Linz, 23. siječnja 2007. (TABB)
PREDAVANJE BISKUPA KOMARICE O AKTUALNOJ SITUACIJI CRKVE U BiH
Na poziv privatnog teološkog sveučilišta iz Linza u Austriji, u okviru svečane akademije 23. siječnja 2007., prigodom Dana sveučilišta, održao je banjolučki biskup dr. Franjo Komarica predavanje o aktualnoj situaciji u kojoj se nalazi Katolička Crkva u Bosni i Hercegovini. Govor biskupa Komarice o teškoćama, izazovima, zadaćama i nadama katolika u njegovoj domovini izazvao je kod mnogobrojne nazočne publike „veliku zbunjenost“, „duboku potresenost“, „iskreno divljenje“, „ne malu postiđenost“ te „pobudio želju za konkretnim akcijama solidarnosti“.
Na predavanju su bili nazočni: domaći biskup mons. Ludwig Schwarz, mons.
Maximilian Aichner, umirovljeni biskup Linza, rektor i mnogi profesori te
studenti sveučilišta, poglavari i bogoslovi iz tamošnjeg bogoslovnog sjemeništa,
veći broj svećenika i redovnika te vjernika laika, predstavnika raznih udruga i
društava s područja austrijske pokrajine Gornje Austrije.
Rektor sveučilišta prof. dr. Michael Rosenberger je biskupa Komaricu nazočnima predstavio kao „neumornog branitelja istine, pravde i ljudskog dostojanstva“ te „promicatelja praštanja i pomirenja u njegovoj zemlji“ kao i „istinskog moralnog autoriteta čiji se glas uvažava ne samo u njegovoj domovini nego i daleko izvan nje“.
Biskup Komarica je na početku svog govora zahvalio svojim domaćinima za „izuzetnu
čast što može u tako svečanoj prigodi govoriti o životnim problemima ljudi iz
jedne strane, nepoznate sredine“. Najprije se kratko osvrnuo na dramatičnu
povijest naroda i država na području Jugoistoka Europe i konkretno Bosne i
Hercegovine. Istaknuo je da su ti „narodi i države tijekom prošlih kriznih
perioda bili više objekt nego ravnopravni partneri velikih sila, čiji su se
interesi ne rijetko sudarali na tom području“. Naglasio je nužnost veće
međusobne suradnje i uvažavanja kako domaćih naroda među sobom tako i iskrenu,
usklađeniju i odlučniju pomoć današnjih velikih sila cijeloj toj regiji, koja
još uvijek pati zbog nemogućnosti da stane na vlastite noge i omogući svojim
stanovnicima prosperitetnu, mirnu budućnost.
Zatim je u sažetom obliku prikazao mnogostoljetnu povijest katoličkih biskupija te stradanje i oporavljanje Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini.
Nadovezujući se na to, a prikazujući opširnije aktualnu dramatičnu situaciju u kojoj se nalazi Crkva u njegovoj domovini, biskup Komarica je ustvrdio da je na sceni „nepravda koju su današnji moćnici dobro planirali i temeljito proveli te doveli do fizičkog nestajanja katolika s velikog dijela ove zemlje, gdje su oni i kao crkveno-vjerska zajednica i kao narod (hrvatski) autohtoni i kao takvi bili su, a i danas žele biti, dragocjeni promicatelji zapadnoeuropske kulture“.
Naveo je zatim cijeli niz konkretnih podataka o protjerivanju i ubijanju ljudi, uništavanju crkvenih objekata i preziranju svih miroljubivih napora, koje su poduzimali predstavnici Crkve zajedno s povjerenim im vjernicima. Spomenuo je užasne posljedice rata na psihu ljudi, izobličenost njihova ponašanja, na obezvrjeđivanje svih moralnih i etičkih normi te gaženje osnovnih ljudskih i građanskih prava i sloboda.
Prikazao je i zauzimanje domaćih biskupa da ne dođe do rata, a tijekom rata za ublaživanje ratnih strahota, u stalnim kontaktima s odgovornima u zemlji i predstavnicima međunarodne zajednice te u materijalnom pomaganju ratom pogođenih ljudi, katolika i nekatolika.
Govoreći zatim o poslijeratnoj situaciji, biskup je upozorio na aktualni fatalni oblik međunarodno priznate države BiH, koji je zapravo strukturalno nijekanje osnovnih ljudskih i građanskih prava mnogih ljudi i domaćih konstitutivnih naroda, napose hrvatskog naroda u BiH. Naveo je mnoge konkretne primjere nagrađivanja zločina i zločinaca i kažnjavanja slabijih, tj. žrtava rata i ratne nepravde, što se posebno očituje u dramatično malom povratku prognanih katolika iz njihovih rodnih mjesta i njihovih župa, napose u entitetu RS. Požalio se na ne rijetke slučajeve kada su zaduženi međunarodni predstavnici pokazivali svoju grubost, bahatost, cinizam, neznanje ili neodlučnost kad je trebalo ispravljati očite nepravde i učinkovitije pomagati žrtvama rata.
Spomenuo je i uporno nastojanje bosanskohercegovačkih biskupa da upozoravaju na nepravde, potiču političare na humanije ponašanje prema građanima zemlje i apeliraju na dobročinitelje iz inozemstva da ne odustanu od pružanja dragocjene pomoći još uvijek velikom broju ljudi u materijalnoj oskudici.
Biskup Komarica je opširno govorio i o aktualnim izazovima. Naglasio je da je „i
za katolike i nekatolike u BiH povratak prognan
ika
i izbjeglica od egzistencijalnog značenja“. Zato je i „stvaranje nužnih
preduvjeta za njihov povratak i ostanak u rodnome mjestu nezaobilazna zadaća za
sve koji nose političku ili drugu društvenu odgovornost u zemlji“. Kad su u
pitanju katolici u BiH, biskup Komarica je na većem broju primjera pokazao da
manjka politička volja i materijalna pomoć od strane i domaćih političara i
predstavnika međunarodne zajednice za stvaranjem svih nužnih uvjeta za nesmetan
povratak i održiv ostanak svih onih katolika (Hrvata i dr.) koji ni nakon 11
godina svakovrsne opstrukcije od strane općinskih i entitetskih vlasti ne
odustaju od želje za povratkom u svoj zavičaj. Naveo je i višekratne
intervencije pokojnog pape Ivana Pavla II. i sadašnjeg pape Benedikta XVI. „svim
odgovornima“ da odlučnije i zauzetije porade na povratku i održivom ostanku
u banjolučkoj regiji i u Bos. Posavini.
Pružanje materijalne pomoći svim potrebitima, bez obzira na njihovu nacionalnu ili vjersku pripadnost, smatra biskup Komarica također trajnim izazovom za Katoličku Crkvu u BiH. Na mnogim konkretnim primjerima dosadašnjeg rada biskupijskih Caritasa u Banjoj Luci, Sarajevu i Mostaru predstavio je impozantno, dragocjeno djelovanje kršćanske solidarnosti tijekom ratnih i poratnih godina na području cijele zemlje. Naveo je mnoge projekte socijalnog, odgojnog, prosvjetnog i kulturnog značenja koji su bili, koji još traju i koji su u planu, a koji osim konkretne materijalne pomoći dragocjeno pridonose prijeko potrebnom stvaranju atmosfere međusobnog zbližavanja, povjerenja i pomirenja među domaćim ljudima.
Iznoseći zatim u svom predavanju konkretne, nezaobilazne zadaće koje stoje pred Katoličkom Crkvom u BiH, biskup je najprije naglasio „duhovnu obnovu čovjeka kao glavnu i prvotnu zadaću“. Tu je svakako uključen rad na međusobnom istinskom pomirenju među – u ratu – suprotstavljenim stranama. Citirao je više mjesta iz zajedničkih pisama i apela katoličkih biskupa BiH njihovim vjernicima i svim ljudima dobre volje, potičući ih da „opraštaju i kad je potrebno da traže oproštenje“. Požalio se da ni u ovom prevažnom poslu za bolju i sretniju budućnost zemlje, slično kao i kod zauzimanja za vrijednosti i principe humanog, demokratskog svijeta, biskupi nisu dobili očekivanu, nužnu podršku od strane političkih moćnika, te su i očekivani plodovi izostali.
Biskupi i dalje nastavljaju započeti posao trudeći se u iskrenom ekumenskom duhu i otvorenom dijalogu, zajedno s predstavnicima srpske pravoslavne Crkve te Islamske i Židovske zajednice, pridonijeti rastu većeg međusobnog približavanja pripadnika različitih vjerskih zajednica u zemlji.
Osim toga biskup je naveo da je i „uporno zalaganje oko istine i pravde za sve ljude i narode u BiH također jedna od važnih zadaća za domaću Katoličku Crkvu“.
Pri kraju svoga dužeg izlaganja, koje su prisutni u ispunjenoj prostranoj dvorani sveučilišta slušali s velikom pozornošću, biskup Komarica je naveo i konkretne primjere „vedrine na obzorju naše svakodnevice, koje je ispunjeno mnogim oblacima“. Između ostalog citirao je i snažne riječi podrške sadašnjeg pape Benedikta XVI. prigodom pohoda „ad limina“ biskupa iz BiH, u veljači prošle godine; zatim donošenje Zakona o pravom položaju Crkava i vjerskih zajednica za cijelu BiH te potpisivanje temeljnog dokumenta za državni ugovor između Svete Stolice i BiH u travnju 2006. Biskup Komarica je spomenuo da se katolici Bosne i Hercegovine pouzdavaju i u zagovor Sluge Božjeg pape Ivana Pavla II., koji je njihov najveći zagovornik i koji ih je dvaput pohodio i darovao im blaženika, domaćeg sina Ivana Merza. „Svijest da nas, osim sadašnjeg poglavara Katoličke Crkve pomaže ljubav i nezaboravnog našeg najvećeg prijatelja pokojnog pape, pruža nam utemeljen razlog da ustrajemo u nadi na putu Isusa Krista, putu pružanja svjedočanstva za istinu, pravdu i pravednost, za praštanje i pomirenje, svjedočanstvo ljubavi i izgrađivanja pravednog mira. A to je i inače zadaća svakog Kristova učenika, gdje god i kad god on živio ili živi.“
Po završetku izlaganja biskupa Komarice, domaći biskup mons. Schwarz vidno „uzbuđen i duboko pogođen svime što je čuo“ od srca je zahvalio biskupu „na jasnom i upečatljivom svjedočenju o sadašnjoj stvarnosti u kojoj žive katolici i drugi ljudi u BiH“. Nadodao je kako je „ta dramatična situacija izazov za sve humane ljude, napose za katolike i u Austriji, koji ne smiju ostati bezosjećajni na pozive u pomoć ove naše braće“.
Obećao je kako će zajedno s drugima u svojoj biskupiji i u cijeloj Austriji razmotriti mogućnosti većeg uključivanja u pomoć naporima koje vodstvo Katoličke Crkve u BiH poduzima za bolju, sigurniju i čovjeka dostojnu budućnost katolika i nekatolika u BIH.
Biskup Komarica je za vrijeme svoga boravka u Linzu imao cijeli niz susreta s
tamošnjim intelektualcima i novinarima, koji su se zanimali za mnoge konkretne
podatke i slučajeve iz sadašnjice BiH. (tabb)
