Banjaluka, 27. rujna 2006. (KABB)

Caritas biskupije Banja Luka proslavio svoju 20-godišnju obljetnicu 

Na jučerašnjem slavlju koje je započelo Svečanom akademijom i izlaganjem dr. Aničića, direktora Caritasa, a završeno svetom misom i svečanim objedom za caritasove djelatnike i goste obilježena je 20-godišnjica postojanja i djelovanja Caritasa biskupije Banja Luka. 

Caritas biskupije Banja Luka osnovao je biskup Franjo Komarica 27. rujan 1986. godine. Prvih godina postojanja Caritas je poduzeo nekoliko akcija pomoći, između ostalog prikupljanje pomoći za stradale rudare kod Tuzle. 

S početkom ratne krize, a posebno izbijanjem rata u Bosni i Hercegovini 1992. godine pred Caritas su se postavile sve veće zadaće ublažavanja aktualnih nevolja stanovništva. Od 1991. godine Caritas transportira pomoć u hrani, odjeći i obući te lijekovima. Od 1992. organizira se program sjetve te poštanski ured u Banjaluci, a istovremeno se koncem te godine otvara i ured Caritasa Banja Luka u Hrvatskoj. Koncem 1993. se u staroj zgradi Biskupskog ordinarijata u Banjaluci otvaraju specijalističke ambulante, a početkom 1994. i služba kućne njege u gradu Banjaluci, a povremeno i izvan. 

Dr. Aničić je svome izlaganju naveo i statističke podatke proteklih dvadeset godina iz koji se najbolje moglo zaključiti s koliko bespoštednosti se Caritas trudio da građanima, bez obzira na njihovu vjersku ili etničku pripadnost, olakša život i učini ga dostojanstvenim. Oblici ove pomoći, podijeljeni po projektima, obuhvaćaju: podjelu hrane (od 1991.), podjelu higijenskih artikala (od 1991.), podjela obuće, odjeće, posteljine i deka (od 1991.), podjela goriva i petroleja (1992-1996), sjetveni programi (1992-2005), medicinska pomoć u ambulantama (od 1993) i kućne posjete (od 1994), pravno savjetovalište (1997-2004), Centar za život i obitelj (od 2006), dom za učenika „Sv.Josip“ u Prijedoru (od 2001), dječji vrtić „Lastavica“ u Drvaru (1998-2005), školski programi (od 1993), zimska pomoć (od 1992), podjela građevinskog materijala (1994-2005), obnova kuća i stanova (od 1996), podjela namještaja, bijele tehnike i posuđa (od 1993), podjela nove stolarije i namještaja iz Caritasove radionice (od 1999), crkveni namještaj i oprema (od 1993), osiguranje egzistencije i otvaranje radnih mjesta i ostali (dijelom novi) programi Caritasa kao što su prevencija trgovinom ljudima, župni Caritas i jednokratne pomoći.  

Osim navedenih postojali su i drugi oblici pomoći kao što su redovita pomoć (1992-1998) župama Vrhbosanske nadbiskupije Teslić i Doboj, te povremeno župama: Brčko, Žepče, Korićani. U isto vrijeme iz ureda Caritasa Banjolučke biskupije u Zagrebu pomoć je pružana prognanicima iz BiH u Hrvatskoj, te jednokratne pomoći nekim župama u toj zemlji. 

Nakon osvrta u prošlost i prisjećanje, pogotovo teških i pogubnih ratnih vremena, dr. Aničić predočio je okupljenima kakvi su planovi djelovanja Caritasa u budućnosti:
„Naš budući rad, kao i dosadašnji, bit će u bitnom određen situacijom, u kojoj živi naš sugrađanin i suvremenik. Ne želimo biti zarobljeni u bilo kakve šablone vlastitog i uobičajenog rada niti se grčevito držati unaprijed za pisaćim stolom sročenih programa. Želimo biti otvoreni znakovima i izazovima vremena. 
Računamo da će potreba za hitnom pomoći za preživljavanje s vremenom postati manja i da će se moći ograničiti na manji broj onih osoba u potrebi, koje objektivno zbog obiteljske, starosne zdravstvene i financijske situacije nemaju mogućnosti sami sebi pomoći. Računamo također da će se situacija zdravstva u ovoj zemlji dalje pogoršavati. U tom slučaju rad Caritasa će se organizirati na posebno ugrožene osobe: stare, nemoćne i napuštene, nezaposlene, osobe bez osiguranja i sl.“ 

Za posebno napomenuti je da Caritas biskupije Banja Luka upravo izgrađuje svoj Socijalni centar, koji uključuje dom za starije osobe, dom za samohrane majke i dom za učenike. 

Dr. Aničići  u daljem izlaganju preciznije navodi područja djelovanja Caritasa, kao što su: obitelj, kao osnovan ćelija društva koja je izložena raznim opasnostima; briga za starije osobe; promicanje karitativne svijesti; odnos crkvene karitativne ustanove i vlasti te mogućnosti sukreiranja socijalnog zakonodavstva, kao i projekti koji otvaraju perspektive za budućnost i osiguravaju ljudima mogućnost rada i života od vlastitog rada. 

Na koncu se dr. Aničić srdačno se zahvalio svima koji su u proteklih dvadeset godina djelovali u Caritasu Biskupije Banja Luka: direktorima, s kojima je godinama surađivao u vođenju Caritasa: vlč. mr. Perom-Ivanom Grgićem te vlč. Zvonkom Brezovskim, drugim svećenicima koji su pratili konvoje ili su karitativno radili u župama, vjernicima-laicima, ali i svima drugima koji su doprinijeli ovakvoj bilanci Caritasa. „Bila su to teška vremena, ali sam siguran, da je ono što se kroz tih dvadeset teških godina s mukom rađalo i raslo – a to je naš Caritas – priraslo za srce mnogim djelatnicima, ali i mnogima koji su osjetili što može ljubav koja ne poznaje granice. Nama nije moguće u dostojnoj mjeri vrednovati što je sve učinjeno. To u biti nije ni važno. Važno je da se i u ovom trenutku posvijestimo, da smo to učinili ne svojom snagom, nego snagom onoga, koji je Ljubav, a to je Bog. Neka se on slavi kroz sve ono što je dobra učinjeno. Njemu povjeravamo i našu budućnost, da nas nadahnjuje, vodi i krijepi!“     (tabb)