Vidoši, 14. prosinca 2006. (TABB)

150 GODINA CRKVE U VIDOŠIMA

            Prigodnim znanstvenim, kulturnim i vjerskim programom obilježila je župa Vidoši od 7. do 10. prosinca 150 godina od blagoslova župne crkve.

            Mjesto Vidoši je u drugoj polovici 18. stoljeća postalo sijelom župe koja je pokrivala cijeli livanjski kraj. Prvotna župna kuća, izgrađena u 18. stoljeću, izgorjela je 1802. godine i tom su prigodom uništeni župni dokumenti. Najstarije sačuvane matice datiraju iz te godine. Odmah potom izgrađena je kuća slična prethodnoj, a 1833. podignuta je nova. Godine 1893. gradi se novi župni stan, koji je služio sve do 1975. godine, kada je temeljito preuređen. U drugoj polovici 18. stoljeća u Vidošima je postojala zgradica od šepera, koja je služila kao crkva. 1833. godine pod imenom gospodarske zgrade (crkve je tada bilo zabranjeno graditi) izgrađena je kamena crkvica. Ona je služila svojoj svrsi cijela dva desetljeća. Konačno su 1853. godine postavljeni temelji za novu crkvu, koja je blagoslovljena 8. prosinca 1856.

            Župa Vidoši je, zahvaljujući ponajprije entuzijazmu i zauzimanju župnika fra Pere Kuliša, organizirala prigodan program želeći podsjetiti na ovu važnu obljetnicu. Program proslave trajao je četiri dana u kojima su se izmjenjivali različiti sadržaji. Prvoga dana, u četvrtak, 7. prosinca, izložio je u pastoralnom centru u Livnu fra Marijan Karaula svoje fotografije koje su bile izložene i predstavljene u Sarajevu, a dan poslije, na patron župe – Bezgrešno začeće BDM – misu u Vidošima predvodio je fra Mijo Džolan, provincijal Bosne Srebrene.  Trećega dana, u subotu, 9. prosinca, organiziran je u Pastoralnom centru u Livnu znanstveni skup kojemu je bio cilj progovoriti o povijesti i sadašnjosti župe Vidoši. Iako je njegova razina bila skromna i svi predavači bili lokalni znanstveni entuzijasti i svećenici, može se reći da je skup u bitnom odgovorio svojoj svrsi. Prvi izlagač na skupu bio je Tomislav Perković s temom Opće povijesne prilike u Osmanskom carstvu. Ne donoseći u bitnom ništa novo, Perković je školski, plastično opisao opće stanje u turskom carstvu u 19. stoljeću.

            Fra Anđelko Barun u svom referatu Opće crkvene prilike u Provinciji Bosni Srebrenoj u 19. stoljeću s posebnim osvrtom na livanjski kraj iznio je sažet prikaz crkvenih prilika u burnom devetnaestom stoljeću fokusirajući se na djelovanje apostolskih vikara, odnose franjevaca s njima te događaj uspostave redovite crkvene hijerarhije u Bosni krajem toga istoga stoljeća. Fra Marijan Karaula u svojoj Kratkoj povijesti župe Vidoši pokušao je ocrtati historijski okvir nastanka i djelovanja ove župe, predlažući i nekoliko tema za raspravu; osobito je naglasio pitanje koja je od livanjskih župa, historijski gledano, najstarija. Damir Tadić s temom Gradnja vidoške crkve bio je najkonkretniji i najsažetiji. Opisao je vrlo živo kontekst, situaciju, probleme, tijek i završetak gradnje vidoške crkve, te prezentirao neke novosti o kojima će se moći pročitati u Zborniku radova, gdje će biti cjelovito objavljeni svi izloženi referati. Fra Marko Gelo je govorio o Demografskim prilikama u župi Vidoši. Na temelju župnih matica pokušao je prikazati demografsku sliku župe kroz zadnjih150 godina. Posljednji referent bio je Stipo Manđeralo. Njegov referat Od analfabeta do sveučilišnih profesora je iscrpan prikaz povijesti opismenjavanja ljudi u livanjskom kraju od njegovih početaka do danas.

            Istoga je dana u dvorani Narodnoga sveučilišta u Livnu organizirana svečana akademija. Uz glazbene točke Velikog zbora župe Livno te Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva Dinara posjetitelji su se također mogli upoznati s poviješću gradnje vidoške crkve, te čuti, u interpretaciji fra Marka Kepića, čuvenu propovijed fra Lovre Karaule, koju je izrekao na dan blagoslova crkve, 8. prosinca 1856. Program je završen u nedjelju, 10. prosinca, svečanom euharistijom koju je u župnoj crkvi u Vidošima predvodio biskup Franjo Komarica.

            Ova velika obljetnica vidoške crkve bila je prigoda prisjetiti se važnih događaja iz povijesti kako franjevaca livanjskog kraja i Bosne Srebrene tako i zauzimanja vjernika za vlastiti opstanak u zemlji velikih mijena i svjetskih nesporazuma. Vidoška crkva i danas stoji na svome mjestu, kao svjedočanstvo vjere i zalaganja lokalnih vjernika i njihovih franjevaca. Ostaje i kao svjedočanstvo jednoga vremena, koje se danas želi lažno interpretirati kao uzor poštivanja ljudskih prava i pravednoga društva.

            Vidoška crkva je zaštićeni spomenik kulture i svojom arhitekturom i položajem podsjeća na povijest i upozorava na budućnost.     (fia)