Banja Luka, 15. srpnja 2005. (TABB)

PROGLAS BISKUPA KOMARICE UZ POČETAK OBILJEŽAVANJA 125. OBLJETNICE BANJOLUČKE BISKUPIJE 

Banjolučki biskup mons. dr. Franjo Komarica uputio je na blagdan sv. Bonaventure, 15. srpnja, Proglas uz početak obilježavanja 125. obljetnice Banjolučke biskupije koji prenosimo u cijelosti: 

„Časnoj braći svećenicima i redovnicima,
članovima prezbiterija naše Banjolučke biskupije,
časnim sestrama redovnicama na području iste mjesne Crkve
i svim ostalim vjernicima, članovima naše biskupijske zajednice:
„Milost Vam i mir od Boga Oca i Gospodina Isusa Krista!“ (2 Sol 1, 1) 

Krist jedini Posrednik između Boga i ljudi, ustanovio je na zemlji i neprestano uzdržava svoju svetu Crkvu, zajednicu vjere, ufanja i ljubavi, kao vidljivi organizam po kojemu na sve razlijeva istinu i milost. Ali, društvo sastavljeno od hijerarhijskih organa i mistično Kristovo tijelo, vidljiv zbor i duhovna zajednica, zemaljska Crkva i Crkva koja već posjeduje nebeska dobra, ne smije se smatrati kao dvije stvarnosti nego one tvore jednu složenu stvarnost, koja je sastavljena od ljudskog i božanskog elementa. Ovo je Kristova Crkva, koju u Vjerovanju priznajemo jednom, svetom i apostolskom i koju je naš Spasitelj poslije svoga uskrsnuća predao apostolu Petru da je pase (Iv 21, 17) i povjerio njemu i ostalim Apostolima da je šire i njom upravljaju (usp. Mt 28, 18 i sl).

Ova Crkva, ustanovljena i uređena na ovome svijetu kao društvo, nalazi se u Katoličkoj Crkvi, kojom upravljaju nasljednik sv. Petra i biskupi sjedinjeni s njime, iako se izvan njezina organizma nalaze mnogi elementi posvećenja i istine, koji kao darovi svojstveni Kristovoj Crkvi potiču na katoličko jedinstvo (usp. LG 8).

Neizbrisivi datum za povijest kršćanstva, posebice Katoličke Crkve u ovim krajevima, u kojima ona postoji dokumentirano više od 16 stoljeća, bio je svakako 5. srpnja 1881. godine. Toga dana je u Rimu napisano, a mjesec dana kasnije (4. kolovoza 1881.) svečano proglašeno, Apostolsko pismo tadašnjeg nasljednika apostola Petra Pape Leona XIII. o uspostavi Vrhbosanske metropolije i naše mjesne Crkve, Banjalučke biskupije. Pismo počinje svečanim riječima:

„Ex hac augusta principis apostolorum cathedra“ (S ove uzvišene stolice apostolskog prvaka“).

Dogodine u ovo doba navršava se 125. godina od „rođenja“ naše biskupije, duhovne majke mnogo desetina tisuća Kristovih vjernika, koji su, na području naših župa, svetim krštenjem učlanjeni u Božji narod, u jednu, svetu, katoličku i apostolsku Kristovu Crkvu.

Dolikuje, a i dužna zahvalnost nas obvezuje da ovu 125. obljetnicu kao Kristovi sljedbenici obilježimo na najbolji mogući način.

Zato, ja - po milosti Božjoj biskup ove mjesne Crkve -, vršeći upravu nad Vama, kao dijelu Božjeg naroda koji mi je povjeren (usp. LG 23) danas, na blagdan nebeskog Zaštitnika naše biskupije, sv. Bonaventure, službeno proglašavam otvorenom „Svetu godinu Banjolučke biskupije“, koja će trajati do ovog blagdana iduće 2006. godine!

Što želimo činiti i ostvariti u ovoj godini koja za našu biskupiji treba biti svojevrsna „godina milosti Gospodnje“ (usp. Lk 4, 19)?

1. Ponajprije, pozivam sve članove naše mjesne Crkve da se od danas uključite u molitvenu akciju za duhovnu obnovu svih nas i svakog pojedinog: počevši od biskupa, svećenika, redovnika, redovnica, roditelja, vjernika svih uzrasta: starih ljudi, onih zrele dobi do mladih i djece. Pozvani ste ne samo vi, koji se momentalno nalazite na području naše biskupije, nego i svi vi, daleko veća većina, koji ste rođeni i kršteni u jednoj od postojećih ili nažalost uništenih župa, da se priključite s nama zajedno u zahvaljivanju Presvetom Trojstvu za dar svete kršćanske vjere, za pripadnost Kristovoj Crkvi i za pravo na sve one milosne Božje darove koje ona posjeduje.

2. U ovom vremenu, obilježenom još uvijek mnogobrojnim i mnogovrsnim otvorenim ranama iz nedavnog ratnog perioda, želimo kao Kristovi vjernici, još odlučnije i intenzivnije poraditi na njihovom ispravnom zacjeljivanju, najprije kod nas samih, a onda i kod naših bližnjih. Želimo ciljanim, dobro pripremljenim katehetskim, pastoralnim, liturgijskim, te karitativnim i socijalnim akcijama i projektima u svim župama naše biskupije obnoviti i učvrstiti duhovne i moralne vrijednosti u što većem broju naših vjernika. Želimo u budućnost obiteljskih, župnih i redovničkih zajednica naše biskupije svjesno i odgovorno najprije ugrađivati poznate nam teološke kreposti: vjeru, ufanje i ljubav, kao i stožerne kreposti: pravednost, jakost, razboritost i umjerenost!

3. Želimo općoj Crkvi, napose njenom dijelu u našoj Domovini i našem hrvatskom narodu, i u buduće nuditi dragocjeno jedinstvo naših svećenika, redovnika, redovnica i vjernika svjetovnjaka s njihovim biskupom i međusobno!

4. Želimo probuditi, osvježiti ili ažurirati djelovanje naših župskih pastoralnih i ekonomskih vijeća, te svih biskupijskih vijeća, promotora i delegata, kako je to predviđeno važećim crkvenim odredbama!

5. Želimo se otvarati znakovima i zahtjevima vremena i ambijenta u kojem po Božjoj promisli živimo, kloneći se svake sjene zla, promičući praštanje i pomirenje te dobro jedni prema drugima i prema svima; ne trnući Duha i ne prezirući proroštva, - kako nas opominje Apostol naroda, sv. Pavao (usp. 1 Sol 5, 15. 19-22).

S radošću Vam najavljujem već skoro otvaranje Katoličkog školskog centra, Centra za život i obitelj, nove redovničke kuće sestara Misionarki ljubavi blažene Majke Terezije iz Kalkute i Europske katoličke akademije – sve ovdje u Banjoj Luci.

6. Želimo nastaviti ispunjavati zadatak koji nam je zadao – među nama boraveći – Božji čovjek Katoličke Crkve, nezaboravni papa Ivan Pavao Drugi, da ćemo poput najdičnijeg člana naše biskupijske zajednice - blaženog Ivana Merza, u školi bogoslužja Crkve - napose u slavljenju i čašćenju Presvete Euharistije, tražiti osobni susret s Kristom, kako bi nam njegovo Evanđelje bilo ono veliko mjerilo koje će ravnati našim okolnostima i opredjeljenjima (Petrićevac, propovijed Sv. Oca 22. lipnja 2003).

7. Želimo također, u ovoj značajnoj godini za našu biskupiju, s dužnom zahvalnošću Bogu i s pijetetom prema mnogim generacijama članova Kristove Crkve iz prošlih desetljeća i stoljeća s područja naše biskupije, otrgnuti od mulja zaborava i mraka prošlosti što više od onoga što su oni, surađujući s Božjom milošću, ostavili iza sebe kao dragocjeno sjeme Božje istine o Bogu i o bogolikosti čovjeka.

Povjerimo sve ove naše plemenite želje i odlučne nakane majčinskom zagovoru Presvete Djevice i Bogorodice Marije, koja je Majka Crkve, kao i zagovoru naših nebeskih zaštitnika sv. Bonaventure i blaženog Ivana Merza, kako bi se one i ispunile – na slavu Božju, na izgradnju Njegova Kraljevstva, na duhovnu obnovu Kristove Crkve u našoj biskupiji i metropoliji i na učinkovitu izgradnju civilizacije ljubavi u našim gradovima i selima!

Tako neka bude!     (tabb)