Banjaluka, 26. prosinca 2003. (KTA)

BOŽIĆNO PRIMANJE U BISKUPSKOM ORDINARIJATU U BANJALUCI

U večernjim satima, na blagdan sv. Stjepana 26. prosinca, u dvorani Biskupskog ordinarijata, biskup Franjo Komarica priredio je svečano božićno primanje za svećenike, redovnike, redovnice, predstavnike biskupijskog Caritasa, predstavnike vjerskih zajednica, kulturne, društvene i političke predstavnike grada i entiteta te predstavnike međunarodne zajednice u Banjaluci. Prijemu je bio nazočan i mons. Donald J.Theriault, vojni i biskup-ordinarij iz Kanade, koji se nalazi u pohodu kanadskim vojnicima u sastavu SFOR-ovih jedinica u BiH.

U svom obraćanju nazočnima, biskup Komarica je rekao:

Vaša Ekscelencijo, drago brate u biskupstvu,
draga braćo svećenici i redovnici,
drage sestre redovnice,
štovani predstavnici Islamske zajednice
poštovana gospodo, predstavnici vlasti državne, entitetske i gradske,
poštovani prijatelji i sugrađani,
uvaženi predstavnici međunarodne zajednice u Banjaluci,
dame i gospodo, 

Od srca Vas sve pozdravljam i izražavam iskrenu dobrodošlicu svakom pojedinom od vas na ovaj prijem u povodu najradosnijeg kršćanskog blagdana Božića. Mnogi od Vas uputili ste i pismeno meni osobno, mojim suradnicima kao i svim katolicima banjalučke biskupije, čestitke za Božić s najboljim željama za ove svete dane kao i za cijelu iduću 2004. godinu. Za te Vaše iskrene izraze blizine, poštovanja i solidarnosti, a posebno za vaš današnji dolazak u ovu centralnu kuću moje biskupije te za upućene mi riječi prijateljstva i ljubavi, najsrdačnije vam zahvaljujem.

Koristim prigodu da svima vama uzvratim također s iskrenim čestitkama i najboljim željama: jednima još jednom blagdan Kristova Rođenja a drugima za taj isti blagdan kojeg ćete slaviti za 12 dana; a svima želim Božji blagoslov i pomoć za sve dane tijekom iduće građanske godine 2004, kako bi Vam ona bila dragocjena i za dušu i tijelo.

Sve ove želje koje jedni drugima uputismo ili upućujemo, izraz su naše vlastite nutrine i čežnje da osobno doprinesemo istinskoj sreći jedni drugih.

Mi kršćani uz dragi nam blagdan Božića posvješćujemo sebi i jedni drugima najpresudniji događaj za sudbinu svake osobe, svakog naroda i cijelog čovječanstva. Već 20 stoljeća mi utemeljeno tvrdimo da se Svemogući Bog definitivno i neizbrisivo uključio u našu povijest i to kao jedan od nas ljudi. Tim svojim činom On je dao dodatnu vrijednost našoj ljudskoj naravi i omogućio ispunjenje onih čežnji čovjeka koje se nikad bez Boga ne mogu ispuniti. Načinom svog ulaska u povijest ljudskog roda, Bog se definitivno stavio na stranu svakog čovjeka, a pa i onoga koji je u ljudskim očima najbjedniji, najobespravljeniji, najprezreniji. Svemogući je postao ubog da nas uboge ljude uzdigne u svoje vječno bogatstvo i sreću.

Kršćanstvo po svojoj biti već 20 stoljeća nastoji, u konkretnom vremenu i prostoru, što vjerodostojnije provoditi u djelo tu odluku svoje božanske Glave, svog Utemeljitelja, Utjelovljenog Sina Božjega, Isusa Krista. Zato se i danas kao i svih idućih godina, očekuje upravo od nas kršćana da i u ovom gradu i zemlji udruženim snagama i zajedno sa svim plemenitim ljudima u našem okruženju, ulažemo sile uma i srca u ozdravljanje još uvijek bolesne i zatrovane atmosfere u kojoj ovdje žive i treba da žive naši sugrađani, sunarodnjaci, suvremenici.

I mi, preostali članovi Katoličke Crkve koja ima nogo tisućljetne duboke korijene u ovom kraju i gradu, bili smo u ovoj godini koja je na izmaku, slično kao i ranijih godina, prozvani da pokažemo svoje vjerodostojno lice, da dademo svoj jasan pozitivan odgovor na najaktualnije pitanje ovog ambijenta i vremena na pitanje: : koliko nam je uistinu stalo do čovjeka, našeg sugrađanina, ne samo člana naše uže obitelji, rodbinske ili crkvene, nego svakog čovjeka bez razlike. Svatko od nas zna što je sve poduzimao i dobro učinio da pruži duhovnu i materijalnu pomoć još uvijek mnogim tisućama naših sugrađana, koji su bili ne samo gladni, bolesni, nego nažalost, bez prava na osnovna ljudska prava, kao što su pravo na vlastiti identitet, pravo na svoj rodni kraj, na svoj dom i imovinu, na život dostojan čovjeka.
Dakako, da zauzimanje za sve takve naše sugrađane nije isključiva zadaća samo nas katolika, nego i drugih kršćana i vjernika u jednog te istog Boga, Stvoritelja i Suca svih ljudi, kao i drugih humanista koji u ovom gradu i kraju žive i djeluju.

Vjerujem da u ime svih nas mogu reći da smo veoma zadovoljni i zahvalni Bogu što je naš grad i domovina pohodio u ovoj godini, kao nikad prije u povijesti, najveći moralni autoritet današnjice i priznati najveći mirotvorac svijeta, papa Ivan Pavo II. Došao je da nas katolike podrži u našoj ljubavi prema Bogu i ovdašnjim ljudima. Došao je da svim ljudima i svim narodima u ovom gradu i zemlji još jednom očituje svoju blizinu i da i mnoge druge iz bliza i daleka na to isto potakne. Došao je upravo u naš grad, u Banjaluku kako bi joj pomogao otvoriti fatalno zatvorena vrata, kako vlastitoj protjeranoj djeci, tako i mnogim prijateljima iz svijeta koji Banjaluci i cijelom ovom kraju žele dobronamjerno pomoći temeljito izliječiti rane prošlosti koje su još uvijek prekrivene otrovnim gnojem neistine, nepravde, mržnje i zakona jačega i bezočnijeg. Došao je Dobri Čovjek i ponudio nam dobri lijek međusobnog opraštanja i kajanja, lijek uzajamnog poštivanja i zajedničkog rada oko izgradnje bolje budućnosti za sve stanovnike ovog grada, regije i zemlje na prevažnim i sigurnim temeljima istine, pravednosti, ljubavi i slobode. Pozvao nas je sve, ne samo službene predstavnike državne i društvene zajednice nego i sve ljude dobre volje u našem gradu kraju i državi: «da mi sami budemo glavni graditelji svoje budućnosti, da se ne mirimo sa sudbinom», sa sadašnjom tjeskobnom situacijom, jer se može a i treba još mnogo više učiniti za mnoge ljude - mlađe i starije, ugrožene psihički i fizički a posebno za mnoge bez nade ni mira u srcu i duši.

Bog, Čovjekoljubac nam je svima i preko ovoga svog vjernog sluge dao do znanje da nas nije otpisao, nego da u nas, iako grijehom okružene pa i nerijetko zaražene, ima povjerenja.

Darovao je nama katolicima, ali i svim drugim Banjalučanima dodatni svojevrstan dar, dar jednog u njegovim očima uistinu uspjela života. To je naš sugrađanin blaženi Ivan Merz, koji je u ovoj godini po cijelom svijetu prodičio svoj rodni grad. A koliko će ga tek ubuduće prodičiti.

Za tu budućnost, ne samo našu osobnu nego i naših bližnjih, naših sugrađana i suvremenika, pozvani smo konstruktivno doprinositi. Svima nam je potreban istinski, pravedan i trajan mir. Takav mir treba istinite, pravedne i postojane graditelje, koji će ga graditi na četiri nužna stupa: na istini, pravdi, ljubavi i slobodi. Za izgradnju takva mira trebamo odlučno i uporno odgajati naše sugrađane, posebno mlade. To je uvijek aktualna obaveza, posebno za sve one koji obnašaju odgovorne uloge i zadaće u vlastitoj obitelji, u odgoju, u društvenom i javnom radu, u sredstvima javnog priopćavanja, dakako i u Crkvi i vjerskim zajednicama.

Nova godina, koja je pred nama, nova je šansa da svaki od nas i svi zajedno pokažemo vlastitu vjerodostojnost: koliko smo voljni i kadri afirmirati sebe u sebi i pomoći u afirmaciji čovjeka i njegove bogolikosti u našim bližnjima.

Kao najodgovorniji predstavnik Katoličke Crkve, drastično reducirane u ovom gradu i kraju, nastojat ću i ubuduće dijeliti sa svima vama i drugim mojim sugrađanima, kako Vašu i njihovu «radost i nadu, tako i žalost i tjeskobu», smatrajući to svojim zadatkom i zadatkom Katoličke Crkve u ovom vremenu i prostoru. Ni ja ni Crkva ne možemo zaboraviti još uvijek mnogostruke drame desetina tisuća žrtava rata, napose prognanika i izbjeglica, katolika i nekatolika, kao i drugih ljudi pritisnutih raznim nepravdama i nevoljama.

Želim utemeljeno vjerovati da u prevažnom poslu izgradnje bolje budućnosti za sve ljude koji imaju pravo ili žele živjeti u ovom gradu i kraju, neće izostati ni vaša djelotvorna suradnja. U tom vašem osobnom opredjeljenju za izgradnju budućnosti za sve naše suvremenike prema mjeri Boga-Čovjekoljupca, želim vam svakom pojedinom Božju pomoć. Molim Boga, koji nas voli i treba za najizvrsnije djelo istinskog usrećivanja naših bližnjih, da vam svima udijeli svoju pomoć i blagoslov kako bi vam i iduća godina 2004. bila obdarena mnogim darovima za dušu i tijelo te mnogim dobro iskorištenim šansama za činjenje djela istine, pravednosti, ljubavi i mirotvorstva.   (kta/tabb)