Vatikan, 20. srpnja 2005. (TABB)

L'Osservatore Romano o blaženome Ivanu Merzu
za Svjetski dan mladih u Kölnu 

Vatikanski dnevnik L'Osservatore Romano od 20. srpnja 2005. na središnjim stranicama donosi opširan članak o blaženom Ivanu Merzu a u vidu duhovne priprave za Svjetski dan mladih. U čitavome se naime svijetu vrše duhovne pripreme za XX. svjetski dan mladeži, koji će se održati od 16. do 21. kolovoza u Kölnu. Bit će to prvi, veliki i s nestrpljenjem očekivani susret kršćanske mladeži s novim papom Benediktom XVI., a održat će se na temu «Dođosmo mu se pokloniti», koju je izabrao njegov prethodnik Papa Ivan Pavao II. Nizom posebnih priloga, vatikanski dnevnik 'L'Osservatore Romano' prati, korak po korak, radosno hodočašće mladih prema tome izvanrednom događaju.

Tako je u broju od 20. srpnja predstavljen lik blaženoga Ivana Merza, koji je – kako stoji u članku – uzor ne samo za mlade hodočasnike iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, već i za sve nove naraštaje Europe i svijeta. Mladi će hodočasnici iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine u velikome broju doći u Köln, donoseći u svojim srcima svjedočanstvo svojega «prijatelja» i «vršnjaka» Ivana Merza – piše novinar Giampaolo Mattei – jer žele «upisati» bl. Ivana u proslavu Svjetskoga dana mladeži, koji je on svojom mladenačkom intuicijom, na neki način, predosjećao i predviđao.

Nakon prikaza kratkoga životopisa bl. Ivana, Mattei se pita: i to je sve? Da, to je sve – odmah odgovara – jednostavan, «normalan» život, ali koji je ušao u povijest Crkve XX. stoljeća. Ono što «najosnovniji» životopis neće nikada moći ispripovijedati jest «životopis duha». Što je tako izvanredno učinio taj mladić da je potaknuo Ivana Pavla II. na hodočašće u Banju Luku kako bi ga ondje proglasio blaženim? Što bl. Ivan može reći danas? U čemu je njegova svetost? – upitao se nadalje autor članka te odmah odgovorio kako se Ivanova izvanrednost, originalnost i neodoljivost nalaze upravo u njegovoj običnosti. Da je vrijednost lika i pojave bl. Ivana važna, razumije se iz jedne vrlo jednostavne činjenice: kada je 1945. Titov komunistički režim došao na vlast, zabranio je čak spominjanje imena Ivana Merza. Njegov je lik bio nepodnošljiv za ateistički sustav – napominje nadalje Mattei.

Spomenuvši na posljetku kako je život bl. Ivana bio usredotočen na Euharistiju, molitvu i veliku pobožnost Majci Božjoj, kako je bila postojana njegova vjernost Papi i Crkvi, a izvanredno i skriveno njegovo kapilarno karitativno djelovanje, Mattei naglašava kako se doista ostaje bez daha pred veličinom ovoga mladića. I potom navodi riječi teologa i bibličara Tommasa Federicija, kojima je izrazio svoje veliko divljenje prema bl. Ivanu Merzu: «Lik i djelo Ivana Merza pobuđuju neopisivo iznenađenje čim im se približite… U dodiru s njime, stvarno se ulazi u životnu razmjenu koju nije moguće izbjeći, i od koje nije moguće ne naučiti mnogo». Istaknuvši da velika europska kultura ne poznaje Ivana Merza, Federici je upozorio da bi valjalo objaviti sva njegova djela kako bi se svi katolici upoznali s njima.

«Blaženi Ivan 'nosi' u Köln program koji je živio» zaključuje  Mattei. To je program katoličkoga djelovanja, koji vrijedi za sva vremena i sva područja. Otkrio je da je biti laik poziv na poslanje, i od toga je trenutka njegova velika težnja kao mladića među mladima bila 'nikada ne zaboraviti Boga' u svojemu apostolatu» završava svoj članak Giampaolo Mattei u L'Osservatore Romanu.

Vijest o objavljivanju članka s opširnim citatima donio je i Radio Vatikan u svome prijenosu na hrvatskom jeziku istoga dana 20. srpnja 2005.    (tabb)