Banjaluka, 9. listopada 2005. (TABB) 

ZLATNA MISA VLČ. VINKA ŠOLAJE 

U banjolučkoj katedrali Sv. Bonaventure jednostavno ali lijepo proslavio je 9. listopada svoju zlatnu misu vlč. Vinko Šolaja, umirovljeni svećenik Banjolučke biskupije. Iako znatno narušena zdravlja predvodio je koncelebrirano misno slavlje još uvijek snažnim glasom. Propovijedao je generalni vikar mons. Anto Orlovac. Polazeći od misnih čitanja prikazao je zlatomisnikov težak životni i svećenički put i istaknuo da se u njegovu životu doslovno potvrdila apostolova riječ iz poslanice Filipljanima: «Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati… Sve mogu u onomu koji me jača.» Zlatomisnik je oskudijevao često u mnogomu, ali nikada u pouzdanju u Boga i u vjernosti svećeničkom poslanju. Zahvalio mu je u ime cijele biskupije za njegovo revno svećeničko djelovanje i u ime odsutnoga biskupa koji se jubilarca sjetio posebno čestitkom s Biskupske sinode u Rimu na kojoj sudjeluje.

Propovjednik je naglasio da je cijeli život jubilarca zaista bio život pod križem. Kad je imao nepunih šest godina, u podmetnutom požaru smrtno mu je stradala majka i najmlađa sestra. Ostao je bez rodne kuće i teško je obolio, tako da je jedva preživio i to – kako je sam ispričao – na zagovor Majke Božje kojoj se u zagrebačkoj katedrali zavjetovao njegov otac, kad ga je vodio od bolnice do bolnice pa stigao i do Zagreba. Neposredno pred Petrovo 1955. vojska ga je pozvala u rezervu punih 45 dana i tako mu onemogućila završne ispite i pripravu na svećeničko ređenje, koje je bilo predviđeno na Petrovo. Zato je ređenje moralo biti naknadno, nekoliko mjeseci kasnije. Prva mu je svećenička služba kao mladomisniku bila u posve spaljenoj župi Liskovica kod Mrkonjić Grada, gdje su i crkva i župni stan podijelili sudbinu cijele župe: četnici su ih spalili na početku Drugoga svjetskog rata. Komunisti nisu mogli spriječiti mlada svećenika u obnovi, ali su ga u to vrijeme dvaput kažnjavali zatvorom «tek toliko da se malo odmorim od gradnje», kako se sam šalio na svoj račun.

Zlatomisnik Vinko Šolaja rođen je 25. srpnja 1929. u župi Šurkovac kod Ljubije. Put prema svećeništvu započeo je kod franjevaca u Visokom i Sarajevu, a onda je teološki studij završio u Đakovu kao kandidat Banjolučke biskupije. Za svećenika ga je zaredio pok. biskup Dr. Dragutin Čelik, 9. listopada 1955. u staroj banjolučkoj katedrali. Kao svećenik djelovao je u župama: Liskovica, Stara Rijeka i Odžak-Ćaić. U prve dvije je sagradio odn. obnovio župne crkve, kuće i vjeronaučne dvorane. Od 1995-2003. djelovao je u Zadarskoj nadbiskupiji na otocima Veli Iž i Vrgada. Doživio je teški moždani udar te se morao zahvaliti na župničkoj službi. Zadnje dvije godine živi u Svećeničkom domu u Banjoj Luci.    (tabb)