Prijedor, 14. siječnja 2006. (TABB)

PREDSTAVLJENA KNJIGA O PRIJEDORSKIM ŽUPNICIMA-MUČENICIMA 

U prostorijama župnog ureda u Prijedoru predstavljena je 14. siječnja knjiga Prijedorski mučenički trolist. Riječ je o knjizi dr. Ante Orlovca, generalnog vikara Banjolučke biskupije o povijesti prijedorske župe i njezina tri župnika koji su podnijeli mučeništvo u 20. stoljeću, kako to proizlazi iz podnaslova knjige Župa Prijedor i njezina tri župnika mučenika za vjeru u 20. stoljeću. Knjigu je izdala katolička župa Sv. Josipa u Prijedoru, a predstavili su je mons. Ivica Božinović, ravnatelj Katoličkog školskog centra u Banjoj Luci i ekonom Banjolučke biskupije, prijedorski župnik Marijan Stojanović i sam autor. Predstavljanju je uz prijedorske vjernike i sedam svećenika nazočila i predsjednica skupštine općine Prijedor dr. Azra Pašalić.

Mons. Božinović je, predstavljajući knjigu, rekao da je ona vrijedan doprinos povijesti prijedorske župe, ali i radu protiv zaborava naših mučenika, na koji je toliko puta pozivao sluga Božji papa Ivan Pavao II. Knjiga je podijeljena na dva dijela. U prvomu je prikazana povijest župe Prijedor, a u drugom prikazani su likovi trojice župnika-mučenika koji su dali život kao svjedočanstvo vjere u razmaku od samo malo više od pola stoljeća: mons. Josip Kaurinović, 1942., vlč. Josip Böckmann, 1945. i mr. Tomislav Matanović, 1995. U još jednom kraćem poglavlju prikazan je lik bogoslova te župe Antuna Bilješkovića koji je također ubijen u svibnju 1942. Kao posebno obogaćenje knjige spomenuo je dva popisa žrtava iz prijedorske župe: u prvom su navedene žrtve Drugoga svjetskog rata i poraća, njih 255, a u drugom 36 žrtava najnovijih ratnih stradanja, iako u Prijedoru rata nije ni bilo. Valja naglasiti da to nije konačan popis, nego imena onih do kojih je autor mogao do sada doći. Župnik Stojanović govorio je o svome prethodniku Matanoviću koji je mučenički završio svoj život 1995. skupa sa svojim roditeljima Josipom i Boženom (njih obojica su iz prijedorske župe). Na koncu je autor izrazio zahvalnost svima koji su pomogli u nastanku knjige i naglasio da je sve napisao iz ljubavi prema povijesnoj istini i iz pijeteta prema kolegama svećenicima, od kojih je najmlađi vlč. Matanović bio neko vrijeme njegov suradnik kao župni vikar u Banjoj Luci, a koji su dali tako sjajno svjedočanstvo. Izrazio je radost da se unatoč stradanjima prijedorska župa obnavlja i da je upravo sagradila novu župnu crkvu koja je 1992. miniranjem bila posve porušena. Crkva se pokazala neuništivom, jer je najjača kad dijeli Isusovu sudbinu, kako to lijepo simbolizira i naslovnica s prijedorskim «ranjenim Isusom» i vijencem svećenika-mučenika oko njega.    (tabb)