Banja Luka, 21. ožujka 2005. (TABB)  

BISKUP KOMARICA PRIMIO IRSKOG VELEPOSLANIKA 

U Biskupskom ordinarijatu u Banjoj Luci, u utorak, 21.03. 2005. biskup banjolučki mons. Franjo Komarica primio je irskog veleposlanika za Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu sa sjedištem u Ljubljani, g. Geralda Ansbro-a.

Veleposlanik Ansbro je naglasio kako se „odavno želio susresti s biskupom i od njega, kao svjedoka mnogih događanja na ovim prostorima tijekom posljednjeg rata i nakon njega, čuti iskustva i tijek događanja, kao i u kakvoj se situaciji sada nalaze katolici Banjolučke biskupije“.

U dugom otvorenom razgovoru biskup je svome sugovorniku argumentirano izložio mnoge činjenice koje potvrđuju njegovu više puta izrečenu tvrdnju da je „međunarodna zajednica su-kriva za brutalni rat na prostoru bivše Jugoslavije, a nakon rata, na žalost, često nastavlja i dalje kažnjavati žrtve rata, osobito prognane i izbjeglice, a nagrađivati one koji su ih prognali“.

Navodio je konkretne datume, mjesta susreta i imena svojih sugovornika tijekom rata i nakon njega, koji su mu jasno dali do znanja da je rat bio davno planiran i organizirano provođen, da su se tzv. 'velike sile' međusobno razračunavale preko leđa nedužnih ljudi na ovim prostorima, koje su zloupotrijebili za svoje egoistične interese. Predočio mu je najnovije porazno brojčano stanje katolika u svojoj biskupiji i na području entiteta RS, iz čega je „vidljivo da jednog domicilnog naroda – hrvatskog, i jedne vjerske zajednice – Katoličke Crkve praktički više nema, a sve sa znanjem i odobrenjem humane Europe i Amerike“. Biskup je naglasio kako se „kao čovjek i Hrvat i katolik uvijek zalagao za dostojanstvo svakog ljudskog života i za pravo svakog čovjeka, svakog naroda i svake vjerske zajednice na osnovna ljudska i građanska prava i slobode, a ne samo za narod i Crkvu kojoj pripada“. Nadodao je da ne može prihvatiti kao opravdanu tvrdnju većeg broja svojih sugovornika iz redova međunarodne zajednice „da je kriv (on i njegovi) zato što je katolik, što je Hrvat i što želi ostati u Banjaluci i Bosni i Hercegovini“.

Veleposlanik je vrlo pozorno saslušao biskupovo svjedočenje i ostao, kako reče „šokiran činjenicama koje je sada čuo, a koje mu do sada nisu bile poznate unatoč toga što je pozorno pratio događanja putem javnih medija“. Naglasio je kako je „svjestan da je međunarodna zajednica pala na ispitu u BiH, a Irska kao njezina članica priznaje svoj neuspjeh“. Smatra da je „nejedinstvena vanjska politika međunarodne zajednice tome doprinijela, a nepoznavanje pravog stanja bilo je uzrokom donošenja krivih i fatalnih odluka“.

Veleposlanik Ansbro je izrazio spremnost svoje zemlje da „unatoč dosadašnjeg neuspjeha, sada pomogne u pomirenju, zbližavanju ljudi i liječenju rana“.

Biskup je zamolio veleposlanika da „zajedno s ostalim međunarodnim dužnosnicima u BiH, učinkovitije pomogne Bosni i Hercegovini u ispravnom formiranju državne uprave, u stvaranju odgovarajuće pravne regulative, u omogućavanju ravnopravnosti za sve ljude i narode, u ostvarivanju konkretnih projekata koji bi omogućili povratak prognanih i izbjeglih u svoje domove i život dostojan čovjeka u svome zavičaju i domovini“.

Upoznao je veleposlanika i s naporima koje Katolička Crkva, iako prisilno svedena na 'ostatke ostataka', čini na pomirenju i stvaranju suživota na području Banjalučke biskupije ali i cijele BiH, te o konkretnim odgojno-obrazovnim i socijalnim projektima koje planira ostvariti u Banjoju Luci, kao što su otvaranje 'Škole za Europu', Europske akademije, pokretanje male privrede, gradnje staračkog doma i dr.

Veleposlanik Ansbro je obećao biskupu Komarici da će učiniti sve „da ovaj susret ne bude uzaludan“ nego će „nastojati da Europa na novom ispitu u BiH bude uspješnija“.  (tabb)