Banjaluka, 7. ožujka 2006. (TABB)

BISKUPOVA KORIZMENA PORUKA 

Časnoj braći svećenicima i redovnicima,
časnim sestrama redovnicama
i svim ostalim članovima naše biskupijske zajednice

«Kao djeca svjetlosti hodite – plod je svjetlosti svaka dobrota, pravednost i istina – i odlučite se za ono što je milo Gospodinu» (Ef, 5, 8-10)

Draga braćo i sestre,

«Korizma je povlašteno vrijeme duhovnog hodočašća prema Onome koji je izvor milosrđa. To je hodočašće u kojem nas On sam prati kroz pustinju našeg siromaštva i pruža nam oslonac na putu ka dubokoj radosti Uskrsa.»

Ovim riječima započinje svoju ovogodišnju korizmenu poruku papa Benedikt XVI. – Oslanjajući se na bogat i prevažan sadržaj tih riječi upućujem i ja svima vama svoju poruku, u ovoj 125. obljetnici postojanja naše mjesne Crkve – Banjolučke biskupije.

1. Tijekom ovogodišnje korizme, u kojoj – kao kršćani – želimo obnoviti i učvrstiti svoj krsni savez s Trojedinim Bogom, imamo pogodnu prigodu još jednom sebi posvijestiti «kojega smo i kakvoga stabla grane»; koliko je dubok i zdrav korijen našeg kršćanskog identiteta i kako je važan zadatak udijeljen nama Kristovim sljedbenicima. Imamo prigodu iskreno zahvaliti Trojedinome Bogu za dar otkupljenja, dar svete vjere i pripadnosti jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi.

2. Još prije više od tisuću godina Bog je uspostavio svoj savez s našim pradjedovima, kad su se oni naselili na prostorima naše biskupije, kad su prvi put čuli za Kristovo Evanđelje te ga milošću Božjom i prihvatili. Po svetom krštenju uključili su se u Božji narod Novoga Saveza, u Kristovu Crkvu. Postali su narod koji vjeruje da je Bog, objavljen u Isusu Kristu, njegov trajni saveznik. Tom vjerom prožeti gradili su naši pređi svoju povijest sve do dana naših očeva i majki. U dragovoljnom – ne prisilnom – primanju kršćanstva našu su pređi prihvatili ujedno i jasniju i sveobuhvatniju spoznaju Božje objavljene istine o Bogu i o čovjeku, kao bogolikom biću u osobi Isusa Krista i tu spoznaju svojim načinom života namrli i nama. A to je izvanredno veliko i dragocjeno bogatstvo, kojega postajemo osobito svjesni svake godine «proživljavanjem» korizme. (Usp. Zborna 1. kor. n.)

Tu istinu svjedoči i povijest Katoličke Crkve na području naše biskupije u zadnjih tisuću godina. Svjedoči o dubokoj ukorijenjenosti poklada kršćanske vjere i nauka Katoličke Crkve u život i kulturu najvećeg dijela našeg naroda. Izmjenjivala su se tijekom minulog tisućljeća, desetljeća i stoljeća procvata i uništavanja kršćanstva, mirnog napredovanja i djelovanja Crkve kao i mučeničkog svjedočenja u svim staležima – od biskupa, svećenika, redovnika i redovnica do naših vjernika laika, starijih i mlađih. Bilo je čak i vremena i slučajeva otpada od vjere i Crkve – bilo uslijed snažnih pritisaka izvana ili iz osobne slabosti i povodljivosti za vremenitim materijalnim dobitkom.

3. Prije 125 godina, nakon što su nastupile pogodnije okolnosti za djelovanje Crkve i život katolika u našoj zemlji, osnovala je Sveta Stolica i tadašnji papa Leon XIII. – «na uzvišenje i porast katoličke vjere» našu banjolučku biskupiju u okviru novouspostavljene Vrhbosanske crkvene pokrajine.

U prvih šest desetljeća, uslijed povoljnih društveno-političkih okolnosti, naša se biskupijska zajednica povećavala brojem ali i plodnošću svog vjerničkog života i razgranatošću svoga djelovanja na karitativnom, prosvjetnom i kulturnom polju. Zadnjih 65 godina mnogi, čak većina članova naše biskupijske obitelji, bili su pozvani da svojom obespravljenošću, trpljenjem, progonstvom, zatvorskim kaznama, podnošenjem drugih raznih vidova diskriminacije i mučenja, pa čak i prolijevanjem vlastite krvi, posvjedoče svoju vjernost Kristu i njegovu Evanđelju te svoju pripadnost Kristovoj Crkvi kojoj je na čelu nasljednik apostolskog prvaka – rimski biskup. Oni su se na taj poziv odazvali i dali svjedočki odgovor, poznat ne smo nama i našem narodu nego i Glavi Crkve u «Vječnome Gradu» - Rimu.

4. Sluga Božji papa Ivan Pavao II., osvjedočeni naš Otac i Prijatelj, boraveći u Sarajevu 12. i 13. travnja 1997. izgovorio je i ove riječi: «Ne zaboravljam one koji su nestali, kao što su svećenici Grgić i Matanović, tržeći da se rasvijetle njihovi slučajevi. Na osobit se način spominjem onih, koji su vlastitom krvlju platili svoje svjedočanstvo ljubavi za Krista i braću. Neka njihova prolivena krv dade novu snagu Crkvi koja ništa drugo ne traži nego da u Bosni i Hercegovini može slobodno propovijedati Evanđelje vječnog spasenja, poštujući pri tom svako ljudsko biće, svaku kulturu i svaku vjeru». (Govor u katedrali)

Isti je papa boraveći u svom nezaboravnom povijesnom pohodu našoj biskupiji 22. lipnja 2003., i uzdižući na čast oltara našeg domaćeg sina Ivana Merza kao «svijetli primjer kršćanskog načina života i apostolskog zalaganja», dao nam na znanje kako ima veliko povjerenje u nas, današnje članove naše biskupije, kad je izrekao i ove smjerodavne riječi: «Neka Evanđelje bude ono veliko mjerilo koje će ravnati vašim sklonostima i vašim opredjeljenjima. Postat ćete tako misionari djelima i riječima,  te ćete biti znak Božje ljubavi, vjerodostojni svjedoci milosrdne Kristove nazočnosti» (Propovijed na misi na Petrićevcu).

5. I sadašnji Kristov namjesnik na zemlji, papa Benedikt XVI., dobro poznaje situaciju u kojoj se nalaze katolici u našoj zemlji i našoj biskupiji, a znade i za našu vjeru i vjernost Kristu i njegovoj Crkvi. U govoru kojeg je održao nama biskupima tijekom našeg službenog pohoda «ad limima» 24. veljače o. g. papa je izrekao i ove znakovite riječi: «Zasigurno, poteškoće su brojne, ali i kod vas (tj. biskupa) kao i kod vaših svećenika i vjernika, veliko je pouzdanje u božansku Providnost. Nakon žalosnih godina nedavnog rata vi ste danas kao mirotvorci pozvani učvršćivati zajedništvo, te u Kristovo ime širiti milosrđe, razumijevanje i praštanje, kako unutar kršćanskih zajednica, tako i  u složenom društvenom tkivu Bosne i Hercegovine. (…) Molim Gospodina da na vas, na vaše svećenike, redovnike i redovnice, te na svekoliko pučanstvo vaše zemlje izlije obilje svoje milosti.»

6. U «Proglasu uz početak obilježavanja 125. obljetnice biskupije» među zadaćama koje sam naglasio da ih trebamo izvršiti i ciljevima koje trebamo postići u ovoj «godini milosti Gospodnje» bila je i ova: «Želimo se otvarati znakovima i zahtjevima vremena i ambijenta u kojem po Božjem promislu živimo, kloneći se svake sjene zla, promičući praštanje i pomirenje te dobro jedni drugima i prema svima».

Već donesen Zakon o slobodi vjere i pravnom položaju Crkava i vjerskih zajednica u Bosni i Hercegovini kao i Temeljni ugovor između Svete Stolice i Bosne i Hercegovine koji će uskoro (konačno) biti potpisan, daju nam nove mogućnosti da kao živa, svjesna i odgovorna zajednica Kristovih učenika na području naše biskupije pokažemo pravo i vjerodostojno lice Crkve i dademo uvjerljiv odgovor svakome koji od nas zatraži obrazloženje nade koja je u nama (usp. 1 Pt 3,15).

7. Kao kršćani katolici, mi ispovijedamo svoju vjeru u utjelovljenog Sina Božjeg Isusa Krista koji je svojom mukom, smrću i uskrsnućem donio cjelovito spasenje čovjeka. Zato se i želimo zalagati poglavito za ostvarenje Božjeg kraljevstva i vječno spasenje svih ljudi. U tom kontekstu podsjećam vas da u «Molitvi za duhovnu obnovu u ovoj 'svetoj godini' naše biskupije» koju – nadam se – molite svaki dan i svake nedjelje, izgovaramo i ovaj vapaj: «Pomozi nam što bolje upoznati Tvoje milosrđe, očinsku skrb i ljubav za svakog od nas i za sve ljude: da mognemo odgovoriti na Tvoju ljubav našom međusobnom ljubavlju, solidarnošću i djelima milosrđa, napose prema siromasima, potlačenima i odbačenima … i da se svi zajedno zauzimamo za novu evangelizaciju, za izgradnju Tvoga Kraljevstva i civilizacije ljubavi,  mira i života u našoj životnoj sredini.» Izgovarajmo taj vapaj s vjerom i pouzdanjem da nas Bog sluša i želi uslišati!

8. Draga braćo i sestre, potičem vas sve,  da se u ovom svetom korizmenom vremenu istinski potrudite oko što svjesnijeg življenja svoje vjere i krsne milosti koja vam je dana – kako biste osjetili sve njeno bogatstvo u svom svakodnevnom životu, pomoć u vašim životnim borbama, okrepu u vašoj nadi pred navalama pesimizma i zdvajanja, te snagu u vašem zalaganju za istinu, pravdu, praštanje, pomirenje i mir s Bogom i s ljudima.

Na sve Vas zazivam obilje blagoslova Trojedinog Boga kao i moćni zagovor Presvete Bogorodice Marije Majke Crkve  i naših nebeskih zaštitnika: sv. Bonaventure, sv. Terezije i bl. Ivana Merza.

Vaš brat i biskup
Franjo Komarica

Banja Luka, na 1. korizmenu nedjelju 2006.