira pluralizam i dijalog koji su zaštićeni člankom 2 Protokola br 1. o slobodi odgoja i naobrazbe (education). Zabranjivanjem simbola koji zasigurno ima povijesno, kulturno i religijsko značenje pluralizam biva oslabljen, a ne ojačan. Dopuštajući mogućim tužiteljima da osporavaju bilo koji simbol koji smatraju uvredljivim na temelju svoje religije ili filozofije, ova presuda može ohrabriti val pritužbi na sud u Strasbourgu kod svih koji se u bilo čemu ne slažu s odlukama Vlada na području obrazovnog programa.