U Vrhbosanskom bogoslovnom sjemeništu u Sarajevu, uoči svetkovine apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla 28. lipnja, u organizaciji Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog, obilježena je 40. obljetnica misništva nadbiskupa metropolita vrhbosanskog kardinala Vinka Puljića koji je zaređen za svećenika Banjolučke biskupije 29. lipnja 1970. u Đakovu te za geslo uzeo Isusove riječi iz Evanđelja po Ivanu: „Ja sam Put i Istina i Život“ (14,6). Osim članova Nadbiskupskog ordinarijata vrhbosanskog i članova Stolnog Kaptola vrhbosanskog kao najbližih suradnika kardinala Puljića, na akademiji su bili nazočni fra Lovro Gavran, franjevački provincijal Bosne Srebrene, profesori KBF-a u Sarajevu i poglavari Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa, veći broj profesora na Franjevačko teologiji u Sarajevu, pastoralni kler grada Sarajeva, brojne redovnice iz raznih družbi, bogoslovi i drugi.

Svečanu akademiju otvorila je pjevačka skupina bogoslova Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa „Koralisti“ skladbom Michaela Hallera „Tu es Petrus“ pod ravnanjem prof. vlč. Marka Stanušića. Kardinala Puljića i sve nazočne pozdravio je rektor bogoslovnog sjemeništa preč. Marko Zubak zaželjevši slavljeniku da i ubuduće kao do tada sve bude u skladu s njegovim biskupskim geslom: „Po Mariji u vjeri, nadi i ljubavi“. Potom su bogoslovi u čast kardinala Puljića, koji je i veliki kancelar Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Sarajevu, izveli molitveno skazanje pod naslovom: „Dođi, slijedi me!“ u kojem se isprepliću tekstovi vrhbosanskog svećenika i pjesnika Izidora Poljaka te pjesnika Karola Wojtyle i molitve za zvanja pape Ivana Pavla II.

Biskupski vikar za ekumenizam mons. dr. Mato Zovkić, jedan od najbližih suradnika kardinala Puljića od početka njegove nadbiskupske službe, u svom izlaganju pod naslovom: „Hod nadbiskupa Puljića s nama i za nas“ prikazao je na vrlo blizak način životni put kardinala Puljića od rođenja u Priječanima kod Banje Luke do imenovanja vrhbosanski nadbiskupom, 7. prosinca 1990. i imenovanja kardinalom Svete Rimske Crkve, 30. listopada 1994. Govoreći o nekim područjima djelovanja nadbiskupa Puljića u Vrhbosanskoj nadbiskupiji kao što su: briga za župe i skrb za svećenike i svećeničke kandidate. „U ovih skoro 20 godina nadbiskupa Puljića za vrhbosanske svećenike zaređeno je 75 đakona a umrlo je 49 svećenika“, kazao je mons. Zovkić koji je potom progovorio o katoličkom tisku, o aktivnoj nazočnosti nadbiskupa Puljića u Biskupskoj konferenciji BiH i Zboru kardinala te o njegovim objavljenim radovima. „Čestitamo našem nadbiskupu 40. obljetnicu svećeništva koja je blizu njegovoj 65. obljetnici života i 20. obljetnici nadbiskupske službe. Zahvaljujemo, oče nadbiskupe, što hodate s nama i za nas! Neka Vam Bog udijeli što više radosnih trenutaka i neka Vas jača u tužnima koji su neizbježivi u svačijem životu. Udijelio Vam još puno pastirskih godina“, zaželio je na kraju mons. Zovkić.

Čestitku kardinalu Puljiću, u ime svećenika Vrhbosanske nadbiskupije izrekao je generalni vikar preč. mr. Luka Tunjić koji je istaknuo da je nadbiskupa Puljića zapala zadaća voditi Vrhbosansku nadbiskupiju u jednom od najtežih i sudbonosnijih trenutaka u njezinoj povijesti. „Četverogodišnji rat je prepolovio broj vjernika, s tim što je promijenjena starosnu dob, tako da u pojedinim dijelovima Nadbiskupije imamo mahom stariji svijet. Obitelji su raseljene i rastavljene, mnoge crkve i župne kuće srušene, rat je u dobroj mjeri promijenio odnose, sustav vrijednosti, dotadašnji način suživota, a nažalost, kod mnogih iščupao iz srca vrijednosti vezane uz vjeru, vlastitu i tuđu, također obitelj, ognjište, svoj narod i odnos prema drugim narodima, moglo bi se još nabrajati koje je sve posljedice izazvao ovaj rat“, podsjetio je vikar Tunjić naglasivši da kardinal Puljić nije uzmicao pred izazovima i strahotama toga vremena, nego da je uvijek bio 'glas koji viče', kad god i gdje god su bila ugrožavana vjerska i nacionalna prava vjernika i naroda. „Usprkos takvom vremenu zajedno sa svojim svećenicima je obnovio porušene crkve i materijalna dobra, osnovao strukture za vođenje pastorala prema novim uvjetima koji su još daleko od normalnih i demokratskih… Prigoda je ovo zahvaliti uzoritom Kardinalu za vjerno služenje kroz ovih četrdeset godina misništva i nepunih dvadeset godina, u teškim uvjetima, vođenja crkve vrhbosanske. Uz zahvalu izričem i najiskreniju čestitku u ime svih svećenika naše nadbiskupije, s molbom i molitvom da Vas dobri Bog poživi, da Vas obdari svojim darovima, najviše mirom, strpljenjem i povjerenjem koje nam je, u godinama pred nama, čini mi se najpotrebnije“, zaželio je vikar Tunjić koji je kao dar predao kardinalu Puljić sliku sarajevske katedrale.

Nakon čestitke vikara Tunjića Mješoviti zbor studenata laika KBF-a „Sv. Luka“, pod ravnanjem prof. don Nike Luburića izveo je skladbu Vesne Abramović „Ne boj se“ koju je uglazbio Miroslav Martinjak i glagoljaški napjev iz Šibenika koji je zapisao Lovro Županović.

Na kraju nazočnima se obratio kardinal Puljić izrazivši zahvalnost svima nazočnima kao i onim koji su sudjelovali u organiziranju i izvedbi svečane akademije ističući da ovom večeri žele slaviti Boga. Vraćajući se mislima u djetinjstvo, kazao je da je iskreno zahvalan Bogu što je kao dijete preživio to vrijeme jer je rođen 1945. godine kada je završio drugi svjetski rat. Također je zahvalio Bogu i osobama koje su mu u tim vremenima bili blizu što je preživio nedavni rat. Naglasio je da mu je posebno ostao utisnut u sjećanje trenutak sa svećeničkog ređenja kada mu je đakovački i srijemski biskup mons. Stjepan Bäuerlein (Bajerlajn) položio ruke na glavu kao i trenuci s Mlade mise u trapističkoj crkvi u Banjoj Luci koja je stradala u razornom potresu kao i cijeli grad Banja Luka. „Bogu mogu zahvaliti što mi je dao snage da se nikad nisam štedio i što nisam išao s računicom u obavljanju poslanja koje mi je povjerio. Zavolio sam svako poslanje i s ljubavlju sam pokušavao ispunjati ga. Sigurno nisam uspio raditi na najbolji način jer sam ograničen kao i svaki čovjek. Duboko zahvaljujem Bogu što sam mogao biti u službi Božjoj koja je znak Božjeg povjerenja. Želim Bogu slavu dati što se usudio meni povjeriti taj milosni dar. Zahvaljujem mu što je od nas 21 dijete u obitelji izabrao mene i pozvao me da budem svećenik. Zahvaljujem tolikim divnim ljudima koje sam susreo u životu. Pomogli su mi da budem bolji. Hvala im! Hvala svim suradnicima tijekom mogao nadbiskupskog službovanja. Hvala svima koji su me razumjeli i hvala onima koji su me podupirali i kad me nisu razumjeli jer smo voljeli ovu Crkvu. Dužnost mi je zahvaliti svima koji su shvatili da živim za ovu Crkvu.“, kazao je kardinal Puljić ističući da je kardinalska čast, iako je on nosi kao osoba, dar sluge Božjeg Ivana Pavla II. Crkvi vrhbosanskoj. Izrazio je zahvalnost što smije Bogu služiti i potaknuo sve da zahvaljuju za dar da mogu služiti Bogu u ovakvoj situaciji, na ovim prostorima i u ovim vremenima.

Vinko Puljić rođen je 8. rujna 1945. u mjestu Priječani pored Banje Luke od oca Ivana i majke Kaje r. Pletikosa. Nakon osnovne škole pohađao je kao svećenički kandidat Banjolučke biskupije dvije godine dvije godine gimnazije u Dječačkom sjemeništu Na Šalati u Zagrebu, a preostale dvije u Liceju u Đakovu gdje je nastavio i teološki studij. Za svećenika Banjolučke biskupije zaređen, 29. lipnja 1970. u Đakovu. Najprije je tri godine službovao kao kapelan u Banjoj Luci, a potom nekoliko mjeseci kao župnik u župi Sasina kod Ljubije. Nakon toga imenovan je župnikom u župi Ravska gdje ostaje pet godina. U ljeto 1978. preuzima službu duhovnika u Nadbiskupskom sjemeništu «Zmajević» u Zadru. Uz odgovornu službu duhovnika svećeničkih kandidata tijekom devet godina bio je ispovjednik sestara benediktinski u Zadru te vodio brojne duhovne vježbe za svećenike, redovnice, bogoslove i sjemeništarce. U jesen 1987. imenovan je župnikom u Bosanskoj Gradišci. Postao je u međuvremenu, također, članom Konzultorskog zbora Banjolučke biskupije, povjerenikom za pastoral zvanja o članom Vijeća Biskupske konferencije za zvanja.

U ljeto godine 1990. imenovan je vicerektorom Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa u Sarajevu. Vrhbosanskim nadbiskupom imenovan je 7. prosinca 1990. Za biskupa ga je na svoju osobnu želju zaredio Sveti Otac Ivan Pavo II. na Bogojavljenje u Rimu, 6. siječnja 1991. Ustoličen je u sarajevskoj katedrali, 19. siječnja 1991.

Nakon što je u nedjelju 30. listopada 1994. istovremeno najavljeno u Vatikanu i u opkoljenom Sarajevu, papa Ivan Pavo II. promaknuo je nadbiskupa Vinka Puljića u Zbor kardinala Svete Rimske Crkve na konzistoriju, 26. studenog iste godine u Vatikanu.

Početkom studenog 1994. nadbiskup Puljić izabran je za jednog od počasnih predsjednika međureligijske mirotvorne organizacije World Conferenceon Religion and Peace sa sjedištem u New Yorku. Za svoj rad i neumorno zalaganje za jednakopravnost svih naroda i za zaustavljanje rata na ovim prostorima kardinal Puljić primio je više priznanja, među kojima svakako treba spomenuti počasni doktorat iz humanističkih znanosti što mu ga je 1995. godine dodijelilo državno sveučilište Grand Valley u Grand Rapidsu u američkoj državi Michigan, kao i počasni doktorat dodijeljen 15. ožujka 2001. u gradu Arequipi (Peru) na katoličkom sveučilištu Santa Maria.

Također je 28. kolovoza 2002. primio međunarodnu mirovnu nagradu «Perdonanza» - «Opraštanje» talijanskog grada L'Aquila. Godine 2001. ta mirovna nagrada dodijeljena je papi Ivanu Pavlu II. (kta)