Slavnoski Brod, 11. prosinca 2006. (TABB)

ŽIVOT ZA BOGA I DUŠE
O. RUPERT  ROZMARIĆ
1921. – 1991.
Simpozij u povodu 15. obljetnice smrti

            U franjevačkom samostanu, u Slavonskom Brodu, u utorak, 9. prosinca 2006. održan je simpozij posvećen o. Rupertu Rozmariću, franjevcu (1921.-1991.) u povodu 15. obljetnice njegove smrti. Simpozij su zajedno s njegovom subraćom franjevcima iz Slavonskog Broda organizirali njegovi bivši vjeroučenici, prijatelji i suradnici jer je o. Rupert kao svećenik u tom gradu najduže boravio, i svojim je apostolatom, posebno među bolesnicima, ostavio duboki trag u dušama vjernika. Bio je zauzeti vjeroučitelj, apostol mladih, cijenjeni duhovni vođa, veliki ispovjednik, pučki misionar, veliki štovatelj Srca Isusova,  čija se karizma revnog i uzoranog katoličkog svećenika i redovnika sveta života napose očitovala u njegovoj pastoralnoj skrbi za tisuće i tisuće bolesnika, koje je pohađao ulijevajući im snagu i vjeru, - sve su to bile riječi koje su te večeri naglašavali svi nazočni koji su ga poznavali.

            O njegovu životu i djelovanju u Brodu i okolici govorili su fra Domagoj Šimunović koji je u to vrijeme bio gvardijan samostana, a i danas je,  zatim, preč. Stjepan Belobrajdić, slavonskobrodski dekan, o. Božidar Nagy, isusovac, profesor na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu, dr. Branka Majdandžić, dr. Zdenka Pajić, Dragica Sadlo, Kristina Kemec, Kornelija Kramer, a s. Ljiljana Radošević pročitala je svjedočenje uršulinki, s. Klaudije Đuran i s. Mirjam Šurjan kojima je o. Rupert bio vjeroučitelj i duhovni vođa. Fra Luka Slijepčević pročitao je oproštajni govor koji je na njegovu pogrebu održao o. Zvjezda Linić, kao i poticajne misli o. Ruperta o svetosti. Ocrtavajući lik o. Ruperta, o. Božidar Nagy, koji je bio njegov vjeroučenik, rekao je, kako sjećanje na o. Ruperta budi u njemu najljepše uspomene na  dane mladosti.  „Živio je samo za Boga i duše. Imao je žar koji je iznenađivao. Bio je sav prožet Bogom, revan, spreman na žrtve. Svojim primjerom osvajao je i poticao“, kazao je između ostalog o o.Rupertu o. B. Nagy.

            Na simpozij je iz Samobora došao i dr. Antun Rozmarić, sveuč. prof. u mirovini, rođeni brat o. Ruperta koji je iznio dirljiva sjećanja na brojna iskustva Božje providnosti u njihovoj siromašnoj i brojnoj obitelji s dvanaestoro djece.  Književnik Josip Prudeus, koji je svoje ministiranje koje traje već 56 godina, započeo kod o. Ruperta u Slavonskom Brodu, istaknuo je, kako je o. Rupert uspio okupiti u ono komunističko vrijeme 40-tak ministranata od kojih su trojica danas svećenici, a iz njegovih vjeronaučnih grupa nekoliko djevojaka otišlo je u časne sestre. Dragica Zečević sve je ugodno iznenadila donijevši sandale o. Ruperta koje je čuvala kao dragocjenu relikviju, što je također jedan od dokaza koliko su ga vjernici štovali i cijenili. Tijekom simpozija posebno je bilo istaknuto da u ono vrijeme pristup svećenicima u gradskoj bolnici nije uvijek bio poželjan; međutim, o. Rupert je uvijek našao načina da se približi bolesnicima i donese im utjehu vjere. Ta njegova blizina bolnici, naglasio je fra Domagoj, pridonijela je, da je Radnički savjet bolnice, 1990. dodijelio jednu prostoriju u svrhu obavljanja vjerskog obreda, te je to postala prva kapelica u bolnici u slobodnoj Hrvatskoj.

            Sudionici simpozija na kraju su zajednički potpisali pismo koje su uputili upravi Franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda u Zagrebu, s molbom da razmotri mogućnost pokretanja postupka za beatifikaciju o. Ruperta. Priloženo je i obrazloženje toga prijedloga u kojem među ostalim stoji kako i danas postoji „fama sanctitatis - glas svetosti“ o. Ruperta u Slavonskom Brodu i okolici. Opće je uvjerenje da je o. Rupert uistinu zaslužio da bude postavljen ne samo za uzor vjernicima, nego i Bogu posvećenim osobama, svećenicima i redovnicima, zbog svoga dubokog duhovnog i svetog života i velike apostolske revnosti.

            U pripremi je i njegova biografija za koju je skupljeno već dosta materijala. Simpozij je završen misom zadušnicom za o. Ruperta u samostanskoj crkvi, koju je u koncelebraciji s gvardijanom fra Domagojem predvodio o. B. Nagy. Na kraju sv. mise zbor je otpjevao omiljenu pjesmu o. Ruperta, „K suncu prosi svaka roža“. Članovi FSR za ovu su prigodu pripremili zajedničku večeru uz prijateljsko druženje u samostanskim prostorijama.

            Ovaj je simpozij otkrio da Crkva u Hrvata ima još nepoznatih duhovnih velikana koje treba  upoznati, a njihov život i djelo postaviti na svijećnjak da svijetle svima.    (postulatura bl. Ivana Merza)