Banjaluka, 8. ožujka 2010. (TABB)

Pozdrav regionalne poglavarice s. Cecilije na proslavi u Banjoj Luci
 

 
Uzoriti gospodine Kardinale,
Poštovani oče Biskupe, poštovani svećenici,
Drage sestre, dragi prijatelji,
Poštovani poglavari i članovi drugih redovničkih zajednica,
Dragi vjernici banjolučke Crkve i mnogih drugih mjesnih Crkava,
Poštovani predstavnici političkih i društvenih vlasti,
Cijenjeni predstavnici Ministarstva obrane, vojni dužnosnici vojarne „Kozara“
Predstavnici medija, snimatelji i kolumnisti.

S radošću i zahvalnošću vas sve pozdravljam okupljene u velikoj kino-dvorani vojarne „Kozara“ u Banjoj Luci. Možda ste s nevjericom ulazili u ovaj prostor ili s upitnim pogledom promatrali mnoštvo koje se danas okuplja u ovom prostoru. Upravo to, pomalo neobično, potvrđuje ono što današnjim centralnim događajem obilježavamo. Cjelokupna organizacija ovog skupa potvrđuje da su poštivanje i tolerancija moguće u svim okolnostima i različitostima, one stvaraju nove odnose i bolji svijet.

Hvala vam što danas s nama sestrama zajednice Klanjateljica Krvi Kristove dijelite radost i zahvalnost za 175 godina postojanja Družbe i 130 godina djelovanja sestara na ovim prostorima. Družba je djelo Božje, započeto u srcu mlade, odvažne žene Marije De Mattias. Djelo prelazi granice Italije jer nije mogla mirovati dok preobraziteljska snaga Krvi Kristove ne zahvati svijet. Po toj snazi Družba je mogla proći bure i oluje i ostati vjerna svom ishodištu i zadatku. Internacionalnost Družbe je bogatstvo i snaga, ali i uvijek novi izazov u traženju novih putova inkulturacije iste karizme. To je očito u prisutnosti Klanjateljica danas na svim kontinentima.

Stav otvorenosti za drugačije, svijest da su iskonske potrebe čovjeka iste bez obzira na okolnosti, dovela je sestre i na naše prostore, konkretno, u Banju Luku na imanje Hasima Šibića koje te strankinje kupiše. Od njega pretvoriše grad, stjecište mnogih, svih nacija i vjeroispovijesti, koji su živjeli u tadašnjoj Banjoj Luci. Svi su bili obilježeni siromaštvom na svim razinama i potrebni obnove koju započeše ove zanimljive žene. Činile su to na neki drugi način, ne kao prethodni kolonizatori Osmanlije.

Nalazimo se danas na polju na kojem su mnoge krhke ruke šikaru pretvarale u plodno tlo. Nosila ih je snaga ljubavi za one koji su bili na rubu svog ljudskog dostojanstva. Prve sestre Klanjateljice su vidjele i onu moralnu šikaru u dušama ljudi koju je trebalo obraditi. Njihova prisutnost, rad, djelovanje na duhovnom području, području školstva, prosvjete i kulture dalo je novo lice Banjoj Luci i cijeloj Bosni po mnogim otvorenim zajednicama. Od dolaska iz Austrije 1879. do prisilnog napuštanja 1949. godine, samostan „Nazaret“ kako je od početka nazvan, njegove škole, sirotište, razvijeno gospodarstvo bio je dom, radno mjesto, mjesto prijateljskih susreta, oaza mira i molitve za mnoge Banjolučane. Jednostavne i pristupačne žene živjele su i radile za druge, za potrebite, najsiromašnije. Svi su to prepoznali.

Punih 70 godina plodnog djelovanja sestara obilježilo je ovu zemlju. Tu su dozrele i za patnju koja ih je pratila u progonstvu i neimaštini, ali i osposobljavala za nove početke.

Stoga je ovo za nas hodočašće na sveto tlo, na naš izvor iz kojeg je potekla rijeka novih Klanjateljica koja se proširila na nove prostore i na njima, snagom karizme Krvi Kristove, proizvela iste učinke.

Današnje hodočašće je izrazito duhovnog, molitvenog karaktera. Sjećanje na povijest života jedne zajednice i njezina djela, za nas kršćane prvenstveno znači dati hvalu Bogu jer nam velika djela učini. Psalmista pjeva o istoj stvarnosti: Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja i silu tvoju naviješta. Nek' te slave, Gospodine, sva djela tvoja i tvoji sveti nek' te blagoslivlju! (Ps. 145)

Ova redovnička zajednica Klanjateljica nije svrhom sama sebi. Njezino poslanje i djelo, inspirirano i uvijek nanovo motivirano Kristovom ljubavlju prema čovjeku, sve do križa, usmjereno je prema čovjeku i njegovu određenju. Glavni resursi bili su i jesu darovi duha i naravi sestara koje su iste prepoznavale u ljudima kojima su služile. „Naša će se apostolska služenja mijenjati prema stvarnim potrebama drugih i našim osobnim sposobnostima“, donose Konstitucije zajednice. U toj dinamici su stvarana i korištena materijalna dobra koja su za njih bila sredstvo lakšeg postizanja duhovnog i moralnog uzdizanja osoba i društva u cijelosti. To ćete zasigurno primijetiti u izlaganjima predavača, a scenski prikaz koji uvodi u Euharistiju kao vrhunac današnjeg slavlja, očitovat će duh i narav zajednice Klanjateljica.

Mnogi od vas, dragi prijatelji, došli su posvjedočiti o plodovima djelovanja sestara koji su vas hranili u životu i svim okolnostima. Tim veća je naša radost i smisao ovoga dana jer zajedno slavimo Boga u krhkim ženama „čija se dobra djela ne zaboravljaju; u potomcima njihovim ostade bogata baština što je oni namriješe“, kako ističe knjiga Sirahova (44,10-11). Mi sestre smo zahvalne Bogu što nas je po pozivu uključio u skupinu svojih suradnika na djelu otkupljenja tj. promicanja dobra i trajnih vrijednosti. Idući stopama Marije De Mattias, Hermine Gantert i tolikih naših svetih sestara, moći ćemo svoje djelovanje obogatiti originalnim i velikodušnim izborima za naše vrijeme i prostor. Na ovom prostoru želimo zajedno obnoviti žar naših početaka jer izazovi suvremenog društva i nove potrebe Crkve zahtijevaju mudrost u rasuđivanju, u pronalaženju novog puta koji je pred nama.

Hvala vam za molitvenu i svaku drugu podršku, nadasve za vašu prisutnost. Predavači će ispričati zanimljivu priču, gledanu u vremeplovu s četiri različita ugla. Tako ćemo vam se predstaviti kao domaćini da bi u Euharistijskom slavlju zajedno prikazali Bogu ovo Djelo s njegovom prošlošću, sadašnjošću i budućnošću.

Moja zahvala svima slijedi na kraju događanja u ovoj dvorani, no ne mogu izdržati a da odmah ne zahvalim za spremnost i otvorenost vojnih dužnosnika ove vojarne. Oni raspolažu ovom imovinom već 60 godina kako su povijesne datosti određivale. U obostranom uvažavanju mogli smo ući u ovaj prostor, nama svet s puno uspomena, njima povjeren i shodno vojnim potrebama korišten. Svi zajedno ćemo danas ispoštovati i jedan i drugi odnos prema ovom prostoru. Hvala vam!

Pred nama je zbor sestara pod ravnanjem s. Damjane Kovačević uz zvuk koji oživljava pod prstima s. Domagoje Ljubičić. Gospođa Višnja Mikić, novinarka radio postaje Nova Gradiška, vodit će kroz program i riješiti sve nejasnoće.

U ovom lijepom, prijateljskom druženju neka nas prati Božji blagoslov i zagovor sv. Marije De Mattias i Hermine Gantert.