Banjaluka, 21. listopad 2007. (TABB)

TRAGIČNO PREMINULA VELIKA DOBROČINITELJICA BANJOLUČKE BISKUPIJE GĐA ANNA MARIA VOLKERS IZ NIZOZEMSKE

            Dolazeći po tko zna koji put tijekom posljednjih 14 godina na područje Banjolučke biskupije s prikupljenom pomoći od svoje rodbine i prijatelja u rodnoj biskupiji Haarlem i drugim dijelovima svoje domovine Nizozemske, u večernjim satima u srijedu, 17. listopada 2007. u prometnoj nesreći na putu između Bos. (Kozarske) Dubice i Bos. Gradiške tragično je preminula gđa Anna Maria Volkers, dragocjena i neumorna dobročiniteljica mnogih ljudi u cijelom nizu župa Banjolučke biskupije te u nekoliko župa Vrhbosanske nadbiskupije.

            Vijest o nenadanoj, tragičnoj smrti ove plemenite žene iz ne tako bliske Nizozemske „s nevjericom i dubokom, iskrenom žalošću“ primljena je kod svih onih koji su je godinama poznavali: kod većeg broja svećenika te redovnika i redovnica kao i mnogih vjernika u raznim župama, napose na području entiteta RS. Vijest o njezinoj smrti je posebno bolno primio na znanje biskup Franjo, koji se nalazio kao delegat BK BiH na plenarnom zasjedanju HBK u Gospiću. On je najbolje znao koliku i kako dragocjenu pomoć je za mnoge članove njegove, u ratu teško pogođene biskupije, inicirala ova izuzetno plemenita i neumorna žena, nakon što je „pukim slučajem“ tijekom rata saznala za drame i nevolje katolika u banjolučkoj regiji.

            Još za vrijeme rata, kada je bilo izuzetno teško probiti se do katolika Banje Luke, ona je smogla hrabrosti i ustrajnosti da osobno dođe u to, tada od svijeta izolirano područje, upozna se izbliza sa izuzetno dramatičnom situacijom te upozna ne samo biskupa svoje biskupije mons. Bomersa, koji je osobno došao u Banju Luku, nego i novinare pa i političare o onom što je vidjela i doživjela. Njenom zaslugom su mnogi pojedinci, škole, firme i cijeli niz župa u biskupiji Harlem organizirali prikupljanje pomoći u lijekovima, hrani, odjeći i novcu za pomoć mnogim ljudima u Banjoj Luci i cijeloj okolini.

            Nakon rata nastavila je neumorno sa svojim plemenitim radom prikupljanja financijske pomoći za razne projekte Caritasa Banjolučke biskupije te mnogim ugroženih pojedinaca. Pomagala je obnavljanje kuća povratnicima, kupnju krupne i sitne stoke, živežnih namirnica, nabavku odjeće i obuće, omogućavanje liječenja i nabavku lijekova za siromašne, školovanje djece siromašnih obitelji, nabavku školskog pribora za siromašnu djecu, pomoć u obnavljanju župnih stanova, crkava, samostana te uzdržavanje svećenika na siromašnijim župama u Banjolučkoj biskupiji.

            Njenom zaslugom pohodilo je u poratnim godinama mnoge župe Banjolučke biskupije i neke župe Vrhbosanske nadbiskupije više pojedinaca i skupina mladih i odraslih iz Nizozemske, pa i sam haarlemski biskup mons. J. M. Punt. Svi koji su je poznavali osjećali su da ona doista voli ljude u Bosni i da im želi pomoći.

            Koncelebriranu misu zadušnicu s desetoricom svećenika i redovnika, uz nazočnost nekoliko redovnica i stotinjak vjernika predvodio je u župnom bogoslužnom prostoru u Prijedoru biskup Franjo Komarica. Lijes s tijelom preminule Anne marie je za tu zgodu dovezen iz prijedorske bolničke mrtvačnice. Na misu su iz Nizozemske stigli i jedan od dvojice njenih sinova (muž joj je umro prije par godina) te još jedan rođak i prijatelj. U prigodnoj propovijedi biskup je, među ostalim, rekao: „Božja ju je Providnost povezala s ovim krajevima i ovdašnjim ljudima u najdramatičnijim događajima, koji su se ovdje odvijali. Željela je biti aktivni, vjerodostojni, milosrdni Samaritanac mnogim nevoljnicima, žrtvama ratnog bezumlja. Nije se umarala, unatoč nebrojenim poteškoćama razne vrste. Činila je dobro i riječima i djelima i mnoge, napose vjernike laike, a onda i svećenike te biskupe pa i političare u svojoj zemlji Holandiji uporno je poticala da joj se pridruže u pomaganju obespravljenih i pogaženih ljudi na području ne samo naše biskupije nego i cijele Bosne. I ovaj put je žurila da pomaže svoje redovite nevoljnike, kao i nove koje je uvijek iznova željela i uspjela naći. Dnevnik njena života je ispunjen do posljednje stranice dobrim sadržajem i plodovima koji ostaju u vječnosti. Uspomena na nju u našoj biskupiji ne bi smjela izblijedjeti. Pokoj vječni darovao joj Gospodin i svjetlost vječna neka joj svijetli“.

            Lijes s tijelom tragično nastradale „misionarke djelotvorne kršćanske ljubavi“ krenuo je u Nizozemsku u ponedjeljak, 22. listopada 2007. u prijepodnevnim satima iz dvorišta Biskupskog Ordinarijata i katedrale u Banjoj Luci praćen molitvom nazočnog biskupa, svećenika, redovnica,  osoblja Caritasa i drugih vjernika te zvonjavom katedralnih zvona.

            Pogreb je predviđen u četvrtak, 25. listopada 2007. u rodnom mjestu pokojnice, u Amstelvenu kod Amsterdama.       (tabb)