Sarajevo, 6. prosinca 2004. (TABB)

CARITAS – PLOD EUHARISTIJE

POSLANICA ZA NEDJELJU CARITASA – 12. prosinca 2004

            Predsjednik Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine mons. dr. Franjo Komarica, biskup banjolučki, u povodu Nedjelje Caritasa 12. prosinca 2004. godine uputio je poslanicu pod naslovom „Caritas – plod Euharistije“ koju prenosimo u cijelosti:

            „Draga braćo i sestre u utjelovljenom Sinu Božjem Isusu Kristu! 

            U svetom vremenu Došašća spremamo se da što dostojnije dočekamo blagdan rođenja Spasitelja svijeta, utjelovljenog Sina Božjeg. On je radi nas ljudi i radi našega spasenja sišao s nebesa. Tako ispovijeda Crkva svoju vjeru u neizmjernu i neshvatljivu Božju ljubav prema nama ljudima. Ona drži da je baš u ovom vremenu prikladno obilježiti Nedjelju Caritasa, nedjelju naše vidljive i konkretne ljubavi prema bratu čovjeku. Sin Božji, postao je čovjekom kako bi, na nama prepoznatljiv način, pokazao koliko je Bogu stalo do čovjeka. Za vrijeme svog ovozemaljskog života u ljudskom obličju, on je vidljivo i učinkovito pomagao svima koji su trebali njegovu pomoć. Ali on je htio ostati blizak i svim drugim naraštajima ljudi – sve do konca svijeta. Zato je ustanovio Euharistiju. Za sebe je tvrdio:

            «Ja sam živi kruh koji je s neba sišao. Kruh koji ću ja dati, tijelo je moje – za život svijeta.
Tko jede ovaj kruh živjet će uvijeke» (usp. Iv 6,51.58).

            Ova Godina Euharistije po želji Svetoga Oca Ivana Pavla II. trebala bi nam još snažnije dozvati u pamet tu neizmjernu ljubav Isusa Krista koji nam se potpuno daruje na tajanstven ali konkretan i učinkovit način upravo u Euharistiji. Euharistija je izvor našeg zajedništva s Bogom i međusobno. Okupljajući se na euharistijska slavlja, otvaramo svoje uši da čujemo Božju spasonosnu poruku. Otvaramo i svoja usta da primimo Krista, „Kruh života“, da se s njim sjedinimo i da ga u svome srcu nosimo našim bližnjima - u svakodnevlje.
            To naše nošenje Isusa, Ljubitelja čovjeka, našim bližnjima bitni je dio kršćanskog življenja i poslanja. To je djelotvorna ljubav odnosno Caritas. Očito je da karitativno djelovanje ima svoj izvor u Euharistiji. Tko svjesno i plodno slavi Euharistiju, taj se nužno opredjeljuje i za karitativno djelovanje u svom životnom ambijentu, u svojoj obitelji, u susjedstvu, na radnom mjestu, u društvu.

            Papa nas u ovoj Godini Euharistije, ne bez razloga, poziva da posvijestimo sebi svu istinu o Euharistiji. Euharistija je uistinu izvor života i vrhunac djelovanja i poslanja Kristove Crkve, osobno svakoga kršćanina i svih nas zajedno. U svom apostolskom pismu "Ostani s nama, Gospodine" prigodom otvaranja Godine Euharistije, on jasno poručuje: "Prepoznavajući u euharistijskom slavlju Krista koji lomi kruh, vjernici moraju biti spremni svjedočiti ga i karitativnom djelatnošću." Utjelovljeni Sin Božji, Isus Krist, postaje euharistijski Kruh koji se dijeli na oltaru okupljenoj zajednici njegovih vjernika. To njegovo darivanje je nastavak njegova služenja nama koje je započelo njegovim rođenjem u božićnoj noći, a nastavilo činjenjem djela milosrđa i dragovoljnim odlaskom u muku i samu smrt. To Kristovo darivanje jest jasan i vidljiv poziv svim njegovim sljedbenicima, svim kršćanima da se ugledaju u njega, da i oni služe jedni drugima, da imaju otvoreno srce, posebno za braću ljude koji su u duhovnim ili tjelesnim potrebama. Naša ljubav i zahvalnost prema Bogu, koji se kao utjelovljena ljubav objavio u Isusu Kristu, najbolje će se očitovati po tome koliko smo, ono što je nama             Bog udijelio, spremni darivati drugima koji su u potrebi, koliko smo poput Krista spremni biti sluge.

            Dragi brate i sestro u Isusu Kristu, „Kruhu života“!

            Kao vjerodostojan Kristov učenik dobro znadeš da bez Isusova utjelovljenja, bez njegove žrtve na križu i njegova uskrsnuća, bez njegove Posljednje Večere, na kojoj se u obliku kruha darivao svojim učenicima, ni jedan čovjek ne bi imao nadu ni mogućnost da ostvari cilj svoga postojanja, da dođe u kuću Boga Oca, u vječni i sretni život. Zato, iz ljubavi prema Kristu, pogledaj svaki dan malo oko sebe i otvori svoje srce i ispruži svoju ruku prema nekome od nevoljnika, od siromašnih i gladnih, i podijeli s njime svoju ljubav, svoj kruh. Pomozi svom bližnjemu koji je u oskudici kako bi po Tvojoj dobroti i solidarnosti i on osjetio Božju blizinu. Krist i danas ima svoje vidljivo lice, a to je lice čovjeka u potrebi. Ako toga čovjeka zaniječemo i ne otvorimo svoje srce za njegove potrebe, zanijekali smo zapravo samoga Krista, prezreli smo njegovu ljubav.

            A Krist nam poručuje da, ako njega ne prepoznamo u bratu čovjeku koji je u potrebi, neće ni on nas prepoznati u svom kraljevstvu i odgovorit će nam: «Zaista, kažem vam, što god niste učinili jednome od ovih najmanjih, ni meni niste učinili». ( Mt, 25,45 ).

            Svako euharistijsko slavlje, i u ovom vremenu Došašća i izvan njega, poziva nas da se trgnemo od svoje možebitne uspavanosti i sebičnosti, od lažnog načina života u kojem nema mjesta za utjelovljenog Sina Božjega koji se solidarizirao sa svakim čovjekom, posebno onim u nevolji. U svijetu, pa i u našoj životnoj okolini, ima puno zla, nepravde i nesreće, i zato što ja, kao Kristov sljedbenik i učenik, nisam svet; zato što je moje oko možda mutno i ne uspijeva prepoznati Krista u bratu i sestri; zato što su moje ruke možda stisnute kada trebam pomoći bližnjemu; zato što je moje uho možda gluho na Božju riječ i zov onoga koji je u potrebi; zato što u meni možda ne stanuje istinska želja za svetošću, za darivanjem sebe Bogu, za služenjem čovjeku u nevolji.

            Valja nam stoga uvijek iznova posvješćivati svoje kršćansko poslanje u svijetu. Nismo svojom voljom došli na ovaj svijet. Svojom voljom ne možemo spriječiti tolika zla u svijetu niti svojom voljom možemo donijeti mir cijelom svijetu. Međutim, svojom voljom možemo barem donekle odgovoriti na neizmjernu ljubav Božju i tako sebi i ljudima oko sebe odškrinuti vrata koja vode u sretni, vječni život. Svojom voljom možemo donijeti malo više ljubavi u ovaj svijet i možemo obradovati svoje bližnje po daru koji im nudimo otvorena srca. Kada bismo svoju volju uskladili s voljom Božjom i kada bismo svoje srce otvorili za duhovne i tjelesne potrebe drugih; kada bi se oko euharistijskoga Krista radosno - barem nedjeljom - okupljale desetine tisuća kršćana u našoj zemlji i desetine i stotine milijuna kršćana širom svijeta, zar ne bi tada ova zemlja i ovaj svijet bili i pravedniji, i mirniji, i sretniji, i ljepši i blaženiji ?! Zar se ne bi smanjio broj gladnih, nesretnih i beznadnih? Zar se ne bi smanjile nepravde i zar ne bi mnogi prepoznali u nama, kršćanima, blizinu utjelovljenoga Boga, istinskog usrećitelja čovjeka i čovječanstva?!

            Krist i danas želi biti vidljiv i prepoznatljiv i u našoj zemlji i u svijetu po djelotvornoj ljubavi nas, koji se dičimo njegovim imenom, koji u njegovo ime započinjemo i završavamo svaki svoj dan, svako svoje djelo. Po konkretnim karitativnim djelima uključimo se i mi u veliku zajednicu onih, koji osnaženi euharistijskim Kristom i nadahnuti njegovom riječju, spremno i radosno svakodnevno kreću u susret bratu i sestri u potrebi. Pokažimo svoj caritas, tj. svoju djelotvornu ljubav prema Isusu koji nas čeka u siromašnom, gladnom, bolesnom, očajnom, obespravljenom i poniženom bratu čovjeku! Neka po našoj dobroti svi osjete da se po nama Isus u božićnoj noći i za njih rodio, da po nama Isus i njima pomaže i čini ih dionicima svoje božanske ljubavi!

            Potičem vas da ne dozvolite, da Nedjelja Caritasa u ovoj Godini Euharistije bude za vas još jedna propuštena prigoda za pokazivanje vaše kršćanske vjerodostojnosti! Neka sjeme Božje istine o njegovoj ljubavi prema čovjeku, posijano u svetoj Euharistiji koju slavite, rodi stostrukim plodom vašeg darivanja i ljubavi!

            Dok se u ovom svetom vremenu Došašća utemeljeno nadamo da ne čekamo uzalud spasonosni dolazak utjelovljenog Sina Božjega, potrudimo se, kao njegovi učenici, da dolazak njegove ljubavi, po nama, ne čekaju uzalud naši bližnji ne samo tijekom Došašća i tijekom ove Godine Euharistije nego i tijekom cijelog našeg života.

            Zazivam na sve vas, braću svećenike, redovnike, redovnice i ostale članove Božjega naroda, obilje Božjeg blagoslova i mira po zagovoru Presvete Bogorodice Marije, napose uz slavlje blagdana Rođenja Spasitelja svijeta, Isusa Krista i želim vam svima blagoslovljenu novu godinu spasenja 2005. ispunjenu mnogim djelima milosrđa i ljubavi.“ (tabb)