Banjaluka, 15. srpnja 2006. (TABB)

NA SPOMENDAN SV. BONAVENTURE OBILJEŽENA 125. OBLJETNICA BANJOLUČKE BISKUPIJE

Unatoč svim radostima koje donose ovakva slavlja i obljetnice, ovo obilježavanje ne bi bilo iskreno ako ne bi upozorilo na nepravdu koja vapi u nebo. Dramatična povijest ove biskupije samo u posljednjih 60 godina pokazuje da je tijekom Drugog svjetskog rata i neposredno nakon njega u komunističkom režimu nestala jedna trećina župa Banjolučke biskupije, a tijekom nedavnog rata i poraća, tj. u posljednjih 15 godina u Bosni i Hercegovini, uništene su dvije trećine. Biti postojan i ne dati se zastrašiti od nepravde, zla, beznadnih situacija i nevolja svake vrste, jer Gospodin je naša snaga koja se očituje u zajedništvu njegova mističnog tijela Crkve, još jedanput je upozorio pastir ove Crkve biskup dr. Franjo Komarica. U tim riječima sažeta je i poruka ovogodišnje proslave sv. Bonaventure, zaštitnika Banjolučke biskupije, ali i 125. obljetnica od ponovne uspostave ove biskupije u sklopu obnove crkvene hijerarhije u Bosni i Hercegovini 1881. godine.

Obilježavanje 125. obljetnice uspostave Banjolučke biskupije i ovogodišnja proslava njezina nebeskog zaštitnika sv. Bonaventure pripremala se cijele protekle godine koja je nazvana Svetom godinom Banjolučke biskupije. Završna proslava započela je 14. srpnja u 18 sati svečanom Večernjom molitvom u katedrali sv. Bonaventure koju je predvodio domaći biskup dr. Franjo Komarica uz sudjelovanje bosanskohercegovačkih biskupa: kardinala Puljića, biskupa Ratka Perića, pomoćnog vrhbosanskog biskupa dr. Pere Sudara, apostolskog nuncija u BiH Alessandra D'Errica, te još petorice nadbiskupa i biskupa iz Europe, te tridesetak svećenika, brojnih redovnica koje djeluju na području biskupije i vjernika laika iz Banje Luke. Tom prigodom biskup Komarica je u propovijedi govorio o Crkvi kao mističnom tijelu Kristovu i narodu Božjem koji ima zadaću da kao putujući narod Božji stigne do cilja, nebeske domovine, sretne vječnosti kroz naporan hod, kroz dramatičnu, često beznadnu i nerijetko teško shvatljivu i još teže prihvatljivu stvarnost života.

Nakon tog molitvenog početka u banjolučkoj prvostolnici, bio je prigodni program u biskupijskoj dvorani Europske akademije. Poslije uvodnih pozdravnih riječi biskupa Komarice nazočnim gostima, među kojima su bili sarajevski i zagrebački kardinali Vinko Puljić i Josip Bozanić, te još dvanaest nad/biskupa, predstavljena je monografija «Banjolučka biskupija u riječi i slici od 1881. do 2006.». Predstavljači su bili: prof. dr. sc. Anđelko Akrap, jedan od recenzenata ove knjige (drugi je prof. dr. sc. Mijo Korade), autori knjige prof. Franjo Marić i mons. dr. sc. Anto Orlovac, te jedan od dvojice suradnika mr. sc. fra Anđelko Barun. Drugi je suradnik u pripremi monografije bio zbog bolesti odsutni mons. mr. sc. Ivica Božinović. Nakon predstavljanja slijedili su pozdravi i čestitke prigodom 125. obljetnice biskupije koje su izrekli crkveni velikodostojnici: kardinali Josip Bozanić i Vinko Puljić, provincijal Bosne Srebrene fra Mijo Džolan, apostolski nuncij u BiH Alessandro D'Errico, mađarski biskup iz Pečuha Mihály Mayer, nadbiskup Trenta mons. Luigi Bressan, te predstavnici političkih struktura: dr. Ivan Tomljenović, dopredsjednik RS-a iz reda hrvatskog naroda, g. Jovo Tiranjanin, šef tajništva za odnose s vjerskom zajednicama u Ministarstvu prosvjete i kulture RS-a, Davor Čordaš, predstavnik Ive Mire Jovića, člana bh. Predsjedništva iz reda hrvatskog naroda, i g. Boris Belanić u ime prof. dr. Josipa Vrbošića, veleposlanika RH u BiH. Program je bio protkan glazbenim točkama koje su izveli orguljaš Neven Kraljić te bariton Cvetan Pelčić.

Središnje slavlje na spomendan sv. Bonaventure 15. srpnja počelo je Susretom zborova Banjolučke biskupije. U programu kojim je ravnala č. s. Damjana Kovačević nastupili su zborovi iz Glamoča, Podhuma, Čuklića i Livna. Bila je to lijepa duhovna priprava za Euharistijsko slavlje koje je bilo vrhunac značajne obljetnice. Svečano Euharistijsko slavlje predvodio je vrhbosanski nadbiskup Vinko kardinal Puljić uz sudjelovanje zagrebačkog nadbiskupa Josipa kardinala Bozanića te još dvanaest nad/biskupa i pedesetak svećenika. Na početku Sv. Mise biskup Komarica izrazio je radost i zahvalnost dragom Bogu za sva dobročinstva, križeve i patnje koja je biskupija proživjela tijekom svoje povijesti. Teško ranjena biskupija opet se diže kroz različite socijalno-karitativne, kulturne i pastoralne programe koji se u njoj provode. Istaknuo je kako je posebno radostan da su na ovom slavlju nazočna dva hrvatska kardinala, sarajevski i zagrebački, te se i na taj način pokazuje povezanost hrvatskog naroda koji živi u dvije države, ali ima zajedničke povijesne, kulturne i vjerničke korijene u Katoličkoj Crkvi na ovim prostorima. „Božjoj dobroti zahvaljujemo što sve ovo ne obavljamo sami, povučeni u svoju samodostatnost ili ustrašenost, ili pak napušteni od svih ljudi. S nama ste i vi, veliki i dragi naši prijatelji i dobročinitelji. Došli ste mnogi iz daleka, rado i s ljubavlju, koju ste nam i prije ovoga radosnoga dana mnogo puta očitovali“, naglasio je između ostalog biskup Komarica u uvodnom pozdravu. Potom je kardinal Puljić, rođenjem sin ove biskupije, kao predvoditelj Misnog slavlja uputio pozdravnu riječ nazočnima. „Jubilej je trenutak zahvale“, istaknuo je kardinal Puljić, „ a u ovoj sv. Misi želimo zahvaliti za sva dobročinstva koja smo primili i za sve križeve koje smo tijekom ovih godina podnosili, ali ovo je i prigoda da molimo za hrabro kročenje kroz sadašnjost i budućnost. Molimo sv. Bonaventuru da mognemo ostvariti svoje kršćansko poslanje u ovom vremenu i na ovom prostoru.“

U propovijedi kardinal Bozanić je naglasio neke bitne stvarnosti koje možemo vjerom uočiti iz povijesti Banjolučke biskupije: Prva je da „kao vjernici povijest Banjolučke biskupije možemo iščitavati kao povijest spasenja, kao povijest odnosa Boga i čovjeka, kao povijest odnosa Boga i njegova naroda u određenom vremenskom razdoblju, jer čvrsto vjerujemo da Bog vodi kako cjelokupnu ljudsku povijest tako i povijest pojedinog naroda i pojedinih osoba.“ Drugi naglasak propovjednik je stavio na zajedništvo kako unutar Crkve tako i unutar našeg hrvatskog naroda. „Ma koliko vladala različita mišljenja i stajališta o nekim pitanjima, ne dajte da išta zasjeni naše crkveno i narodno zajedništvo. Zajedništvo je bila glavna snaga koja vas je očuvala i održala na ovome prostoru i vi mu najbolje poznajete vrijednost i cijenu. Stoga složni budite i zajedništvo njegujte!“ Treće, potrebno je osloniti se na logiku vjere, tj. božanske mudrosti. „Tajna novoga početka, tajna novoga života krije se u malenome i neznatnome. Tome nas uči i sveta Mala Terezija koja se časti u cijeloj Bosni, a osobito u vašoj biskupiji u obližnjem, krvlju natopljenom svetištu u Presnačama. Ona je svojim životom pokazala kako je put malenosti najbolji put do Boga. Vi, katolici u ovome gradu i ovoj biskupiji, 'vi ste sol zemlje, (...) vi ste svjetlost svijeta'. Nemojte biti obeshrabreni zbog možda malena i neznatna broja, jer kako vidimo, Bog iz malena i neznatna čini veliko i jako. Neka vas u tome hrabri i primjer vašega sugrađanina blaženoga Ivana Merza kojega je blagopokojni papa Ivan Pavao II. 22. lipnja 2003. u ovom gradu proglasio blaženim te njegovu pouku sažeo u riječi: 'Pravednik, posve uronjen u božansku svjetlost, postaje svojevrsna baklja, što svijetli i grije'.»

Svoju propovijed kardinal Bozanić zaključio je riječima: «Vjernik, prožet Kristovom logikom, zajedno s apostolom Pavlom kliče: 'Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak ne postiđuje.' (Rim 5, 3-5). Neka i vaša nada, braćo i sestre, ne bude postiđena. Vjerujte Kristu i njegovoj riječi i ne bojte se! Ljudi snuju i planiraju, odlučuju i nekom svojom logikom nastoje usmjeravati tijek povijesti, ali samo je jedan jedini njezin Gospodar. U Njemu je sva naša nada i pouzdanje. U Bogu je naš mir, smirenje i ona kršćanska staloženost koja daje pouzdanje našemu životu. Predragi u Kristu, sva vaša nastojanja na putu dobra i izgradnje sretnije i bolje budućnosti neka prati zagovor blaženih Alojzija Stepinca i Ivana Merza, vašeg nebeskog zaštitnika svetoga Bonaventure, biskupa i naučitelja, te naše najvjernije Majke i odvjetnice Presvete Bogorodice Marije.“

Na kraju Mise apostolski nunciji u BiH Alessandro D'Errico pročitao je poruku pape Benedikta XVI. banjolučkom biskupu dr. Franji Komarici za ovu prigodu.

Euharistijsko slavlje uveličali su svojim pjevanjem združeni zborovi iz župa: Bila, Bihać, Banja Luka, Čuklići, Glamoč i Livno pod ravnanjem gđe Josipe Kraljić. Na Misnom slavlju bili su nazočni i predstavnici društveno-političkih struktura iz BiH i RH: član bh. Predsjedništva Ivo Miro Jović, veleposlanik RH u BiH prof. dr. Josip Vrbošić, predstavnik Vlade RH, nekoliko saborskih zastupnika iz RH, te nekoliko općinskih gradonačelnika iz općina s pretežno hrvatskom većinom u BiH. Velik broj vjernika za ovdašnje banjolučke prilike, osobito mladih u hrvatskim narodnim nošnjama ove regije, bude nadu da će Hrvati i katolici opstati na svojim povijesnim područjima unatoč svim preprjekama koje dolaze bilo od domaćih političkih struktura bilo od opstrukcija predstavnika tzv. međunarodne zajednice odgovorne za BiH.

No, ne može se prešutjeti činjenica da na ovom značajnom crkvenom slavlju nije bilo predstavnika Srpske pravoslavne Crkve te gradskih i entitetskih struktura vlasti, niti političkih predstavnika međunarodne zajednice. Sigurno je da takvo držanje spomenutih bitnih čimbenika u BiH ne ohrabruje povratak prognanih i izbjeglih Hrvata i katolika iz Bosne i Hercegovine.        (tabb)