Mostar, 19. ožujka 2005. (KTA)  

IZJAVA KATOLIČKIH BISKUPA BOSNE I HERCEGOVINE

Na svome redovitom 33. zasjedanju u Mostaru, od 16. do 18. ožujka ove godine, mi, članovi Biskupske Konferencije Bosne i Hercegovine, na temelju izvješća i prijedloga vijeća i komisija dajemo ovu Izjavu:

Mnogo puta i na više načina upozoravali smo uoči, tijekom rata i u poraću, na očite nepravde, pozivali na pravedan i trajan mir, upućujući raznim naslovima izjave i apele sa željom da naš glas dopre do svih ljudi. Nazivajući zlo zlom, pozivali smo ljude i narode u ovoj zemlji, kao i one koji o njezinoj sudbini odlučuju, da se solidariziraju i zauzimaju za opće dobro, na ljudskom i Božjem putu.

Tako i ovom prilikom kada se s raznih strana i na razne načine u ime pravde ozakonjuje nepravda, u ime humanizma niječe čovjek, u ime ideologije ignorira istina, želimo javnosti ponoviti svoje stavove i osude bezakonja.

U povodu desetgodišnjega prestanka rata uvidom u stanje naše Katoličke Crkve, ističemo ne samo određene promašene projekte ugrađene u daytonski sporazum, protivne povijesti, sadašnjosti i budućnosti ove zemlje i njezinih naroda, nego i očite nepravde učinjene implementacijom toga sporazuma od 1995. godine. U kontaktu s nositeljima društvenoga života, napose s predstavnicima međunarodne zajednice, ne prestajemo u ime vjernika svojih biskupija, koji su u najvećem broju članovi hrvatskoga naroda, upozoravati na mnogobrojna gaženja ljudskih prava i nacionalnih sloboda.

Najveću nepravdu vidimo u tome što se ratnim strahotama, etničkim čišćenjem i daytonskom nepravednom podjelom Bosne i Hercegovine katoličko pučanstvo u ovoj zemlji gotovo prepolovilo. Nije čudno što se tek poneke starije osobe odlučuju u takvo stanje vratiti, a mladi nastoje nepovratno otići. Toj pojavi pogoduje opće stanje u ovoj državi: od radne nezaposlenosti i životne nesigurnosti preko oružanih napada na život i imovinu do namjerne opstrukcije povratka. Bolna je činjenica što se međunarodne snage, koje su zadužene da se založe za izgradnju pravednog mira i ekonomske sigurnosti ljudi i za poštovanje narodnih identiteta, sve više doživljava kao predstavnike stranog protektorata i tražitelje vlastitih interesa. A još je bolnije što mnogi domaći političari, braneći parcijalne interese pojedinih skupina i stranaka, a sve pod izlikom interesa vlastitih naroda, omogućuju da se agonija građana i naroda ove zemlje nastavlja.

Osim toga, te se nepravde od Daytona nadalje, pod okriljem međunarodne zajednice, očituju najviše na račun opstanka najmalobrojnijeg naroda, i to u pojedinim postupcima Haaškoga tribunala, u nametanju izbornih pravila, u rušenju zakonitih ustanova i legalno izabranih narodnih predstavnika, u nepravednu procesuiranju pojedinih ljudi, u zakonu o javnim medijima, u zapostavljanju hrvatskoga jezika, u reformi školskoga sustava, u ustroju grada Mostara.

 Tako se postupno Hrvate, od konstitutivnoga naroda, nedopustivo i neprihvatljivo pretvara u nacionalnu manjinu.

Smatramo da bez ravnopravnosti ljudi i naroda ova zemlja nema budućnosti kao država prava, slobode i zdrava napretka, kamoli pristupa ostalomu demokratskom svijetu.

Unatoč svemu, vjerujemo da je moguće na pravednim osnovama urediti ovu zemlju, u kojoj će svaki narod i građanin uživati jednaka prava i biti svoj na svome u svakom njezinu dijelu.

Stoga iznova pozivamo domaće nositelje vlasti i službene međunarodne predstavnike da u ovoj državi Bosni i Hercegovini uspostave pravedan zakonski sustav ukidajući nepravednu, na etničkom čišćenju i na ratnim zločinima zasnovanu podjelu zemlje.

Uvjereni da će Bog, koji vodi povijest svakoga čovjeka i svakoga naroda, po zagovoru sv. Josipa, muža pravedna (Mt 1, 19), zaštitnika hrvatskog naroda i cijele Crkve, služeći se sposobnostima i pametima ljudi, dati građanima i narodima ove zemlje pravedan mir i red, pozivamo sve svoje vjernike, redovnike, redovnice i svećenike neka se pridruže našim zajedničkim molitvama za taj veliki Božji dar.  (kta)