Banjaluka, 10. listopada 2006. (TABB)

BISKUP KOMARICA PRIMIO ZAPOVJEDNIKA EUFOR-a U BiH

U utorak, 10. listopada 2006., u večernjim satima primio je banjolučki biskup dr. Franjo Komarica u svom Biskupskom Ordinarijatu zapovjednika Europskih vojnih postrojbi (EUFOR-a) u Bosni i Hercegovini general-majora Gian Marca Chiarini-a u pratnji trojice visokih vojnih dužnosnika. Zapovjednik EUFOR-a, general Chiarini je najprije konstatirao da se „u ovoj zemlji vide određeni pomaci na bolje, ali ima i nekih zabrinjavajućih pojava koje više uznemiruju nego smiruju opću situaciju u zemlji“. Zamolio je biskupa da mu on pruži svoje viđenje aktualne situacije u Bosni i Hercegovini kao i njezine budućnosti.

Biskup Komarica je svoje uvažene sugovornike najprije podsjetio na fatalno neznanje i nedopustivu samovolju te cinično i zločinačko ponašanje pojedinih utjecajnih ljudi iz međunarodne zajednice i iz redova domaćih političkih i vojnih moćnika, navodeći konkretna imena i ljudi i njihovih zlodjela prema mnogim žiteljima Bosne i Hercegovine.

Između ostalog, spomenuo je i ime engleskog zapovjednika „Sektora Sjeverozapad“, koji je u siječnju 1996. – nakon Daytona, naredio iseljavanje katoličkog pučanstva s područja sela Majdan u općini Mrkonjić grad. „Toj duboko nehumanoj namjeri usprotivili su se bili sami katolici Majdana, koji su cijelo vrijeme rata, unatoč mnogim torturama i ubojstvima, ostali u svojim kućama. Protivio se progonu i domaći župnik, protestirao sam i ja osobno; nažalost sve je bilo uzalud. Zašto?“.

Biskup nije propustio istaknuti ni dragocjenu pomoć domaćem pučanstvu koju su pružili ljudi – pojedinci i skupine – iz raznih naroda Europskog i Američkog kontinenta. „Ostaje, nažalost, gorak dojam da su pojedine vrlo odgovorne osobe i organizacije, zadužene za oporavak zemlje nakon ratne tragedije, međusobno nejedinstvene, neodlučne i nedovoljno vjerodostojne i humane, jer ni nakon 11 godina poslije rata nisu omogućili mnogim stotinama tisuća rođenih u BiH da se vrate i ostanu u svom rodnom kraju i Domovini živeći životom dostojnim čovjeka“. Biskup je upozorio da „bez odlučnijeg prezentiranja cjelovite istine o ratnim i poratnim zbivanjima na području BiH, te bez uspostavljanja pravne države i jednakopravnosti među svim narodima i ljudima ove izmučene zemlje, bez posjedovanja i u praksi, a ne samo na papiru, svih osnovnih ljudskih i građanskih prava i sloboda, kako za pojedince tako i za etničke skupine i vjerske zajednice, neće moći doći do prijeko potrebnog procesa praštanja i pomirenja među ovdašnjim ljudima i narodima, a onda ni do kvalitetnog napretka ove zemlje i njezinog uključivanja u zajednicu drugih europskih zemalja“. Iznio je mnoga svoja iskustva kako su tzv. 'obični ljudi' puno spremniji za zajednički život uz međusobno uvažavanje u razumljivoj različitosti, ali im to nažalost, vrlo često nisu dopuštali mnogi dosadašnji političari. „Zašto dužnosnici iz međunarodne zajednice, sa ovlastima koje godinama imaju u ovoj zemlji, dozvoljavaju učvršćivanje mnogih zločina i zločinaca i dodatno kažnjavanje mnogih nevinih žrtava? Da se radi o njihovoj koži, o njihovim narodima vjerujem da bi se bunili protiv takve prakse“ – bio je odlučan u svojim pitanjima biskup. Još je ustvrdio da „prema mnogim dosadašnjim naznakama Europa je u mnogočemu propala na ispitu u BiH, jer je ova zemlja probni test za uspjeh Europe u njezinim vlastitim različitostima“. Nadodao je da se zajedno sa svojim suradnicima trudi oko zbližavanja ljudi raznih nacija i vjera na području svoje Biskupije, napose djelovanjem Biskupijskog Caritasa i otvaranjem školâ u Banjoj Luci i Bihaću, uvjeren da „ima nade za ovu zemlju i one ljude koji će se odlučno i ustrajno zalagati za sretnu budućnost svih njezinih stanovnika“.       (tabb)