Drvar, 21. ožujka 2007. (TABB)

BLAGDAN SV. JOSIPA I ĐAKONSKO REĐENJE U DRVARU
 

            Župa sv. Josipa u Drvaru 19. ožujka svečano je proslavila blagdan zaštitnika svoje župe. Svečanost je uveličana i đakonskim ređenjem, prvim u 100-godišnjoj povijesti župe. Misno slavlje predvodio je banjalučki biskup dr. Franjo Komarica, u koncelebraciji je bio i generalni vikar biskupije dr. Ante Orlovac, voditelj Nacionalnog centra «Vojske Bezgrešne» za Hrvatsku o. Ante Gašparić, OFMConv, duhovnik u bogosloviji p. Ivo Antunović, DI, livanjski dekan o. Marko Gelo, OFM, te još desetak svećenika. Na misi su nazočili i bogoslovi i sjemeništarci porijeklom iz župe Drvar, kolege novog đakona s Filozofskog fakulteta DI iz Zagreba, te mnoštvo vjernika iz župe Drvar, ali i pristiglih iz Kraljeve Sutjeske i Livna.

            Biskup Franjo Komarica je na početku svoje propovijedi istaknuo kako je sv. Josip najpovlaštenija osoba uz Mariju. U Svetom pismu ne nalazimo niti jednu njegovu riječ, ali to dovoljno govori o poniznosti tog velikog čovjeka. No, u Svetom Pismu nalazimo kako se kaže da je sv. Josip bio pobožan, pravedan, ali i da je bi jednoga nimalo uglednoga zanata: ni carinski namjesnik, ni filozof, ni učitelj, ni graditelj palača, niti osoba od nekog društvenog značenja, bio je običan stolar. Isto tako nije bio iz nekoga velevažnoga mjesta. To je dokaz da kad Bog nekog izabire, onda je to najprobranije, a za Boga je najvažnije kad njega netko prihvaća. No, koliko mi ljudi shvaćamo te Božje poteze i u vjeri prihvaćamo, upitao je biskup Komarica, te nadovezao da je naša sreća što su Marija i Josip prihvatili svoje jedinstvene uloge u spašavanju ljudskoga roda. A imali su silno povjerenje u Božje vodstvo, a to je divna odlika čovjeka. Po tome se zapravo prepoznaje vjerodostojnost svakog Božjeg vjernika, i svakog kršćanina da ima stvarnu utemeljenju nadu je Bog poveznica svakoga naroda, svake obitelji svakog pojedinog čovjeka. Nadalje, biskup Komarica je napomenuo kako se lijepo u ozračje blagdana uklapa jedinstveno slavlje, a to je prvo đakonsko ređenje, te moramo biti zahvalni Bogu koji je u svojoj providnosti također promislio vodstvo svoga naroda na zemlji, a to su njegovi svećenici. Đavao se danas poigrava strašno s čovjekom koji se polakomio za ponudom sotone, za lažnim sjajem. Stoga su tim više danas važniji Božji glasnogovornici, oni koji će pozvani od Boga, opečaćeni njegovim svetim Duhom. Svi smo mi na temelju krštenja i potvrde Kristovi suučenici, a za posebne uloge u Crkvi se između nas izabiru ona braća i sestre koja Bog poziva. Bog poziva izabire između vjernika pojedince i kaže: spremi se, podučit ću te, izbliza ću ti govoriti, spremit ću te da budeš moj apostol, da budeš moj glasnogovornik, da promičeš i braniš moja prava, moje dostojanstvo, da upoznaješ braću ljude koliko ih volim, te da su i oni dužni voljeti mene, a i sebe i svoju braću oko sebe, kao što sam dao najveću zapovijed «voljeti svakoga, kao sebe samoga.» istaknuo je biskup Komarica. Ima danas krajeva, pojedinaca, grupa ljudi koji kažu «ne trebamo Boga, ne trebamo svećenika, ne trebamo crkvu», no hvala Bogu ima puno mjesta gdje narod kaže, ako išta trebamo svećenika, trebamo crkvu, trebamo mjesto sastajanja nas ljudi s Bogom, i međusobno na Božjem putu. Trebamo propovjednika, trebamo djelitelja svetih sakramenata, trebamo tješitelja, trebamo poticatelja, trebamo onih koji će nam uvijek iznova pojačavati nadu, učvrstiti vjeru, rasplamsavati ljubav. Nadalje, biskup je naglasio da je smisao i zadaća i biskupske službe, svećeničke i đakonske službe da bude sluga onoga koji je za sebe rekao da nije došao da mu služe, nego da on služi drugima, čak i više da život svoj dadne za spasenje ljudi. Dakle ne radi se o nikakvim privilegijama, unosnim mjestima, ni o kakvom gospodarenju, jer ni biskup, svećenik, đakon ne može i ne smije biti gospodar vaše vjere, nego može biti sluga vaše radosti i vaše izabranosti od strane Boga. Potom je biskup Komarica ukratko pojasnio značaj službe đakona u Crkvi. I novom đakonu Anti biskup Komarica je na kraju propovijedi uputio nekoliko riječi. «Ti kao đakon jesi sluga Isusa Krista, doista nastoj velikodušno nepodijeljena srca vršiti Božju volju i radosno služiti Gospodinu Bogu koji te poziva na jedinstvenu službu braći ljudima. Kao što rekoh nitko ne može služiti dvojici gospodara, zato svako nepoštenje i lakomost, svako skretanje u hodu za Kristom smatraj robovanje krivim bogovima, nedostojnima svoga zvanja i Kristova poziva. Pamti dobro: cjelovita žrtva, gori i izgara, grije i svijetli, polovična žrtva krvari i čini nesretnim čovjeka. Ne daj se odvratiti od snage evanđelja, ti moraš biti ne samo slušatelj, nego i služitelj čuvajući otajstvo svete vjere. Riječ Božju koju ustima propovijedaš očituj djelima.»

            Biskup Komarica je zahvalio i roditeljima, te svećenicima koji su đakona Antu pratili na životnom putu, a posebno je spomenuo pok. župnika Kazimira Višatickog koji je Antu poslao u sjemenište, i koji se sada s neba raduje ovom događaju.

            Na kraju mise riječi zahvale uputio je mjesni župnik vlč. Žarko Ladislav Ošap. Zahvalio je Bogu na danu u kojim je još jednom pokazao svoju očinsku ljubav za ovu župu mučenika i prognanika. Zahvalio je Bogu i na uslišanju molitava najmoćnijih zagovornika Bezgrešne i sv. Josipa po kojima je ovu župu učinio rasadište duhovnih zvanja. Misno slavlje završilo je blagoslovom očeva, a u poslijepodnevnim satima blagoslovljena su i vozila. Pjevanjem je slavlje župe i đakonsko ređenje uveličala glazbena skupina «Apostoli mira» iz Mađareva, koja je nakon mise održala koncert.

            Novi đakon Anto Marić rođen je 7. travnja 1982. u Kaknju, a kršten u Kraljevoj Sutjesci. Potječe iz mnogobrojne obitelji, ima još četiri brata i tri sestre. Obitelj je kao prognanička došla tijekom rata u Drvar, od kud je Ante otišao u malo sjemenište u Zadar kao kandidat banjalučke biskupije. Teološki studij započeo je na Vrhbosanskoj visokoj teološkoj škola u Sarajevu, a završava ga na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.

            Za blagdan sv. Josipa župa u Drvaru pripremala se trodnevnicom. Prvi dan bio je posvećen obiteljima, a propovijedao je mladomisnik i župnik iz Sasine vlč. Ilija Pilinić. Drugi dan bio je da župnog klanjanja. Tijekom cijeloga dana bilo je izloženo Presveto, a večernju misu je predvodio i propovijedao pakrački župnik vlč. Marko Pišonić. Posljednjeg dana trodnevnice, propovijedao je voditelj Nacionalnog centra «Vojske Bezgrešne» za Hrvatsku o. Antun Gašparić, franjevac konventualac, a dan je bio posvećen duhovnim zvanjima.    (tabb)