Zagreb, 5. prosinca 2006. (TABB)

KOMEMORIRANA 15. OBLJETNICA SMRTI O. RUPERTA ROZMARIĆA 

            U utorak 5. prosinca u 18,30 s. u crkvi sv. Franje na Kaptolu u Zagrebu služena je sveta misa u povodu 15. obljetnice smrti franjevca o. Ruperta Rozmarića (1921.-1991.) koji je umro u franjevačkom samostanu na Kaptolu 5. prosinca 1991. i sahranjen je na Mirogoju. O. Rupert službovao je po raznim mjestima sjeverne Hrvatske, a najduže u Slavonskom Brodu i Kloštru Ivaniću. Bio je poznati vjeroučitelj, propovjednik, pučki misionar, ispovjednik, cijenjeni duhovni vođa i davatelj duhovnih vježbi. Njegova karizma kao revnog katoličkog svećenika i redovnika sveta života došla je najviše do izražaja u njegovu apostolatu među bolesnicima. Svetu misu predvodio je i propovijedao isusovac o. Božidar Nagy, nekadašnji vjeroučenik o. Ruperta u Slav. Brodu, a koncelebrirali su o. Željko Željeznjak, franjevački provincijal, o. Matija Koren gvardijan zagrebačkog franjevačkog samostana na Kaptolu, te ostala braća franjevci. Prisutna je bila rodbina o. Ruperta, njegovi bivši vjeroučenici, suradnici i poštovatelji, te ostali vjernici. U propovijedi je o. B. Nagy ocrtao lik i duhovnu veličinu o. Ruperta, ilustrirajući heroizam njegove pobožnosti i ljubavi prema bližnjemu, napose prema bolesnicima, raznim zgodama iz njegova života. Na kraju propovijedi citirao je nekoliko misli o. Ruperta o svetosti od kojih neke ovdje donosimo:

            „Što je istinski Život? – To je svetost. Ona je sreća... a ova opet ljepota. Svi hoćemo sreću, volimo ljepotu, ali u našim težnjama, koliko se puta varamo! Mi idemo za prividnim ljepotama, iluzornima. Prava ljepota koja ostaje za život vječni ne vara, to je svetost. Što je dakle svetost? – Zraka, koja se vraća Suncu, atom koji se vraća centru. Drugim riječima: svetost je sakriveno blago, intimno kraljevstvo: kraljevstvo Boga u nama. Ona je Isus, koji raste u nama... Isus, koji je postao počelo misli, volje, sreće i snage. Svetost je asimilacija Isusa. Ona počinje s tajnom vjere i svršava u tajni ljubavi. Svetost je moguća stvarnost.   Da li je svetost za nas? Sigurno!... Isus Krist nas zove na nju. On je veliko Sunce, koje zove nas prašinu, da postanemo malim suncima i svijetlimo do vijeka pred njim.“

            Na kraju svete mise svi su otpjevali pjesmu koju je o. Rupert veoma volio i često pjevao: K suncu prosi svaka roža.      (postulatura bl. Ivana Merza)