..:: TISKOVNA AGENCIJA BANJALUCKE BISKUPIJE ::..

Međunarodna konferencija Paneuropske unije BiH
„Kamo ide Europa i Bosna i Hercegovina – između integracije i izolacije“

Bosna i Hercegovina – zemlja različitih potencijala kojima može obogatiti Europu

Vaša Ekscelencijo Visoki predstavniče i specijalni predstavniče EU za BiH dr. Inzko,

Smatramo se osobito počašćenima da je organizator ove međunarodne konferencije Paneuropska unija BiH, odlučio da se konferencija održi u Biskupskom Ordinarijatu moje biskupije, u ovoj dvorani, u kojoj svoju djelatnost, između ostalih već pune četiri godine obavlja Europska Akademija Banjolučke biskupije. Izražavam Vam svima srdačnu dobrodošlicu. Jutros sam u sv. misi osobito molio za jedinstvo i napredak naroda i za uspješan rad ove konferencije.

Na ovome su se mjestu već održavali razni međunarodni skupovi, a prvi takav skup bio je godišnja sjednica Paneuropske unije Njemačke, održan 13. i 14. lipnja 2003., tjedan dana prije povijesnog događaja za ovaj grad – pohoda pape Ivana Pavla II.

Ova konferencija visokog europskog ranga svojim sadržajem želi osvježiti naša znanja, potaknuti naše savjesti i ujedini još više naše sile uma i srca u davanju konstruktivnog doprinosa u poželjnoj i potrebnoj izgradnji budućnosti našeg kontinenta i u njemu ove, u mnogo čemu specifične zemlje BiH, koja se već godinama, kao nijedna druga europska zemlja nalazi u nezavidnom položaju zbog nedavne ratne tragedije, u kojoj je sudjelovala i neodgovorna Europa. Kao sudionici ove konferencije želimo učvrstiti naše osvjedočenje da etika treba imati prednost pred tehnikom, da osoba mora imati prednost pred stvarima, da duh treba imati prednost pred materijom.

Međunarodnu paneuropsku uniju, kako je prepoznajemo iz njezinih 85 godina duge povijesti, s pravom zanima put i pravac hoda, točnije hodočašćenja našeg kontinenta.

S pravom se očekuje da hod svih europskih naroda bude put njihova ujedinjavanja, sve većeg i istinitijeg jedinstva njihovih legitimnih različitosti koje zavrjeđuju poštovanje. Ako Europa budućnosti bude građena na sigurnim temeljima kršćanske socijalne doktrine koja, između ostalog, osobito naglašava pravednost, ravnopravnost, solidarnost, supsidijarnost, mir i slobodu, moći će istinski usrećivati sve svoje stanovnike i ujedno biti u stanju graditi sigurne mostove prijateljstva i solidarnost s drugim kontinentima, s njihovim kulturama i problemima.

Ako takovu Europu želi pomoći izgraditi Paneuropska unija – a želi – onda bi i nosioci unije u svakoj od europskih zemalja morali biti sve svjesniji da te njihove, utemeljene i plemenite želje ne smiju ostati samo utopija, nego da mogu postati i realnost. A ima šanse da postanu realnost, ako ti nosioci sami budu vjerodostojni, učinkoviti i što je moguće brojniji.

Jedinstvo europskog kontinenta, koje u svome programu želi ostvariti paneuropski pokret, nije i neće biti samo utopija ako se uspije naći nove konstruktivne ljude, ako se uspije pojasniti mjesta i učvrstiti vrijednosti, koji će biti kadri nositi i ostvarivati to europsko jedinstvo. U to treba nezaobilazno ubrojiti duhovne i duševne vrijednosti, koje su kroz stoljeća bile sastavni dio europske baštine i kao takve predstavljaju temelj i okosnicu u svim europskim ali i mnogim neeuropskim zemljama, opće prihvaćene Povelje o ljudskim pravima i slobodama.

Današnja ali i sutrašnja Europa treba ljude koji su u stanju ali i voljni preuzeti i nositi odgovornost, ne pateći pri tome od kompleksa ni veće ni manje vrijednosti, treba istinske graditelje, treba proroke, vizionare.

Usuđujem se tvrditi da se takve ljude s pravom traži i želi naći upravo u Paneuropskom pokretu, koji se jasno zalaže za obranu i promoviranje objavljene Božje istine o čovjeku stvorenom na sliku Božju (Post 1,26), za obranu i promoviranje čovjekova dostojanstva i njegovih neupitnih prava, kao i prava naroda, sastavljenih od ljudi kao bogolikih stvorenja.

Sve očitijem zanemarivanju čovjekove duhovne dimenzije, sve fatalnijem prekidu sa povijesnim kontinuitetom i sve dramatičnijem relativiranju mnogih ako ne i svih vrijednosti, kao i duhovnom iskorjenjivanju europskog čovjeka treba odlučno i dosljedno suprotstaviti sliku čovjeka u njegovoj integralnosti, dakle i njegovu duhovnu i materijalnu stranu.

To moraju biti u stanju učiniti prvenstveno kršćani svih denominacija, kao i muslimani i Židovi, jer se svi oni predstavljaju i jesu vjernici u istog Boga, iako na različite načine. Od njih se očekuje da se istinski trude oko većeg međusobnog duhovnog jedinstva, oko jačanja međusobne solidarnosti te privredne, socijalne, pravne, kulturne i umjetničke razmjene dobara. Naravno da se to sve ne očekuje samo od onih koji nose političku odgovornost u svojoj sredini, nego i od svih drugih koji se smatraju istinskim vjernicima i istinskim humanistima, bez obzira koju javnu dužnost obnašaju ili je uopće ne obnašaju.

Sadašnja situacija u europskih zemljama, uključujući predugo zapostavljene pa i izmanipulirane zemlje i narode europskog Jugoistoka, gdje je smještena i moja domovina Bosna i Hercegovina, istinski je izazov za Paneuropski pokret, koji se diči svojim prepoznatljivim kršćanskim sadržajem i namjerama. Taj je izazov istinska šansa koju se mora, ali i može iskoristiti trezveno, miroljubivo, vjerodostojno i odlučno, unatoč svim propustima i porazima iz ranije ili skorašnje prošlosti, a što se ne može niti smije zanijekati.

Što se tiče puta i pravca, kojim nažalost ne ide, nego tetura već odavno međunarodno priznata moja domovina BiH, doista je krajnje vrijeme da joj se omogući hod, življenje i razvoj kao što to imaju i sve druge države u Europi. Kao domaći ljudi, kojih se to i najviše tiče, proteklih smo godina mnogo puta uzalud upozoravali svjetske moćnike, da nasilno slomljena kičma i kostur naše države fatalno krivo zarašćuju, a takvo krivo „zarašćivanje“ neće joj omogućiti ni normalno i bezbolno stajanje a kamo li bezbolno i sigurno hodanje putem poželjne, sigurne budućnosti, kako je to slučaj s drugim europskim zemljama.

Doista je prijeko potrebno da mi, kao članovi Paneuropske unije i svi drugi naši istomišljenici na lokalnoj i međunarodnoj razini budemo odlučni promotori učinkovite solidarnosti prvenstveno sa svim obespravljenim i zaboravljenim žrtvama ovdašnje nedavne ratne drame. Prije svega potrebno je ispraviti fatalne već učinjene krive korake, ako i sve skore već ozakonjene postojeće nepravde i zaustaviti sve egoistične, isključive samovolje, pazeći pri tom na legitimna očekivanja svih onih, koji su pogođeni dosadašnjim nepravdama i cijeneći njihova neupitna prava. Bez istinskog, pravednog pravnog temelja, bez postojanja pravne države neće se moći izgraditi u Bosni i Hercegovini multietničko, multireligijsko i multikulturalno društvo. A jedino takvo društvo čini Bosnu i Hercegovinu kadrom da bi svladala postojeće društvene, političke i gospodarske teškoće, da bi se postiglo međusobno razumijevanje, da bi se našla što bolja rješenja koja odgovaraju zakonitim očekivanjima domaćih žitelja. Potrebni su razumijevanje i potpora: potpora sve trima konstitutivnim narodima – jednako.

S pravom se očekuje od drugih europskih zemalja i Međunarodne zajednice da pruže potrebnu pomoć te podupru ciljano i odlučno one programe koji će Bosni i Hercegovini – (ali i njenim susjedima) omogućiti da što prije postanu sudionici europskih i svjetskih integracijskih postupaka.

- Ovdje mislim prvenstveno na učinkovitu pravnu i materijalnu pomoć, da se uspješno riješi još uvijek neriješeno pitanje više stotina tisuća izbjeglica i prognanika Hrvata, kojih se najmanje vratilo, ali također i pripadnika drugih naroda s banjolučkog područja, iz Bosanske Posavine, kao i iz nekih drugih dijelova Bosne i Hercegovine. Oni uporno traže učinkovitu, dostatnu materijalnu i drugu pomoć za povratak u svoj rodni kraj, na svoju očevinu i djedovinu i to u potpunoj sigurnosti kako bi u njemu nastavili živjeti čovjeka dostojnim životom uživajući sva osnovna ljudska i etnička prava i slobode, koje im jamči međunarodno pravo koje vrijedi u svim zemljama Europske unije, ali i šire.

- Potrebna je jasnija i odlučnija politička volja da se konačno riješe sva, još uvijek postojeća stanja nepravde i zapostavljenosti, jamčeći svakom pojedinom narodu naše zemlje njegova prava i obveze i osiguravajući mu jednake mogućnosti na svim područjima društvenog života preko demokratskih ustanova sposobnih suzbijati želje i pokušaje prevlasti jednih nad drugima.

- Sve ovo pak traži stalno i iskreno zalaganje za demokraciju i za njezin skladan razvoj. Poznato je da se demokracija izgrađuje i promiče jedino sustavnim odgojem i da zahtijeva prianjanje uz zajedničku baštinu etičkih i moralnih vrijednosti i trajnu pozornost na potrebe i zakonite težnje pojedinaca, obitelji i društvenih skupina. Demokraciju u našoj zemlji valja iz dana u dan graditi strpljivom postojanošću među starijima, ali osobito među mlađima, koristeći uvijek sredstva i načine, koji dolikuju jednom civiliziranom, građanskom društvu i koji to društvo poštuju.

Držim da je za jamstvo prava pojedinaca, skupina odn. naroda u ovoj nasilno „zbrkanoj“ zemlji Bosni i Hercegovini potrebna stvarna jednakost svih pred zakonom i stvarno poštivanje bližnjega. Također je nužno stvarati uvjete za međusobni oprost i za vjerodostojnu pomirbu, oslobađajući sjećanje od zlopamćenja i od mržnje nastalih zbog podnijetih nepravdi i zbog nasilno i umjetno stvorenih predrasuda.

- Ova velika zadaća, osim već spomenute, neizostavne pomoći Međunarodne zajednice zahtjeva djelotvornu suradnju i ozbiljno zalaganje svih struktura našeg b-h društva, uključujući svakako i političke čimbenike. Svi oni pojedinci, koji u raznim strukturama i na različitim razinama drže čelna mjesta dužni su se više i odlučnije zalagati za razrješavanje postojećih teškoća, s kojima se cijelo b-h stanovništvo suočava, nalaziti rješenja povoljna za sve, stavljajući u središte pozornosti čovjeka, njegovo dostojanstvo i njegove zakonite zahtjeve. Katolička Crkva u ovom gradu i entitetu, iako je uslijed ratnih zbivanja „spala“ brojčano na samo 6% od predratnog broja svojih vjernika, (220.000 prije rata – 12.500 godine 2008.!) i za vrijeme rata i nakon rata uporno se i konsekventno zalagala i zalaže se za dostojanstvo čovjeka, njegova osnovna prava i slobode, za pomirenje, za rušenje nametnutih predrasuda, za međusobno uvažavanje i solidarnost, za izgradnju pravednog mira ovdašnjim ljudima i narodima, posebno svojim socijalnim, karitativnim, obrazovnim i odgojnim institucijama.

Društveno-politički organizam međunarodno priznate države BiH, moje domovine, još uvijek je, nažalost, ozbiljno bolestan, iako na njemu ima mnogo zdravih dijelova. Samo zdravi dijelovi, i samo zdravi organizam može biti drugima od pomoći. Što više bude zdravlja u organizmu Bosne i Hercegovine to će ona učinkovitije moći pomoći Europskoj zajednici jer je Bosna i Hercegovina Europa u malom. Do sada je Bosna i Hercegovina pomogla Europi, tj. barem nekim njenim članicama, uglavnom preko svojih izbjeglica i prognanika, koji su osim svojih vrijednih ruku i pameti unijeli i svježe krvi u poprilično umorno njihovo nacionalno tkivo.

Poznato mi je da ogromna većina cjelokupnog sadašnjeg pučanstva Bosne i Hercegovine nastavlja gajiti živu nadu da će uspjeti riješiti dosadašnja neriješena pitanja i uskoro se pridružiti u ravnopravnosti ostalim europskim zemljama.

Vjerujem da svi humani predstavnici Međunarodne zajednice, te svi članovi Međunarodne Paneuropske unije mogu učinkovito pomoći što skorijem ispunjenju te njihove dragocjene nade. Od srca želim da to potvrdi i ova današnja konferencija u mom rodnom gradu , ovdje u centralnoj zgradi moje biskupije. Molim Boga, Oca svih ljudi, da blagoslovi naš današnji zajednički rad, kao i trajnu našu međusobnu povezanost i solidarnost. Sve nas preporučujem i zagovoru blaženog Ivana Merza, rođenog Banjolučanina, koji svojim porijeklom i svojom izobrazbom ujedinjuje Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Mađarsku, Austriju, Češku, Njemačku i Francusku. Njega je Sluga Božji papa Ivan Pavao II. prije šest godina u ovom gradu proglasio blaženim i postavio za uzor kršćanskim vjernicima laicima, osobito mladeži.

A sadašnji papa Benedikt XVI. svaki mu se dan moli, jer, kako reče, on je za njega uzor angažiranog vjernika laika XXI. stoljeća, jer je u sebi spojio znanost i vjeru: bio je vrhunski intelektualac i duboki vjernik.

Molim Vas da iz moga rodnog grada ponesete kao lijepu uspomenu barem njegovu spomen sličicu. Hvala Vam za iskazanu pozornost ovim mojim riječima.

isprintaj stranicu

pošalji prijatelju