Bosanska Gradiška, 29. siječnja 2007. (TABB)

+ BARBARA VIŠATICKI

            U dubokoj starosti, u 94. godini života preminula je 24. siječnja u Zagrebu Barbara Višaticki, majka 11 djece od kojih su čak četvorica sinova postali svećenicima. Na njezinu ispraćaju sudjelovali su: nadbiskup vrhbosanski kardinal Vinko Puljić, mjesni banjolučki biskup mons. Franjo Komarica, 40-tak svećenika, među kojima i gotovo cijeli profesorski zbor Teološkog fakulteta u Đakovu na čelu s dekanom mons. Nikolom Doganom, čiji je član i pokojničin sin mons. Karlo, tamošnji bogoslovi predvođeni rektorom mons. Josipom Bernatovićem, studenti i studentice, mnoštvo časnih sestara i drugih vjernika iz brojnih župa u kojima su djelovali ili sada djeluju njezini sinovi svećenici.

            Sprovodno slavlje 27. siječnja započelo je sv. Misom zadušnicom u bosanskogradiškoj župnoj crkvi sv. Roka pod predsjedanjem kardinala Puljića koji je nekoć bio pokojničin župnik. U prigodnoj homiliji podsjetio je na svoje susrete s pokojnicom - ženom jake vjere, ustrajne molitve i predanosti Bogu. Pjevali su i asistirali kod sv. mise đakovački bogoslovi. Od pokojnice se u ime klera i cijele Banjolučke biskupije oprostio generalni vikar mons. Anto Orlovac, a u ime Bogoslovnog fakulteta u Đakovu mons. Nikola Dogan te u ime obitelji pokojničin sin svećenik vlč. Adolf, župnik u Glamoču. Više je svećenika i drugih prijatelja obitelji uputilo svoje sažalnice, među njima mons. Drago Balvanović, misionar u Peruu, zatim hrvatski veleposlanik u Banjoj Luci Miroslav Buličić te prvak stranke HDZ BiH dr. Dragan Čović. Sprovodne obrede na groblju u Čatrnji, selu bosanskogradiške župe, predvodio je biskup Komarica. Tijelo pokojnice položeno je u obiteljsku grobnicu uz pokojničina supruga Ivana Pavla, a nazočni su se oprostili s njom pjevajući pjesmu uskrsne nade: Kraljice neba.

            Pokojna Barbara rođena je 7. studenoga 1913. u Petrovu Selu, u župi Nova Topola kod Bosanske Gradiške u deseteročlanoj obitelji doseljenih Poljaka Jakuba Ostrowskog i Marije r. Najdek. Kao 18-godišnja djevojka sklopila je kršćanski brak s Ivanom Pavlom Višatickim i otada je živjela u Kruškiku, pa u Čatrnji, selima bosanskogradiške župe sv. Roka. Četvorica njezinih sinova: pok. Kazimir, Adolf, Franjo i Karlo izabrali su svećeničko zvanje, te su postali svećenicima Banjolučke biskupije, a ostali su zasnovali obitelji pa od pokojnice potječe čak 41 potomak. Preživjela je čak tri rata, izdržala je 45 godina komunističke vlasti, a pod stare dane, 1993. godine prognana je iz vlastite kuće u Čatrnji. Najteža kušnja bila kada je 17. studenoga 2004. ubijen njezin sin svećenik Kazimir u župnoj kući u Bosanskoj Gradiški, a i ona je te noći bila s njime u kući, a da mu nije mogla pomoći. No, sve je izdržala snagom svoje velike vjere. Znala je da od Boga dolazi dobro i zlo, i tako je sve prihvaćala iz Božje ruke. Pokoj vječni daruj joj, Gospodine!     (tabb)