Drvar, 27. srpnja 2005. (TABB)

NE GASNE SPOMEN NA DRVARSKE MUČENIKE 

Već je postalo uobičajenim da katolička zajednica u Drvaru 27. srpnja obavlja spomen drvarskih mučenika, točnije mučenika iz toga dijela Banjolučke biskupije. Kako je našoj javnosti već poznato, 27. srpnja 1941. ubijeni su na povratku s hodočašća Sv. Ani u Kosovo kod Knina drvarski župnik Waldemar Maximilian Nestor i još do danas nepoznat broj njegovih župljana, koji su se vraćali vlakom uskotračne željeznice u Drvar. Istoga dana u Bosanskom Grahovu uhićen je tamošnji mladi župnik Juraj Gospodnetić i nekoliko dana nakon toga veoma okrutno mučeni i ubijen. U gotovo istom naletu posve je uništena i treća župa u tome kraju, ona u Krnjeuši kod Bosanskog Petrovca, a župnik Krešimir Barišić s trojicom sjemeništaraca zlostavljan i polumrtav bačen u zapaljenu crkvu, gdje su izgorjeli. U tom zločinačkom pohodu četničkih i partizanskih jedinica pobijeno je cjelokupno katoličko pučanstvo te župe, a preživjeli su samo oni koji pukim slučajem nisu bili kod kuće. Otkako je trojici župnika 2001. godine postavljena spomen-ploča, a za gotovo 600 poznatih žrtava iz te tri župe isto toliko crtanih malih uljanica na posebnom panou u drvarskom bogoslužnom prostoru gdje se slave sv. mise, tu se redovito slavi «Dan mučenika». Uključeni su i mučenici i žrtve iz Krnjeuše i Bos. Grahova, jer u Krnjeuši danas nema nijednog katolika, a u Bos. Grahovu doskora nije bilo bogoslužnog prostora.

Sv. misu zadušnicu u Drvaru je ove godine predvodio župnik iz Zavalja kod Bihaća Mile Ivančić uz suslavlje još deset svećenika pridošlih sa svih strana, od Gradiške, Banje Luke i Prijedora do Tomislavgrada i Aržana u Dalmaciji. Svi su oni došli odati počast i moliti za svoju subraću svećenike-mučenike, ali i sve nevine žrtve toga i drugih ratova. Propovjednik je istaknuo vrijednost njihova mučeništva, jer je patnja stalna pratilja našeg života, i naglasio je da se bez muke ne postiže ništa veliko. Oni su trpjeli s Isusom i za Isusa, a stradali su nevini samo zbog svoje pripadnosti Katoličkoj crkvi i hrvatskom narodu. Domaći župnik Vladislav Žarko Ošap uzorno je organizirao skup, pročitao je prezimena obitelji iz kojih su ponikli drvarski mučenici, pozdravio je i predstavio svećenike i predstavnike državnih vlasti, koje je zastupao hrvatski član Predsjedništva Bosne i Hercegovine i njegov predsjedavajući g. Ivo Miro Jović, te više drugih dužnosnika iz županije i općine. Predsjednik Jović je nakon sv. mise položio vijenac i zapalio svijeću pred križem u čast palim hrvatskim braniteljima, koji je nedavno izmješten s prvotnog mjesta u parku u otvoreni zvonik uz bogoslužni prostor. Nakon što su to učinili i predstavnici udruge obitelji poginulih i nestalih branitelja, te mladeži HDZ-a i drugi dužnosnici, izmoljeno je opijelo za sve pale branitelje i žrtve ratova, a predsjednik Jović je održao kratak ali sadržajan govor. Pozdravljajući sve nazočne, naglasio je da je došao vidjeti kako u Drvaru žive Hrvati i drugi stanovnici, ali je kao vjernik istaknuo da se zajedno sa svima molio za sve žrtve za koje pedesetak godina nismo ni znali, niti se o njima smjelo govoriti. Sada je to moguće i valja to činiti, a o stradanjima našega naroda dužni smo poučiti svoju djecu, o onih 220.000 civila i vojnika u Bleiburgu, kao i o žrtvama koje su pale u ovim krajevima. Istaknuo je da je hrvatski narod u BiH i u najnovije doba podnio najveće žrtve i da se u Republiku Srpsku nije vratilo 220.000 (opet taj broj!) prognanih Hrvata. Unatoč svemu pretrpljenomu, svi su govornici pozivali na opraštanje i suživot u miru, ali bez zaborava svojih mučenika i velikana, a najveći je onaj koji iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu daruje svoj život.

Svi nazočni imali su prilike družiti se i okrijepiti u gostoljubivu ozračju koje je stvorio župnik Ošap sa svojim župljanima.   (tabb)