Banjaluka, 12. prosinca 2005. (TABB)

BISKUP FRANJO KOMARICA URED PREDSJEDNIKA RS G. DRAGANA ČAVIĆA 

Banjolučki je biskup mons. dr. Franjo Komarica, u pratnji kancelara Biskupskog ordinarijat Pere-Ivana Grgića, pohodio u ponedjeljak, 12. prosinca 2005. predsjednika RS. g. Dragana Čavića.

U dužem informativnom razgovoru biskup je Komarica predsjedniku Čaviću prezentirao veći broj neriješenih slučajeva i otvorenih problema između Katoličke Crkve u Banjolučkoj biskupiji na području entiteta RS. Ujedno mu je dao pismenu «promemoriju» o «nekim, još uvijek neriješenim problemima između Vlasti i Katoličke Crkve u RS» za koje je zamolio da konačno budu pozitivno riješeni.

Predsjednik Čavić je pokazao razumijevanje za biskupove zamolbe i obećao da će čim prije dati određene naputke nadležnim ministarstvima u Vladi RS. Sugerirao je biskupu, da se obrati na nadležna mjesta u Vladi RS i zatraži konkretnu pomoć u rješavanju otvorenih pitanja. Naglasio je, između ostaloga, da treba učiniti konkretne korake oko zapošljavanja kvalificiranih povratnika u organima državne i lokalne uprave, kao i na procesu pomirenja i izgradnje međusobnog povjerenja među pripadnicima raznim naroda, Crkava i vjerskih zajednica na području RS. Oba su se sugovornika složila da treba i dalje strpljivo i uporno otklanjati sve negativne posljedice nedavne prošlosti i stvarati preduvjete za bolju budućnost svih stanovnika naše zemlje.    (tabb)

PROMEMORIJA BANJOLUČKOG BISKUPA MONS. DR. FRANJE KOMARICE PREDSJEDNIKU RS G. DRAGANU ČAVIĆU 

Banja Luka, 12.12.2005.

Poštovani gospodine Predsjedniče,

u više navrata sam Vas molio – usmeno i pismeno – da snagom svoje kompetencije ažurirate pozitivno rješavanje nekih, za Katoličku Crkvu na području RS aktualnih problema. Nažalost, do sada se ništa od toga nije riješilo.

Prisiljen sam ponovno Vam se obratiti s molbom da konačno Vlasti RS učine ono što je u njihovoj kompetenciji i pozitivno riješe slučajeve koji nisu riješeni – neki već 14 godina, neki 10 godina.

1.    Ponovno, po tko zna koji put, molim Vlasti RS, da konačno rasvijetle slučajeve mog ubijenog svećenika, župnika u Novoj Topoli, vlč. g. Ratka Grgića, kidnapiranog od strane vojnika vojske RS iz tamošnjeg župnog doma (koji je kasnije spaljen!). Davno mi je s kompetentnog mjesta u Vladi RS rečeno da se radi na pronalasku otetog župnika Grgića. Očito je da se ne radi ozbiljno, jer pozitivnih rezultata nema.

Jednako tako sam mnogo puta molio Vlasti RS da se konačno rasvijetli sudbina – također kidnapiranog – člana pastoralnog vijeća Banjolučke biskupije dipl. ing. Marijana Vištice iz (Bos.) Gradiške. I u rješavanju tog slučaja do sada nije bilo nikakvog uspjeha. Ponovno Vas molim, da se osobno zauzmete kod nadležnih organa Vlade RS da se ti – za katolike – bolni slučajevi konačno rasvijetle. Ako su oni mrtvi, neka nam se omogući da ih sahranimo kako to i dolikuje. A Bog neka se smiluje njihovim ubojicama.

2.    Još prije godinu dana sam Vas molio da nam se konačno, barem djelomično, pomogne popraviti dio od velikog broja (97 % )porušenih i teško oštećenih crkvenih objekata.

Predložili ste mi da se obratim nadležnome Ministarstvu prosvjete  i kulture u Vladi RS, što sam i učinio dopisom br. 25/05, od 11.2.2005. navodeći sedam crkava koje smo započeli, odnosno ove godine kanili početi graditi, i moleći konkretnu financijsku pomoć. Odgovor nismo do danas dobili, a pogotovo ne i financijsku pomoć. Vama je poznato da u široj banjolučkoj regiji, na području moje biskupije, nije bilo ratnih sukoba, a ipak su nam brojni (skoro svi) crkveni objekti ili potpuno srušeni ili oštećeni. Ni deset godina nakon rata nitko od Vlasti nas nije pitao da popiše ratnu odštetu, a kamoli da je barem djelomično sanira. Imamo li mi, kao građani ove države pravo na državne organe i na njihovu pomoć?

3.    Ni ove 2005. godine nije došlo do poželjnog povratka iseljenog i prognanog katoličkog pučanstva iz Banjolučke biskupije na području RS. Preko 90 % katolika je protjerano i izbjeglo, a u ovih deset godina vratilo se tek oko 3 % od svih izbjeglih i protjeranih. Opet nije bilo političke volje, niti potrebne materijalne pomoći za njihov održiv ostanak. Želi li se na takav način doista potpuno i definitivno istrijebiti katoličko stanovništvo iz banjolučke šire okoline? Ja to ne mogu vjerovati, a još manje na to pristati.

Molim Vas, po tko zna koji put, da se kao najodgovornija osoba u RS odlučnije zauzmete za temeljito ispravljanje ove velike nepravde učinjene dijelu domaće populacije, koji ogromnom većinom pripadaju jednom od tri konstitutivna naroda u ovoj državi.

Nadam se da ćete konačno pozitivno riješiti barem ove navedene slučajeve koji tište katolike moje biskupije na području Republike Srpske.

S izrazima dužnog poštovanja,

Dr. Franjo Komarica, banjolučki biskup