MODERNI LIJEKOVI ILI PRIČA O OBMANI
 

U petak 14. ožujka na Europskoj akademiji u Banjoj Luci održano je predavanje pod nazivom „Moderni lijekovi ili priča o obmani“. Izlagala je bila dr.med. Lidija Gajski liječnica specijalistica za unutarnje bolesti u Domu zdravlja željezničara u Zagrebu a područje njenog naročitog interesa jeste djelotvornost, ili bolje rečeno nedjelotvornost modernih lijekova.

Danas se bilježi opći rast potrošnje lijekova. U 80-im godinama prošloga stoljeća za lijekove iz zdravstvenog proračuna izdvajalo se 8-10% dok se danas izdvaja više od 20%. U jednom prosječnoj ordinaciji opće medicine od izdataka svih lijekova 81,2% otpada na kardiovaskularne lijekove. I upravo na primjeru kardiovaskularnih, ali i drugih najčešće propisivanih lijekova danas kao što su: lijekovi za mršavljenje, hormonsko nadomjesno liječenje, lijekovi za osteoporozu, antidepresivi, antineoplastici, antibiotici, antivirusni lijekovi i cjepiva, dr. Gajski obrazložila je okupljenima tezu o njihovoj slaboj ili upitnoj učinkovitosti i isplativosti.

Porast ekonomsko-socijalnog standarda i higijene doveo je do poboljšanja života kao i produženja trajanja života općenito. Na žalost, smrtnost izazvana kardio-vaskularnim bolestima kao i različitim bolestima raka u zadnjih 20 godina nije se promijenila točnije ostala je na istoj razini. Što direktno pokazuje da proizvodnja i uporaba novih lijekova nije odgovorna za produženje života nego za to je prvenstveno odgovorno poboljšanje općeg socijalno-gospodarskog stanje u društvu.

Ono što se danas u medicini rado čini jeste tkz. sekundarna prevencija, tj. velikom broju zdravih ljudi ili ljudi za koje je utvrđeno da se nalaze u takozvanoj kritičnoj kategoriji daju se lijekovi kako bi se spriječila moguća smrtnost. To naravno s jedne strane nije loše ali s druge strane kada se pogleda učinkovitost takvog postupanja tj. davanja skupih lijekova na jedan dulji period da bi se spriječila jedna ili druga neminovna smrt takav postupak postaje i te kako upitan. Pogotovu zbog toga što se standardi prema kojima se rizične grupe određuje mijenjaju tako da sve veći broj ljudi bude obuhvaćen njima tj. da im se preporuča i propisuje uzimanje lijekova. Taj postupak dr. Gajski naziva obratno postupanje u medicini, gdje medicina više se ne traži lijek kojim bi se liječila bolest nego se stvaraju nove bolesti i rizične grupe koje odgovaraju uporabi novih lijekova. Razlog za to ona vidi u prodoru privatnog kapitala u medicinu koji je doveo do svojevrsne degradacije ove znanosti. Metode kojima se novi lijekovi istražuju i testiraju više ne odgovaraju uzvišenom znanstvenom principu potragom za istinom nego su postali obmana u svrhu plasiranja novoga proizvoda na tržište bolesti.

Dr. Gajski se također pita kako je moguće da se lijekovi toliko propisuju tj. da je vrlo mali broj ljudi svjestan ove obmane. Odgovor nalazi u stvaranju iluzije o vrijednosti, umjetne potražnje i povoljnih uvjeta za plasman. Sve to omogućavaju znanost, edukacija liječnika, javnosti i bolesnika, promicanje bolesti kroz „Svjetski dan“ određene bolesti i politika u kojoj je farmaceutska industrija vrlo bitan čimbenik.